Rijeka kroz države (VODIČ)

[kobler]

Po ovome što sam pročitao, znači da Rijeka u tom razdoblju koje spominje Adamić, pripada Ugarskoj.

Upravo tako.

[nikola]

Po ovome što sam pročitao, znači da Rijeka u tom razdoblju koje spominje Adamić, pripada Ugarskoj.

Upravo tako.

Ha, 800 godina sa mađarima pod istom krunom, a od mađarskog znam samo astal (stol) i alma (jabuka).

[kobler]

"28. 10. 1918.
Uvečer Zoltán Jekelfalussy de Jekel- és Margitfalva, guverner Rijeke, pozvao je gradonačelnika Antonia Via jr. u svoj ured, da mu priopći vijest, kako je predsjedavajući Vijeća ministara u Budimpešti odlučio da Rijeka bude napuštena i vojno i politički. Jekelfalussy je tada iznio situaciju pred gradonačelnika, i pripremio se za odlazak. Vio se odmah sastao s ostalim članovima gradske vlade tj. poglavarstva, koji su se odlučili za neobičan korak, imenovavši Via gradonačelnikom Rijeke po «volji naroda», pa je tako kao odraz sveukupne volje Rijeke, postavilo Via i istovremeno na položajima potvrdilo svoje vlastite članove.
Vlast u Rijeci preuzima Talijansko nacionalno vijeće na čelu s Antoniom Grossichem (do 8. 9. 1920.)".

"29. 10. 1918.
Gradsko poglavarstvo Rijeke prošireno je na šezdesetak članova.
U 16 sati MO NV u Rijeci preuzima kr. ug. gubernij, te sve zgrade i inventar, o čemu je sastavljen zapisnik. <DAR, Kotarska oblast Sušak Prs. br. 515 od 30. 10. 1918. i Općina Sušak br. 9648 od 2. 11. 1918.>
Gradsko poglavarstvo je ustrojilo gradsku Nacionalnu gardu, naoružanu mnoštvom pušaka i pištolja, prikupljenim (uglavnom od austrijskih dezertera) tijekom rata.
Poslijepodne u guvernerovu palaču dolazi izaslanstvo Talijanskog nacionalnog vijeća na čelu s Antoniom Grossichem. Predlažu nalaženje rješenja koje bi spriječilo sukob talijanskih i hrvatskih interesa. Gradonačelnik Antonio Vio jr. predlaže da se Gradu prizna pravo održavanja javnog reda i mira, ali je dr. Lenac to odbio".

"30. 10. 1918.
Zoltan Jekelfalussy, posljednji riječki guverner, napušta Rijeku.

Stiže iz Zagreba Konstantin Rojčević kao politički upravitelj za Rijeku. U 9 sati u uredu bivšeg kr. ug. guvernera sastalo se 11 članova riječko-sušačkog MO NVSHS: advokati dr Andre Bakarčić, dr Rikard Lenac, Franjo Brelić, dr Đivo Supilo, dr Milivoj Korlević, te profesori Ivan Sveško i dr Milan Stijić, potom kr. javni bilježnik Dragomir Bakarčić, trgovac Albert Bonetić, kapelan dr August Juretić i posjednik Viktor Ružić. Njima je Rojčević predočio svoj dekret i izjavio da tim činom preuzima u ime NVSHS vršenje suverene državne vlasti nad gradom Rijekom.

Rojčević u ime mira i sigurnosti građanstva, zabranjuje sva javna okupljanja.

Gradsko poglavarstvo preimenovalo se u Talijansko nacionalno vijeće Rijeke i objavilo da je, od tog trena, Rijeka sjedinjena sa svojom «domovinom», Italijom. U rano popodne, na ulicama uz sam središnji gradski trg, održan je masovni zbor, na kojem su predstavnici Nacionalnog vijeća pročitali proglas, kojim se Rijeka proglašava sastavnim dijelom Italije.

