800. godine prije Krista pretpostavlja se da je izgrađen nasip prethistorijske gradine Solin kod Rijeke6. stoljeće prije Krista Grčki geograf Pseudoskilak iz Karijande u svom putopisnom djelu “Periplus” spominje liburnski grad Idassu uz more. Neki autori (A. Mayer) smatraju da je Idassa zapravo staro ime za Tarsat. Ako je to istina bilo bi to prvo spominjanje grada na obali mora uz Rječinu, kojeg danas znamo kao Rijeka35-33. prije Krista Rimski car Oktavijan pokorio je područje oko Tarsatike1. stoljeće. Rimski polihistor Plinije Stariji u Prirodopisu potvrđuje postojanje grada Tarsatike, koja je u to vrijeme vjerojatno već bila predrimsko gradinsko naselje. Plinije naziva Tarsatiku oppidum, što je uobičajeni naziv za utvrđeni grad. A. Degrassi pretpostavlja da se rimski grad o kojem govori Plinije nalazio na obali Rječine, na križanju cesta iz Pule i Trsta i prema Senju, a da se u srednjem vijeku »vratio« na brdo današnjeg Trsata, gdje je trsatska gradina postojala još u pretpovijesno doba.167. prije Krista za vrijeme vladavine Marka Aurelija prodiru na područje Panonije germanski narodi, te Aurelije organizira obranu na liniji od Recije, Norika, Panonije i Dalmacije do Tersatice. Mir je sklopljen 175 godine. Od tada obrana talije stalna je preokupacija Rima. Organizira se obrambeni pojas “Clausurae Alpium Iuliarium” (Zatvarač Julijskih Alpi), od kojih je jedan počimljao na Tersatici (Liburnijski Limes) i kao obrambeni zid kretao od grada preko Kalvarije na Grobničko polje. Možda iz tog vremena potječe osmatračnica na Trsatu, na čijem če mjestu kasnije biti podignuta najviša kula kaštela.ll.st.oljeće druga polovica, antička rimska Tarsatica je pokrivala područje današnjeg Starog grada. Procvat mjesta bio je vezan za trgovinu i cestu koja je iz Panonije preko Senja vodila do Trsta, odnosno Akvileje. Plinijeva Tarsatica bila je nerimska gradska općina bez privilegija, uz obavezu plaćanja poreza kao i mnoštvo sličnih općina Rimskog carstva (civitates stipendiariae). U drugoj polovici II stoljeća Tarsatica je vjerovatno postala Municipium Latinum i imala je Magistrate i Senat.lll. st. Peuntingerova kart (Tabula peuntigeriana) je nastala na temelju Kastorijeve karte iz lll. stoljeća koja donosi opis puta iz Akvileje do Albanije s udaljenošću u miljama:-PolaVl – Portus Flanaticus (Plomin) Vlll – Arsia Flumen Xll – Alvona (Labin) XX – Tarsatica XX – Ad Turres XX – Senia …
4. stoljeće. U strahu od barbarskih neprijateljskih četa na potezu od Tarsatike do Prezida dovršen je fortifikacijski obrambeni sustav tzv. Liburnijskog limesa. Tada je vjerojatno sagrađen i kasnoantički luk, danas u središtu Staroga grada (tzv. Arco romano, Rimski luk) koji je po svemu sudeći stajao na ulazu u vojno zapovjedništvo (pretorij).
