Parobrod
Juraj Šubić ex Drugi
Časopis Naše more 1961. – Josip Splivalo, Ukrcaj na parobrodu “Knez”: Kad smo se privezivali za mul, navalilo ti na brod mnoštvo Omišana da vide čudo novog “Kneza” i da pozdravi kapetana Miću, kojega je svak u Omišu i okolici poznavao i častio i smatrao vrlim pomorcem. Čule su se međutim nerijetke glasne primjedbe: “Naš je
“Juraj Šubić” bolji i udobniji”, što je i bila živa istina. Da novi “Knez”
1 nije bio lijep po izgledu, bila je odgovornost braće Ivaniševića pa i samog kapetana Miće. A s druge strane, da su Omišani u svom
“Jurju Šubiću” imali lijep, udoban i koliko-toliko luksuzan parobrod nije bila zasluga neke njihove velike estetike, već pukog slučaja, za koji Omišani nijesu bili ni najmanje zaslužni. A to je bilo ovako.
Za dugi niz godina, prije prvog svjetskog rata, na Korčuli je postojalo
“Korčulansko parobrodarsko društvo”.
Prvi brod ovog društva bila je jedna jahta kupljena u tuđini. Ovaj brod je bio vrlo uzak i dubok jer je u službi kao jahta upotrebljavao jedra. Korčulansko društvo tom brodu dade ime “Prvi”
2. Ali, zato što je bio uzak narod ga je nazivao “Šilo”. “Šilo” je vršio prugu u korčulanskoj okolici, a kad je bilo potrebno i korisno, išao bi i dalje.
slika iz linka u gornjem postu - izvor stranica Paluba
- Juraj Šubić.jpg (154.67 KiB) Pogledano 3241 puta
U početku je s njim zapovijedao onaj vrijedni pomorac, moj mještanin Pavao Krstelj, a moj stric je bio noštromo. Kad bi nevrijeme ili tišina sprječavali talijanskim jedrenjacima da plove do Metkovića zbog ukrcanja drva, “Šilo” bi ih teglio. Tako “Šilo” i ostari.
A kako je korčulanskoj okolici bio potreban veći brod, to je društvo opet kupilo u tuđini drugu lijepu jahtu. Kad je ovaj krasni brod stigao u Korčulu bio je usidren i privezan kod kuće Lovra Depola. Sve što je bilo luksuzno, s broda se demontiralo i u Depola pohranilo. Ostalo, što nije bilo potrebno na brodu, a toga je bilo i previše, smjestilo se u jednu prostoriju do zlatarije Artura Ivančevića, pokraj loggie. Ovom novom kupljenom brodu dadoše ime
”Drugi” i društvo ga je stavilo na istu prugu koju je vršio “Šilo”.
Bio je veći, udobniji, i vozio je brže nego “Šilo” i društvo ga je upotrebljavalo i za razne druge svrhe izvan redovne pruge. Vodio je narod na izlete u razna mjesta, vjernike na sv. Vlaha u Dubrovnik i Sokole na sokolske sletove. Jednom je na Sokolski slet u Šibenik i mene odveo stric Janko, koji je na njemu bio noštromo.
“Drugi” je također teglio prazne jedrenjače do u Metković i to dvije u jedanput kad nije bilo vjetra.
U redovnoj pruzi
”Drugi” bi svakog jutra u šest i pol sati prošao ispred našega sela i ustavio bi se nedaleko od obale u vignjanskome zaljevu, da ukrca putnike, koje bi u svojoj barci stari Sabo Njakara odveslao do
“Drugoga”, jer u Vignju nije bilo mula.
“Drugi” bi sedmično odveo korčulanske advokate u Orebić, gdje bi oni tamo raspravljali na sudu i branili svoje dugovječne klijente. . . .
slika sa facebook stranice Stare fotografije Janjine na Pelješcu
- Stare fotografije Janjine na Pelješcu-Juraj Šubić (1).jpg (69.75 KiB) Pogledano 3241 puta
Korčulansko društvo je dobro napredovalo, dok nije došlo do osnivanja društva “Dalmatia” sa sjedištem u Zadru. Društvo “Dalmatia” je nastalo spajanjem nekoliko manjih društava i ovo je dobilo koncesiju prevoza pošte, a
Korčulansko društvo, koje nije ušlo u novo društvo, izgubilo je poštu.