Tridesetak osoba je osnovalo multinacionalno radničko vijeće koje traži plebiscit o budućnosti Rijeke, zahtijevajući da svaka odrasla osoba koja je u gradu boravila bar godinu dana, ima pravo sudjelovanja u ovoj povijesnoj odluci. U očima radničkog vijeća, takav proces ne samo da bi osigurao pravo građana Rijeke da izaberu svoju vlastitu sudbinu, nego bi osigurao i toliko željenu demokratizaciju političkog života Rijeke".

"31. 10. 1918.
Ban Mihalović rješenjem br. 5198 imenuje dr Rikarda Lenca za Velikog župana za grad Rijeku i njezin kotar".

"8. 11. 1918.
NV SHS u Zagrebu upozorava talijansku vladu da Austro-ugarska, u času potpisivanja primirja, nije imala nikakvo pravo raspolagati hrvatskim i slovenskim krajevima.

NV SHS u Zagrebu obraća se srpskoj vladi da i ona odlučno podupre zahtjev NV kod saveznika i Italije i traži da i srpska vlada poduzme odgovarajuće korake".

"15. 11. 1918.
U Rijeku stiže 2. pešadijski bataljon 5. pešadijskog puka pod komandom ppuk. Ljubomira Maksimovića. Istog dana u riječku luku uplovljavaju brodovi francuske i engleske ratne flote. Spontane manifestacije za doček. Admiral Ranier traži od vlasti NV da se srpske trupe povuku na 10 km od Rijeke".

"17. 11. 1918.
Maksimovićeva jedinica odlazi brodom za Kraljevicu. Tamo će ostati sve do svibnja 1919., kad su premješteni u Beograd.
Francuski razarač Audace doveo je savezničke, francuske, britanske i američke snage. Talijanski general San Marzano preuzima guvernerovu palaču i vlast u gradu".

"19. 11 1918.
Po višem nalogu, Rijeku napuštaju dobrovoljci Primorsko-obrambenog odjela pod komandom pp. Teslića i odlaze u Zagreb. <Perović 19:26 navodi imena, međi inima i sebe>".

"20. 11. 1918.
Noću okupirani Sušak, Sv. Ana, Trsat, Podvežica, Kostrena, Sv. Barbara i Grobnik. Hrvatska vojska povukla se u Bakar, a Talijani dođu i s oklopnim kolima".

[gost]

"15. 11. 1918.
U Rijeku stiže 2. pešadijski bataljon 5. pešadijskog puka pod komandom ppuk. Ljubomira Maksimovića. Istog dana u riječku luku uplovljavaju brodovi francuske i engleske ratne flote. Spontane manifestacije za doček. Admiral Ranier traži od vlasti NV da se srpske trupe povuku na 10 km od Rijeke".

"17. 11. 1918.
Maksimovićeva jedinica odlazi brodom za Kraljevicu. Tamo će ostati sve do svibnja 1919., kad su premješteni u Beograd.
Francuski razarač Audace doveo je savezničke, francuske, britanske i američke snage. Talijanski general San Marzano preuzima guvernerovu palaču i vlast u gradu".

Iz ovoga se vidi koliko je slika koju smo komentirali 21.7.2010. rijetka





Radi se o samo dva danu srpske vojske u gradu 1918. godine. Sve to, naravno, uz predpostavku da je izvjesena zastava Srpska.

[nikola]

Tako je, ja sam čak uvjeren da su ono izvješene, lijevo zastava Rijeke, desno zastava Srbije i da je to slika iz tog doba.

[kobler]

"19.9.1943.
Friedrich Rainer je imenovan povjerenikom (Reichsverteidigungskommissar) u Operacijskoj zoni Jadransko primorje (Operationsgebiet Adriatisches Kürstenland)."

[Adamić]

Dosta si korisnih podataka napisao sad moram to vidjeti da li se može gdje ubaciti kao mali podsjetnik..

Ovo ću uvrstiti kao natuknicu ...