452. Hunski vojskovođa Atila razorio je Akvileju tijekom najezde na Italiju. Povjesničari Giovanni iz Venecije te Turócz i Bonfinio iz Ugarske pripovijedaju da je u tim okršajima spaljen i grad Tarsatika
799. godine kada Hrvati ratuju protiv Franaka, markgrof Erich, miljenik Karla Velikog, pogiba na obroncima Trsata . Kroničar Einhard to mjesto naziva Tharsatica, Liburniae Civitas, a u životopisu Karla Velikog kaže da je Erich poginuo “in Liburnia, iuxta Tharsaticam maritimam civitatem”. Franci su u znak odmazde porušili TarsatikuXIII. st. – na ruševinama stare Tarsatice gradi se novo naselje REKA (RIKA), SV. VIDA (Sveti Vid na Rječini, Flumen, St. Veit and Pflaum). Grad ima gradska vrata, ulice i trgove i trgovine, grade se kule
Oko 1116. Dolazi do pomicanja granice između Njemačke i Hrvatske od lominskoga zaljeva na Rječinu, napuštanja drevne Tarsatike i gradnje utvrde Trsat.1139. (?) Akvilejski ptrijarhat je Rijeku, zajedno sa kaštelima Kastav, Mošćenice i Veprinac dao svojim vazalima, obitelji Devinski1212. postoji legenda prema kojoj je sveti Franjo, u blizini Tarsatice, doživio brodolom na svom putu prema Siriji, spasio se i prenoćio na trsatskoj ravnici i tada dobio objavu o dolasku svetinje koju će na tom mjestu čuvati njegovi duhovni sljedbenici, Franjevci1281. Prvi put se u dokumentima spominje Reka Svetoga Vida o kojoj piše mletačko Veliko vijeće, gdje kažu da su za njih riječani neprijatelji (cum habemus illos de Flumine pro inimicis). U mletačkim, a i drugim, latinski pisanim izvorima, Rijeka se naziva još Flumen sancti Viti ili kraće Flumen. Slavensko pak stanovništvo služi se imenom Rika ili Reka.1288. u Vinodolskom Zakonu se spominje Tersat, kao oznaka za mjesto na brdu koje je sačuvalo staro ime uništenog grada1291. 10. Svibnja, Tokom noći na ravnici pored crkve Svetog Jurja, ukazala se prema legendi, Sveta kučica, ona u kojoj je arhahđeo Gabrijel navjestio Bogorodici rođenje Krista. Tadašnji gospodar Trsata Nikola Frankopan poslao je sa župnikom Aleksandrom izaslanstvo svećenika u Svetu zemlju da potvrde istinitost čuda. Kućica je ostala na Trsatu do 10. Prosinca 1294, kada su je anđeli prenjeli u Loretto kraj Ancone.1291. Istru, kvarnersko područje i Rijeku opustošila je kuga. Čini se da je upravo tada, na rimskim temeljima u srcu Staroga grada, podignuta zavjetna crkva posvećena sv. Fabijanu i Sebastijanu.
1296. Prema tradiciji započinje osobita pobožnost, kult čudotvornoga Raspela sv. Vida u Rijeci.
1315. Hugon II. Devinski, gospodar grada, osnovao je u Rijeci augustinski samostan uz kojega se gradi i Crkva Sv. Jeronima. F. Hauptmann piše kasnije u svome povjesničarskom radu:
„Makar je samostan augustinaca sa crkvom sv. Jeronima (kasniji municipij) osnovan, kako se čini, već 1315. godine, ipak se oko njega još u kasnija vremena nalazi dosta nenaseljena teritorija, koji se vuče uz brijeg prema zamku“.1336. Devinci gube Rijeku od Krčkog kneza Bartola koji je u Istri ratovao protiv patrijarha na strani Mlečana1362 ili 1367. Papa UrbanV. Poklonio Trsatu Ikonu Bogorodice za koju se vjeruje da je čudotvorna. Navodno ju je naslikao sveti Luka.1336. - 1365. Rijeke je pod vlašću krčkih knezova, kasnije Frankopana
1365. 1. travnja. Krčki knezovi Stjepan I. i Anž V. vratili su Hugonu VI. Devinskome i njegovoj braći Vilimu i Jurju Rijeku, koja im je bila dana.