Malo poslije ovog novčanog gubitka, parobrod
“Drugi” je obustavio prugu i bio privezan uz rivu. Poslije dugog vremena premješten je u uvalu Luka, jugoistočno od grada Korčule. Ta je uvala za male brodove bila vrlo sigurno sidrište. Tada su tu luku zvali Porto pedocchio, ne znam da li radi daganja (“pedoća”) ili ušiju (pedocchio-uš), jer je među mornarima kružila legenda, da su se na malom otočiću u toj luci u stara vremena mornari-robovi, galeoti, prali i trijebili uši s tijela.
Tu je
“Drugi” bio usidren za dugo vremena, a moj stric Janko na njemu za cijelo vrijeme dok nije bio prodan. I tako je
”Drugi” spavao, skupljao školjke na travom obraslom dnu i provodio svoje stare dane u miru i spokojstvu. Ali se ipak jednog dana i njemu još jednom nasmijala sreća. Kako je tvornica “Sufid” na Dugome Ratu trebala za proizvodnju karbida mnogo kamenja, to su Omišani Marušić i drugovi ugovorili s ovom tvornicom da prenose kamen s Brača do Dugog Rata na maonama. Za to im je bio potrebit remorker. To je spasilo
“Drugi” od zahrđalosti, jer ga Omišani kupiše u ovu svrhu.
Korčulani izvukoše brod, očistiše dno, popraviše toliko-koliko zahrđale oplate i bojadisaše, da bi bolje izgledao.
Poslije nekoliko dana
“Drugi” ostavi Korčulu zauvijek. Izgledalo je da je sudbina tog lijepog broda bila zapečaćena, da svrši svoje stare dane kao skromni remorker maona. Ali se prilike izmijeniše. Ustanovilo se, da je
“Drugi” bio veći nego što je bilo potrebno za tegljenje maona. Morao je imati šest ili više ljudi i troškovi su bili veliki prama onome što je brod zarađivao. Zato su ga morali prodati i kupiti manji brod koji je bio građen za tegljenje.
U isto vrijeme stari “Knez” nije više mogao da vrši prugu Omiš-Split, a novi se u Trstu gradio.
Za neko vrijeme Omišani nijesu imali dnevni saobraćaj sa Splitom pa odlučiše da kupe ovaj parobrod i dadoše mu junačko ime
“Juraj Šubić”. Ovaj je posao obavljen na vrlo popularan, širok način.
slika sa stranice Stari Omiš, desno je parobrod Juraj Šubić:
- Stari Omiš-Juraj Šubić.jpg (86.29 KiB) Pogledano 3241 puta
Svaki je građanin mogao biti dioničar parobroda
“Juraj Šubić” ako je kupio barem jednu dionicu, koja je imala vrijednost jednog forinata. Tako je u omiškoj općini bilo na stotine osoba koji su bili brodovlasnici i svaki se time dičio. Marušić i drugovi za potrebe “Sufida” nabaviše neki mali remorker, kojemu su dali ime “Dugi Rat”. I tako su obje strane bile zadovoljne.
Eto to je bila ta velika transakcija po kojoj se Omišani dočepaše lijepog broda, s kojim su se oni dičili, od najmlađeg do najstarijega. A imali su i razlog za to, jer je
“Juraj Šubić” zaista bio krasan i udoban parobrod. Kao engleska jahta imao je vinč na provi za istezanje sidra i konopa, te pumpu i manigu za pranje palube, što je za mornare bilo vrlo ugodno, jer su tako lako prali palubu, budući da im nije bilo potrebno izvlačiti teške bujole pune mora.
Imao je i električnu rasvjetu te brzojav za vezu zapovjedničkog mosta sa strojem. Zatim lijepi zapovjednički most kao i malo elegantno kolo od kormila. Kuhinja je bila moderna i udobna sa pumpom za vodu. Kapetan i strojar su imali udobne kabine u salonu, a bile su i dvije velike kabine za slučaj potrebe. Na krmi je bio prostran smještaj za mornare. Brod je imao moderni parni stroj s dobrom brzinom. Eto, to su bile uočljive prednosti ovog broda, koji je u ono vrijeme puno značio za skromne omiške prilike.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1- stari parobrod Knez je bivši parobrod Abbazia Ungaro Croate sagrađen u Trstu 1884. U novi Knez ugrađen je motor starog Kneza (bivše Abbazie)
2- Parobrod Prvi (Šilo) je bivša jahta Deli o kojoj smo pisali u temi Mađarska lučka uprava u Rijeci, postovi 14, 15 i 16
Postao/la 