"19.9.1943.
Friedrich Rainer je imenovan povjerenikom (Reichsverteidigungskommissar) u Operacijskoj zoni Jadransko primorje (Operationsgebiet Adriatisches Kürstenland)."

Važne natuknice :

"19.9.1943.Friedrich Rainer je imenovan povjerenikom (Reichsverteidigungskommissar) u Operacijskoj zoni Jadransko primorje (Operationsgebiet Adriatisches Kürstenland)."

U ožujku mjesecu 1945. godine osnovan je IV. armija JA, pod zapovjedništvom generala Petra Drapšina i tada počinja »riječka bitka«, koja je rezultirala oslobođenjem Rijeke.
U ranim jutarnjim satima 3. svibnja borbena grupa »Reindal« zaposjeda Šapjane, a dijelovi 188. divizije Rupu, borci 19. divizije oslobađaju Viškovo, Marčelje i Kastav, a oko 13 sati potpuno je uništen otpor njemačkih zaštitnica i 3. bataljon 14. brigade oslobađa Rijeku. Istog dana oslobođeni su Volosko i Matulji te se predvečer ostvaruje kontakt lijevih i desnih krila partizanskih formacija kod Permana.


Slobodno ti napiši ako treba šta izmijeniti...

[kobler]

Možda ti ovo malo pomogne:
"1. 3. 1945.
Formirane su četiri armije. Odlukom Povjereništva narodne obrane NOV i POJ dobivaju novi naziv: JA, a Mornarica NOVJ Jugoslavenska mornarica, te status posebnog roda oružanih snaga."

[kobler]

Nadalje:
"7. 3. 1945.
Ukazom Kraljevskih namjesnika o naimenovanju Vlade maršala Jugoslavije Josipa Broza-Tita, raspušta se Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) i osniva prva Privremena Narodna vlada Demokratske federalne Jugoslavije.
<Sl. list 11/1945.>".

[Adamić]

Ažurirano je ....tj. pojednostavio sam čitateljima maksimalno što sam više mogao cijeli taj riječki dio povijesti.
viewtopic.php?f=28&t=267&p=1437#p1437


ovo je za one tko želi znati više


Francusko Carstvo

Franjo II. je kao svoj prvi carski čin ušao u Francuske revolucionarne ratove, želeći zaustaviti liberalizaciju tadašnje Republike i vratiti monarhiju, no tu je doživio poraz koji će ga na koncu koštati velikog dijela teritorija za vrijeme Napoleonskih ratova. Prije nego što je ovaj postao carem, Franjo je surađivao s generalom Napoleonom Bonaparteom tijekom njegove invazije Mletačke Republike. Napoleonu je pružio pomoć, a zauzvrat je, nakon potpisivanja Mira u Campoformiju 1797., dobio mletačke posjede na području Dalmacije i Istre. Taj je mirovni sporazum označio kraj Mletačke Republike.

Kasnije pak, kada se Napoleon već okrunio za cara (2. prosinca 1804.), Franjo II. se pridružio protivnicima novoosnovanog Francuskog Carstva i ubrzo krenuo u borbu protiv Napoleona. Prvi veći poraz doživio je već 1805. godine kod Austerlitza, što je ujedno označilo nastavak Napoleonovih kontinentalnih prodora. Iako je austrijska vojska sudjelovala u svim koalicijskim bitkama u ovoj ili onoj mjeri, sljedeći veliki poraz Franjo II. doživio je kod Wagrama 1809. godine. Nakon tog je poraza car morao potpisati Schönbrunnski mir kojim je Napoleonu ustupio područje južne Hrvatske, Like i Gorskog kotara, pa sve do Zagreba. Na tom će području Napoleon proglasiti Ilirske pokrajine sa središtem u Ljubljani, koje će biti pokrajina Francuskog Carstva sve do 1813. godine. Povodom tog mirovnog sporazuma, Napoleon je zaprosio ruku Franjine kćeri Marije Lujze. Tim su vjenčanjem (barem prividno) učvršćene veze između Francuske i Austrije, dvaju protivničkih sila. U međuvremenu, Franjo II. je 1804. godine proglasio Austrijsko Carstvo i sebe okrnuo za prvog cara pod titulom Franjo I. To se pokazalo kao dobar potez jer je već dvije godine kasnije, 1806., Napoleon ukinuti Sveto Rimsko Carstvo i uspostaviti francuskoj podložnu Rajnsku Federaciju.