1390. ili 1391 Hugon IV. Devinski umire bez nasljednika, a feudi Rijeke, Kastva, Mošćenica i Veprinca pripali Rambertu Walseeu (Waldsee). Preuzimajući posjed na temelju oporuke djeda po majčinoj strani Hugona VI. Devinskog. Negdje između 1390. i 1405. Rambert Walsee dao je sastaviti popis svih devinskih imanja, posjeda i prava (Urbar Kvarnerskog feuda).1418. Rambert II Walsee postaje definitivni gospodar Rijeke. Tom je prilikom potvrdio zakladu svog djeda Hugona VI. Augustinskom samostanu u riječkoj “zemlji svetog Vida”1414. Rambert Walsee ponudio je Veneciji prodaju Rijeke i još nekog kaštela
1431. 7. travnja Martin Frankopan poklanja trsatskim Franjevcima područje od Rječine do mora zajedno sa crkvicom Svetog Lovre (datum sa darovnice)
1438. Rijeka je dobila hospital – bolnicu.
1434. Pod Trsatskim brijegom franjevci na lijevoj obali Rječine uređuju vinograd Brajda. Danas se za to područje koristi ime Brajdica
1440. U gradu je dokumentirana prva drogerija/ljekarna Justa Vidotića
1444. gradsko je vijeće izborilo pravo održavanja tjednog gradskog sajmn
1445. 16. Prosinca Majstor Juraj iz Zadra sagradio u zbornoj crkvi Uznesenja Marijina kapelu i kameni oltar.
1453. Na Trsatu se gradi nova crkva sv. Marije i Franjevački samostan. Podignut je na lokalitetu Ravnica uz dopuštenje pape Nikole VI. od 12. srpnja iste godine. Gradnju je financirao Martin Frankopan
1455. u Rijeci se otvara škola na talijanskom jeziku
1457. u Rijeci se otvara Kaptolska škola na hrvatskom jeziku sa glagoljskim pismom
1461. Wolfgang Walsee pokušao je, ovaj put posredovanjem krčkoga kneza Ivana, još jednom prodati Rijeku Veneciji.
1465. 1. rujna. Wolfgang Walsee predao Rijeku s Kastvom, Veprincem, Mošćenicama i Gotnikom Fridriku III. Habsburškom kao nasljedno dobro.
1466. Fridrik III. Habsburški preuzeo je grad Rijeku kao svoje kućno dobro.
1468. Franjevci iz Bosne preuzimaju Trsatsko svetište
1470. Prvi prodor Turaka preko Bakra, Grobnika, Klane sve do rijeke Soče.
1471. Rijeka pripada Austriji i postaje dio Austrijske Krajine
1485. vojska cara Friedricha III. Habsburškog, ratujući sa Matijom Korvinom, ugarsko – hrvatskim kraljem, osvaja Trsat, te je i Gospoštija trsatska postala nasljedno dobro dinastije Habsburg, Kapetansku službu u tom gradu od sada obavljaju riječki podkapetani, odnosno kapetani
1508. 26 Svibnja - 2 Listopada 1509 Mlećani pod Duždom Girolamom Contarinijem okupiraju Rijeku. Trsat je u to doba ponovno u vlasništu Bernardina Frankopana.
1509. U lipnju senjski kapetan Andrija Bot oslobađa Rijeku od Venecijanaca, ali je 8. listopada mletačka flota pod zapovjednikom Trevisanom ponovno zaposjela, popalila i razrušila grad. Tom prigodom opljačkane su i crkvene riznice.
1511. velika poplava uništava dio Rijeke uz
1515. 2. Siječnja Reskriptom cara Maksimilijana I. upućenom riječkome općinskome vijeću gradu je priznato pravo nošenja titule „citta fedelissima“.
1516. provodi se velika rekonstrukcija Zborne crkve Marijina Uznesenja koja je bila uništena nakon pohida Mlećana. Tada je postavljena i velika prozorska ruža
1525. gradsko vijeće je poslalo vikara Goffreda Confalonierija u Trst da prouči njihove gradske statute i da ih iskoristi za sastavljanje Riječkog gradskog statuta.
