ukočeno drvo (šperploča), ploča dobivena sljepljivanjem furnira tako da su smjerovi vlakana susjednih slojeva okomiti jedan na drugi, što neutralizira krivljenje i uvijanje drva.
"Tvornica ukočenog drva -UKOD" djelovala je na području iznad Orijentovog igrališta, istočno od Sušačke bolnice od 1930ih do 1970ih. Kasnije je na tom prostoru bilo Istravino.
Nakon drugog svjetskog rata nazivala se "DIP Rade Šupić" (DIP=drvno industrijsko poduzeće)
na dijelu zračnog snimka Rijeke iz 1940. vidimo tvornicu Ukod. Radi snalaženja na snimci označila sam Sušačku bolnicu i Trsatsku vojarnu:
tvornica je imala predstavništva u Ljubljani, Zagrebu, Beogradu i Sarajevu što je vidljivo iz ove reklame:
Jedan od mojih paradjedova bio je zaposlen u toj tvornici 1930ih. Djed mi je pričao da kada bi po ljeti vlasnik odlazio na ljetovanje, tvornica se zatvarala a radnici bi bili kod kuće bez plaće u tom periodu. Ostalo bi ih samo nekoliko da čuvaju tvornicu.
oglas u slovenskom Jutru, 14.06.1931. značajan je jer nam početak rada tvornice smješta ne kasnije od 1931.godine
1930ih bilo je nekoliko štrajkova u tvornici. O jednom takvom štrajku saznajemo iz štampe 1937.godine:
Krajem studenog 1937. došlo je do obustave rada u tvornici "Ukod" u Sušaku, zbog otkaza svim radnicima. Nakon 10 dana pokret je završen s tim što se uprava obavezala da će postojeći kolektivni ugovor podvrći reviziji čim tvornica počne normalno raditi, nakon montaže novih strojeva.
Nakon pregovora sklopljen je novi ugovor po kojemu su se plaće radnika kretale od 4,25 do 9,50 dinara po satu, a radnica od 2,90 do 3,55 dinara po satu.
Kolektivni ugovor regulirao je plaćanje prekovremenog rada od 50 do 75 posto više od redovnog. Poduzeće se obavezalo da će plaćati radnicima prvih sedam dana bolovanja.
Saznajemo da poduzeće nije poštivalo kasnije taj ugovor.
1940. tvornica je zapošljavala 280 radnika.
Tvornica se prije WWII reklamirala kao "Prva jugoslavenska tvornica ukočenog drva"
obavijest o preseljenju skladišta u Ljubljani
nastavak slijedi....