Ustanak u Španjolskoj protiv Francuza bio je znak za Nijemce, Pruse i Austrijance da krenu u novi obračun s Napoleonom. Međutim, Napoleonov prodor do Beča i konačna pobjeda kod Wagrama omogućili su mu da iz Beča diktira uvjete mira. U tom su ratu austrijske snage, uglavnom krajiške, imale nekih uspjeha u sjevernoj Italiji (Predil i Malborghetto). Potkapetan Hrvatske, general Knežević, provalio je u Dalmaciju i dobrim je dijelom zauzeo. Dalmaciju je, naime, u svibnju 1809. god. s vojskom napustio general Marmont, u hitnji da se pridruži Napoleonu pod Bečom. Prošavši kroz Gospić i Senj, Marmont je 28. svibnja stigao u Rijeku, gdje se zadržao dva dana. Kako je Rijeka u to vrijeme bila austrijska, Marmont je u prolazu, zapravo, osvojio Rijeku i zatražio, po običaju, ratnu kontribuciju od 460.000 forinti. Zatražena svota isplaćena mu je u kovanom i papirnom novcu, djelimično i u obveznicama. Od riječke općine general je zahtijevao još 100 tisuća forinti za 36 tisuća kadnića soli što ih je bio zaplijenio u austrijskim erarskim skladištima i ostavio u Rijeci. Pošavši za Trst, Marmont je sa sobom poveo i četiri ugledna Riječana kao taoce.

ILIRSKE PROVINCIJE. Mirom sklopljenim u Schónbrunnu, 14. listopada 1809, Napoleon je od onih dijelova Austrije što ih je zadržao mirom u Požunu i dijelova što ih je Bečkim mirom oduzeo Austriji, tj. sa zapadnim dijelom Koruške (oko Villacha), Kranjskom i dijelom Hrvatske, s desne strane Save do ušća Une i Dalmacijom, stvorio Ilirske Provincije. »Sigurnost i sreća stanovnika« tih pokrajina, kako stoji u proglasu 14. XI 1809, bit će od tada briga »velikog Napoleona«. Svi javni namještenici pozvani su da ostanu na svojim radnim mjestima. Prve nedjelje mjeseca prosinca položit će prisegu vjernosti i poslušnosti »caru Francuza i kralju Italije«.

Na temelju navedenih odluka u Rijeci je nastavio djelovati Privremeni gubernij i Privremeni gradski magistrat. Gradski je magistral dobio pomoć za javne, političke i ekonomske poslove od posebno imenovane komisije od 10 članova, dok je druga komisija, s tri člana, bila imenovana za sudske poslove. Pod predsjedanjem sudaca-rektora, posebna komisija sastavljena od 5 patricija, sa još 9 pot-kumisija, trebala je organizirati zbrinjavanje 8.000 francuskih vojnika Nisu bili određeni za posadu.

Ostavljena u privremenom statusu, stara uprava u Rijeci dobivala je naređenja od privremenog intendanta, a on od generalnog intendanta u Ljubljani. Dana 1. lipnja 1810. Marmont je ukinuo privremenu upravu i svu nadležnost predao u ruke pokrajinskog intendanta.


26.8.1813. Prije poraza Napoleona kod Leipziga austrijska vojska je zauzela Rijeku.

Na čelu krajiških jedinica genral Nugent nastavio je prema Trstu, slijedeći francusko začelje. U ponovo osvojenim pokrajinama, nakon privremene vojno-civilne uprave, pri kraju rujna 1814, god. uvodi se civilna uprava s okružnim kapetanima.