1527. 1. Sječnja Habzburzi postaju Hrvatsko-Ugarski Kraljevi
1527. Turci zaposjeli trsatski kaštel i u nj smjestili tisuću zarobljenika.
1530. 23 Srpnja Car Ferdinand I. Rijeku proglašava “Magnifica comunitas terrae Fluminis Sancti Viti”, Predivna zemlja Fluminis Sancti Viti
1530. 29. Srpnja, kralj Ferdinand I. odobrava gradski statut. Statut počimlje propisima o gradskoj općini i njenim organima, što čini prvu knjigu. Druga knjiga sadrži propise o sudovanjima u gradskim parnicama, treca knjiga u kaznenim, dok četvrta knjiga donosi propise koji bi se mogli nazvati redarstvenim
1530. (?) Car Ferdinand I. potvrdio je prvi Riječki statut. Djelomični prijevod iz statuta:
«Naredjeno je i odredjeno, da velmožni g. kapetan izabran od kralja Ferdinanda, nadvojvode Austrije, našega premilostivog gospodara, ima doći na područje grada Rijeke radi vršenja svoje službe, te ga imaju sa svim počastima dočekati činovnici i stanovnici spomenutoga grada Rijeke. I prilikom samog ulaska ima u slavu i čast svemogućega Boga i njegove preslavne majke Djevice Marije i časnih svetaca i mučenika Vida, Modesta i Krescencija obići crkvu Sv. Marije, zatim crkvu Sv. Vida, zaštitnika spomenutoga grada, te u navedenoj crkvi Sv. Vida u nazočnosti naroda zakleti se na ruke g. Sudaca i vijećnika grada Rijeke kao zastupnika čitave općine, da će u granicama svojih mogućnosti, kako je obećao kraljevskom veličanstvu i samog prejasnog vladara sve statutem, naredbe i prava, i da će pravosudne, milosti, povlastice i počasti rečenoga grada unapredjivati, i da če svakome pravedno suditi bez izuzetaka s obzirom na osobu, te da neće nikome činiti nepravde niti sprečavati suđenje… Naređeno je i odredjeno, da se na dan Sv. Martina u mjesecu studenom obavi izbor g. Sudaca grada Rijeke i da na prvome mjestu velmožni g. kapetan, koji u to doba bude, ima izabrati po svojoj volji za suca jednog iz vijeća dvadesetpetorice (i onaj), koji bude od spomenutoga g. kapetana izabran, neka jest i neka bude smatran potvrdjenim od velikog vijeća. A zatim neka veliko vijeće ceduljama i glasovnicama izabere drugog suca…
Još hoćemo i određujemo, da služba spomenutih činovnika, tj. sudaca, četvorice kapetana gradskih kotara i općinskog procjenitalja, ima trajati samo 6 mjeseci, koji se imaju računati od dana njihova izbora i nastupa službe, a služba računovona ili gradskih komornika i satnika ima trajati samo jednu godinu. I suci imaju kao svoju običajnu plaću od gradskog satnika i komornika dobivati po 25 libara malih svaki pojedini od njih. Jednako tako određujemo, da se za gradsku službu ne mogu izabrati oni, koji imaju (u zakupu?) daće ili dio gradskih daća ili koji su u to doba gradski dužnosnici, ako odmah, i to prihvate...
1530.-1531. U Rijeci djeluje glagoljska tiskara koju je osnovao modruški biskup Šimun Kožičić Benja koji bježeći pred Turcima dolazi u grad. Tijekom dvije godine u njoj je tiskano pet knjiga na glagoljici i hrvatskom jeziku. Tiskara je donesena iz Venecije
1531. Rijeka konačno dobiva i prvi pisani Statut
1531. Kliški kapetan Petar Kružić dao je sagraditi kapelu u čast Svetog Nikole kao zahvalu Gospi Trsatskoj za vojne uspjehe na Duvanjskom polju. Tom prilikom sagradio je i prvi dio Trsatskih stuba, a u crkvi Gospe Trsatske dogradio je kapelu sv. Petra.
1537. 12 Ožujka stradao je Petar Kružić braneći Klis pred naletom Muratbega. Kako mu je glava bila odrubljena, otkupila ju je njegova sestra Jelena te ju sahranila u Trsatskoj crkvi
1564. Nakon smrti cara Ferdinanda I. austrijske su nasljedne zemlje podijeljene između njegovih sinova Maksimiljana, Ferdinanda i Karla. Nadvojvoda Karlo zadužen je za tzv. Unutarnju Austriju sa sjedištem u Grazu, kojoj je pripala i Rijeka. 1567. Nadvojvoda Karlo u Rijeci rukovodi organizacijom obrane Primorja od turske najezde.
