Postao/la Vežičanka napisao:možda netko zna čija je ovo grobnica?
Evo odgovora iz članka Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju, Branko Metzger Šober
Ivan Rendić
- nadgrobni spomenik Dell'Asta-Mohovich u Rijeci, Ivan Rendić.JPG (301.98 KiB) Pogledano 6926 puta
Godine 1900. u Novom listu nalazimo članak o Rendićevu boravku u Rijeci povodom izrade nadgrobnog spomenika, koji za svoju obitelj i suprugu Carmelu Dell’Asta-Mohović naručuje njezin suprug dr. Stanislav Dell’Asta.
Navodi se kako se riječka javnost imala prilike upoznati s nacrtom još jednog Rendićeva djela, s predviđanjem veličanstvenosti „kako se drugačije ne dade ni zamisliti, kad se zna, da je izašao iz ruku g. Rendića. Tehnički ured Grada odobrio je Rendićev nacrt nadgrobnog spomenika 12. prosinca 1899. godine, koji umjetnik potpisuje u donjem desnom kutu s Ivan Rendić– scultore.
Grobnica je to visoke masivne kripte u donjem dijelu. U njezinoj unutrašnjosti planirana su četiri ukopna mjesta. Vanjska bočna ukošenja Rendić koristi za izvedbu dvaju kratkih stubišta koja nas vode do prostora ograđena kovanom ogradom. Pri dnu nalazi se skulptura Madone s djetetom na prijestolju čiji je naslon ukrašen cvijećem.
Madona predstavlja prožimanje realizma i religioznosti kroz živ i spontan odnos majke i djeteta. Odjenuta u dugu halju u dijelovima priljubljenu uz tijelo, iz rukava joj proviruju samo dlanovi, a navučen plašt preko halje i glave djelomično joj prikriva lice iznimne ljepote i mekoće. To lice ovalna oblika na kojem se ističe nježnost i pravilnost profila i nazire neodlučnost i bojazan zbog malog dječaka koji se vrpolji u njezinu krilu nameće pomisao kako je ova Madona gotovo lišena svetačke idealizacije. Dječak nam se smiješi u svojoj razigranosti i raširenim rukama poziva k sebi, dok ga majka smirenom gestom umiruje. Naslon prijestolja na kojem sjedi Madona ukrašen je zlatnim mozaikom s motivom ružina pupoljka.
Moramo napomenuti kako se nekoć radilo o vrlo lijepoj i skladnoj grobnici koja je imala kapelicu baldahinskoga tipa ispod koje se nalazilo prijestolje Madone. Danas kapelice više nema. Njezino postojanje možemo potvrditi iz nekoliko izvora: nacrtom s planiranom kapelicom baldahinskog tipa, rukopisnim opisom grobnice Duška Kečkemeta, kao i učinjenom fotografijom vjerojatno iz nešto kasnijeg razdoblja. Na toj su fotografiji vidljiva oštećenja poput napuknuća začeljne ploče baldahina kao i njezina odvajanja od luka, što je moglo izazvati urušavanje.
Vjerujemo da je tako došlo do preventivnog uklanjanja baldahina kako bi se zaštitila skulptura, čime je i naslon prijestolja modificiran. Skraćena je donja trećina njegove visine, te je tako nekad uzdignut zlatni mozaik s jasno vidljivim motivom ružina pupoljka spušten iza leđa Madone i time postao zaklonjen. U današnjoj situaciji skulptura nam se čini malenom, krhkom i nezaštićenom zbog praznog prostora iza nje koji nam odvlači pažnju i onemogućuje usredotočenost na ljepotu njezine izvedbe.
Kada je uklonjen baldahin, skulpturalna grupa Madone s djetetom izložena je nepovoljnim atmosferskim utjecajima, te je iz toga razloga, nažalost, znatno oštećena i zahtijeva što hitniju obnovu. Osim toga, na nacrtu je, pa tako i na fotografiji iznad glave Madone, vidljiva Davidova zvijezda izvedena u reljefu poput one na mauzoleju obitelji Copaitich-Battagliarini.
Na primjeru ove grobnice vidljivo je kako je Ivan Rendić bio ipak više kipar nego arhitekt. Nerazmjernu masivnu kriptu i skulpturu Madone s djetetom okružio je prenaglašenom kamenom i željeznom ogradom. Ako bismo zanemarili činjenicu o mjestu gdje je nalazimo i u koju je svrhu napravljena, skulptura djeluje vrlo svjetovno.
Smatramo kako bi skulptura Madone s djetetom mogla ostati jedno od najljepših Rendićevih skulptura u Rijeci i okolici. „S ovim svojim djelom slavni je naš kipar ponovo posvjedočio onaj veliki glas, što ga odavna uživa po svoj Hrvatskoj, a posebice na Rieci, gdje je napravio radnje velike vriednosti, koje krase riečko groblje, medju kojim i ova najnovija zauzima odlično mjesto."
i ponovo slika s prethodnog posta