[nikola]

Znate li kako je išlo točno vremenski kroz koje države je Rijeka sve prolazila.

Ja cu neke stavit pa cu ih kasnije poredat kako spada. Moj savjet je da počnete čitati od dna posta da jasnije dobite sliku.


HRVATSKA
RIJEKA je u sastavu Hrvatske od 25. lipnja 1991.-


Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ)
RIJEKA je u sastavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) bila od 15. rujna 1947.–do 25. lipnja 1991

Važne natuknice :
Prema odluci mirovne konferencije u Parizu 10.2.1947. Rijeka i Istra pripojeni su Jugoslaviji. Sporazum je stupio na snagu 15. rujna 1947. godine.

Talijanska Socijalna Republika
RIJEKA je u sastavu Talijanske Socijalne Republike (Republica Sociale Italiana ili RSI) bila od 8.9.1943 do 15. rujna 1947(mirovna odluka u Parizu).

Važne natuknice :

"19.9.1943.Friedrich Rainer je imenovan povjerenikom (Reichsverteidigungskommissar) u Operacijskoj zoni Jadransko primorje (Operationsgebiet Adriatisches Kürstenland)."

U ožujku mjesecu 1945. godine osnovan je IV. armija JA, pod zapovjedništvom generala Petra Drapšina i tada počinja »riječka bitka«, koja je rezultirala oslobođenjem Rijeke.
U ranim jutarnjim satima 3. svibnja borbena grupa »Reindal« zaposjeda Šapjane, a dijelovi 188. divizije Rupu, borci 19. divizije oslobađaju Viškovo, Marčelje i Kastav, a oko 13 sati potpuno je uništen otpor njemačkih zaštitnica i 3. bataljon 14. brigade oslobađa Rijeku. Istog dana oslobođeni su Volosko i Matulji te se predvečer ostvaruje kontakt lijevih i desnih krila partizanskih formacija kod Permana.

Kraljevina Italija
RIJEKA je u sastavu Kraljevine Italije bila od 3. ožujka 1924.do 8.9.1943 (kapitulacije kraljevine Italije)

Važne natuknice :
Kraljevina Italija je kapitulirala 8.9.1943.g. a nedugo nakon toga formirana je na sjeveru Italije Talijanska Socijalna Republika (tal. Repubblica Sociale Italiana). Rijeka je bila u sastavu te Mussolinijeve marionetske države. Stvarnu kontrolu u njoj su imali Njemci.
Od 3.5.1945. Rijeka (a Sušak ranije) je pod privremenom upravom Jugoslavenske armije. Rijeka je u sastavi Zone B. Zona A i B su dvije vojne zone koje su među sobom podjelili jugoslavenska i saveznička vojska a bila je na nekadašnjem talijanskom teritoriju od Rijeke do Soče.
Rijeka je pripojena Jugoslaviji 10.2.1947. prema odlukama mirovne konferencije u Parizu.


Slobodna Država Rijeka

RIJEKA je u sastavu Slobodne Države Rijeka bila od 12. studenog 1920.(Rapalski ugovor)–do 3. ožujka 1924.


Talijanska uprava za Kvarner

RIJEKA je u sastavu Talijanske uprave za Kvarner (Reggenza Italiana del Carnaro) bila od 8. rujna 1920. - do 12. studenog 1920. (Rapalski ugovor)

Važne natuknice :
12. rujna 1919. D'Annunzijevi crnokošuljaši (arditi) okupiraju grad i proglašavaju 8. rujna 1920. godine talijansku regenciju Kvarnera.Ova samoproglašena država nikad nije dobila međunarodno priznanje i u prosincu ju je zamijenila Slobodna Država Rijeka. Na kraju je predao grad u prosincu 1920. nakon bombardiranja talijanske mornarice ('Krvavi Božić').


RIJEKA je pod savezničkom upravom,te formalno ne pripada nijednoj državi od 17. studenog 1918. do 8. rujna 1920.

Važne natuknice:
Od 17. studenog 1918 do 8. rujna 1920. Rijeka nije bila u Kraljevini Italiji.
Formalno-pravno Rijeka je od 17. studenog bila pod Savezničkom upravom (talijanski, britanski, francuski, srpski i američki vojnici) a izvršnu vlast u gradu je preuzelo Talijansko nacionalno vijeće. Riječko pitanje se rješavalo na mirovnim konferencijama.
Dok su pregovori još trajali, 12. rujna 1919. D'Annunzio upada u Rijeku sa svojim Arditima. Od toga datuma do 8. rujna 1920. kada proglašava Reggenzu Italiana del Carnaro, Rijeka nije formalno pripadala niti jednoj državi. Saveznički vojnici su napustili grad a talijanska vojska je riječki Corpus separatum držala u okruženju i nekoj vrsti blokade. Naime, fašista D'Annunzio je bio izravna pretnja i opasnost za vladu u Rimu. To se kasnije pokazalo točnim jer su fašisti na sličan način kao u Rijeci preuzeli vlast u Italiji. Mnogi smatraju da je Rijeka bila prvi uspješni poligon za fašističke ideologije u svijetu.
*1918. 04.11. Talijanski ratni brod Emanuele Filiberto ulazi u riječku luku, a talijansko nacionalno vijeće preuzima grad
1918. 17.11. Francuski razarač Audace iskrcava američke i engleske trupe koje preuzimaju kontrolu u gradu, američki predsjednik Wilson postaje arbitar u jugoslavensko-talijanskom sporu oko grada. Predlaže da se grad Rijeka uredi kao samostalna država i potencijalno sjedište Lige naroda

Država Slovenaca, Hrvata i Srba

RIJEKA je u sastavu država Slovenaca, Hrvata i Srba od 29. listopada 1918 do 17. studenog 1918.

Austro-Ugarska

RIJEKA je u sastavu Astro-Ugarske bila od 1868. -29. listopada 1918.

Važne natuknice:
Mađarska je tadašnju Rijeku dobila formalno banalnim državno-pravnim falsifikatom na najvišem državnom nivou, sa znanjem samog cara i kralja Franje Josipa I.Naime, novi sadržaj članka 66. jednostavno je na papiriću nalijepljen na već potpisanu od vladara Hrvatsko-ugarsku nagodbu iz 1868. godine. tako je znamenita "riječka krpica" pretvorila Rijeku u teritorij izuzet iz matične Banske Hrvatske te je neposredno podvrgnut budimpeštanskoj upravi, i to sve do raspada Monarhije 1918.

Austrijsko carstvo

RIJEKA je u sastavu Austrijskog carstva bila od 1822.- 1868.
Inače Austrijsko carstvo nastalo je odlukom Franje II. 11. kolovoza 1804 i trajalo do Austro-ugarske nagodbe 29. svibnja 1867.

Od 1813. do 1822. Rijeka formalno ne pripada nigdje.



Francusko carstvo

RIJEKA je u sastavu Francuskog carstva bila od 14. 10. 1809. - 26.8 1813.
General Laval Nugent srušio je francusku vlast u Hrvatskoj

Važne natuknice:

Austrijski car Franjo II. se pridružio protivnicima novoosnovanog Francuskog Carstva i ubrzo krenuo u borbu protiv Napoleona. Prvi veći poraz doživio je već 1805. godine kod Austerlitza, što je ujedno označilo nastavak Napoleonovih kontinentalnih prodora.

9.9.1805. U Rijeku ulaze francuske jedinice pod zapovjedništvom francuskog divizijskog generala Serasa. Francuzi su u Rijeci ostali samo od 9.9. do 13.9. ali su za to naplatili kontribuciju u iznosu od 135.515 forinti, koja je raspodijeljena na vrijednost sve imovine u gradu.

Austrija je već 1805. godin pristupila organizaciji domobanske vojske. u nju su bili uključeni svi sposbni muškarci od 18 do 45 godina, koji su morali vježbati rukovanje oružjem. U Rijeci je komisijki popis započet u siječnju 1809.godine. u ožujku iste godine formira je prvi bataljon gradske policije, u kojoj je komandno osoblje bilo sastavljeno od patricija i bogataša. Na opći poziv u skladu sa svojim prihodom dato je 22 pješaka i 1 konjanik.

Veliki poraz Franjo II. doživio je kod Wagrama 1809. godine. Nakon tog je poraza car morao potpisati Schönbrunnski mir (14.10.1809) kojim je Napoleonu ustupio područje južne Hrvatske, Like i Gorskog kotara, pa sve do Zagreba. Rijeka također dolazi pod francusku vlast. Na tom će području Napoleon proglasiti Ilirske pokrajine sa središtem u Ljubljani, koje će biti pokrajina Francuskog Carstva sve do 1813. godine

3.7.1813. Jedna britanska ratna eskadra približila se Rijeci.Nakon bombardiranja grada, što ga je prethodno napustila slaba francuska Napoleonova posada, iskrcalo se je kojih 600 vojnika. Iz državnih skladišta odnijeto je sve vrijedno, a brodovi pred gradom su bili opljačkani i spaljeni.Odnošenje zaliha nastavilo se je i slijedeći dan.
26.8.1813. Prije poraza Napoleona kod Leipziga austrijska vojska je zauzela Rijeku.

01.10.1943. Proglasom iz Klagenfurta uspostavljena je “Adriatisches Küstenland” - Jadranska obala, u koju su ušle provincije Gorica, Udine, Trst, Ljubljana, Rijeka sa Kvarnerom, Bakarski zaljev i otok Krk. Teritorij je aneksiran u Treći Reich pod komandom Friedricha Reinera.

Znači po ovome, trebalo bi dodati i taj podatak, dakle od 01.10.1943. u sastavu Njemačke. A predsjednik nam je bio Hitler

[gost]

Neka povjesničari presude ali mislim da nismo bili u 3. Reichu.
To područje "interesa" Njemačke se odnosilo prvenstveno na vojnu i sigurnosnu komponentu.
Službeno je od kapitulacije Kraljevine Italije u Fiume bila Talijanska Socijalna Republika (Republica Sociale Italiana ili RSI). Kvislinška Musolinijeva tvorevina nastala na sjeveru Italije.
Talijanska administracija je vodila većinu civilnog života, pod budnim okom i palicom Njemačke vojske. Kako je RSI njemačku vojsku smatrala za "prijateljsku" ne može se govoriti niti o okupaciji. Tipična okupacija i privremena uprava je ona jugoslavenske vojske od 1945. do 1947. kada je Rijeka pripojena Jugoslaviji.

[nikola]

Mogu se složiti, no napisano je :

Teritorij je aneksiran u Treći Reich pod komandom Friedricha Reinera.

Wiki kaže ovo: Aneksija (lat. annectere – svezati, spojiti), pripojenje, proglašenje svojim; silom izvršeno prisvojenje nekog područja.

Anektirati, izvršiti aneksiju; nasilno pripojiti, pridružiti; prisvojiti, proglasiti svojim.
Znam da je sve do terminologije, ali tako piše. E sad, čak je napisano aneksiran, umjesto anektiran. Vidjet ćemo što kažu drugi.

[Adamić]

Malo ću se pozabaviti povijesnim činjenicama i ažurirati u prvi post.

RIJEKA je u sastavu Kraljevine Italije bila od 3. ožujka 1924.do 8.9.1943 (kapitulacije kraljevine Italije)

Zapravo sve počinje Rimskim ugovorom 1924.

Rimski ugovor, potpisan 27. siječnja 1924. predstavlja dogovor između Italija i Kraljevine SHS, kojim su vansnage stavljeni pojedini dijelovi Rapallskog ugovora.

Onda slijedi osnivanje provincije.

POD SAVOJSKIM FAŠISTIČKIM I KARAĐORĐEVIĆEVSKIM REŽIMOM

UPRAVNA SITUACIJA. Dne 22. veljače 1924. god. osnovan je Provincia del Carnaro (Kvarnerska pokrajina), sa sjedištem Rijeci, koja je - osim tadašnje Rijeke — obuhvaćala i liburnijski dio Istre, dio Kastavštine i susjedno područje Slovenije. Provincija se sastojala od tri kotara (Rijeka, Volosko - Opatija i Ilirski Bistrica); kotar Rijeka obuhvaćao je zapravo riječku općinu. Od 1924. god. dalje u Rijeci je osnovano i više pokrajinskih i drugil državnih ureda, npr., ured javne sigurnosti (Questura), tehnički ured, gospodarsko vijeće, financijska intendatura, školski inspektorat, itd., a sud je proširio kompetenciju na cijelu pokrajinu. I

Talijanske okupacione trupe napustile su stambeni dio Sušaka tek 3. ožujka 1923, a luku i ostali dio grada 24. veljače 1924 godine. U vrijeme okupacije u Sušaku je civilne poslove obavljao vladin povjerenik uz pomoć »savjetujućeg odbora«. God. 1923.na izborima je izabrana prva gradska uprava; načelnik je ujedno! postao i predsjednik općine. I Sušak je postao sjedište brojnilil upravnih i drugih institucija, sreskog načelstva i suda, Okružnoj suda i Državnog tužilaštva, Direkcije šuma, Glavne carinarnice, planinskog pješadijskog puka, žandarmerijske čete, itd. Ipak,t uskoro se pokazalo da grad neće prerasti i u administrativno! središte šireg zaleđa, prije svega zbog smještaja uz samu graničnu! liniju. Do 1922. god. u administrativnom pogledu Sušak se nalazi u sastavu Modruško-senjske županije, do 1929. dio je Primorsko-| -krajiške oblasti (sjedište u Karlovcu), zatim Savske banovine,a od 1939. god. uključen je u Banovinu Hrvatsku (sjedišta su uf Zagrebu).

Tako su dva dijela iste gradske cjeline većinu međuratnogl razdoblja proživjela i dalje podijeljena, ovaj put između Italije I Savojaca i Jugoslavije Karađorđevića. To je utjecalo na brojnost I stanovništva, na razvoj privrede, na politički i uopće na društveni život, a također i na razvoj radničkog pokreta, koji je, postupno, [ postao jedina organizirana snaga što je zaista nastojala povezati I Rijeku i Sušak, barem u klasnoj borbi. Apsurdnost nove granice pokazivala je i crkvica sv. Ivana iz 1717. godine uz most na Rječini - granična je crta doslovno prolazila kroz nju.


1935



Rijeka provincija između 1941 i 1943, kada su uključeni otoci Krk i Rab

Zapravo nakon SDR službeno je Rijeka anketirana 16.3.1924.od strane Kraljevine Italije. Taj dan i sam kralj posjetio je Rijeku. No 6.3.1924. prestajala je postojati službeno SDR. RAzlog ? Zna li tko.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Slobodna_D ... ava_Rijeka
Negdje ne piše razlog iako datum uredno stoji .

[Adamić]

Malo sam kopao i zaključio da 6.3 ,16.3., a na wikipediji piše i da je Rijeka anektirana 3.3?! nema baš neke veze a nigdje se ne navodi i razlog.


Našao sam odgovor koji je dobar inajidealniji i odgovora na pitanje kad je prestajala postojati SDR a to je Rimskim ugovorom 27.1.1924. sporazumi su ratificirani 22.2.1924. a registrirani u u Ligi naroda 7.4.1924.

Uzet ću ovaj prvi crveni datum i uvrstiti ga u kraj SDR i riješen problem.