1572. na trgu ispred Zborne Crkve Marijina Uznesena nalazila se bolnica Svetog duha (Ospedale dello Spirito Santo)
1579. napravljen prvi i najstariji poznati nacrt Rijeke. Djelo je Ivana Klobučarića, a čuva se u bečkom Ratnom Arhivu.
1592. Prvi put se spominje Velika Utvrda (Fortezza Mmaggiore) i Bastion svetog Jeronima
1594. Općinsko vijeće donosi odluku da se Venecijanci kao neprijatelji zemlje ne mogu primati među riječko građanstvo.
1595. Riječka općina preuzima upravu i skrb nad lukom zajedno s glavnim prihodima.
1595. Turci provalili na Grobničko polje, Rijeka je direktno ugrožena
1599. Velika epidemija kuge. Prvi slučaj bolesti pojavio se u tvornici kože 15. lipnja. Kuga je u Rijeci trajala od lipnja do rujna, a umrlo je više od tristo osoba (osmina stanovništva). Kao zavjet sagrađena je crkva sv. Roka tik do zborne crkve. Iste godine Mlečani su tijekom triju mjeseci držali Rijeku u pomorskoj blokadi. Rijeka tada ima preko 2000 građana. Sve do 1918, svakog 5. Kolovoza održavana je velika procesija
1605. Franco Bunetti osigurava svotu od 500 talira za osiguranje gradnje ženskog samostana
1607. došlo je do sveobuhvatne obnove gradskih zidina i Kaštela
1609. Car ferdinand kupio zemljište za gradnju Kapucinskog samostana
1613. 16. Lipnja Pulski biskup Claudio Sozomeno dolazi u Rijeku iposvećuje Kapucinsku crkvu čija je izgradnja trajala 3 godine
1625. slikar Pietro Telespora de Pomis nacrtao je oltarnu sliku svete Ane Trojne za oltar Trsatske crkve. Povod za sliku bio je smrt prve žene Stefana della Rovere ( Riječki carski Kapetan), Anne, barunice Paar, koja je umrla u Rijeci 24. Kolovoza 1624.
1627. 10 Listopada stižu Isusovci iz Trsta. Gradsko vijeće im ustupa crkvu Svetog Roka, jednu kuću i 200 forinti
1627. 23.Studenog, Isusovci su inaugurirali gimnaziju u Rijeci, treću u Hrvatskoj, nakon Lepoglave (1503.) i Zagreba (1607.). Nastava je počela 23. studenog a upisano je bilo 150 đaka. Iste godine isusovci su podigli i tri drvena križa na vrhu brijega Goljak, koji se otada naziva Kalvarija.
1629. U Rijeci počinje raditi Isusovačko kazalište, prethodnica profesionalnih kazališta
1629. 5. ožujka, istarski svećenik, trsatski gvardijan i provincijal Franjo Glavinić je nakon katastrofalnog požara koji je progutao Franjevački samostan na Trsatu ali nije oštetio crkvu, poduzima dugotrajnu obnovu cijelog kompleksa koja traje do 1691.
1632. Na Fiumari podignut je prvi most, koji se radi prolaska brodica mogao podizati. Raniji promet se je odvijao skelom.
1636. 13. Veljaće gradska komisija dala pozitivno mišljenje o lokaciji za gradnju isusovačke crkve
1637. Počeli radovi na podizanju crkve sv. Vida na mjestu gdje se nalazila starija istoimena crkvica.
1638. 15. Lipnja, postavljen kamen temeljac za novu crkvu sv. Vida po projektu isusovca Giacoma Briana - to je jedina kružna sakralna građevina na širem području Primorja. Voditelj radova bio je Francesco Olivieri. Projekt je kasnije znatno izmjenjen i crkva je s prekidima građena do 1744. godine. I njeni mramorni oltari doprinose tome da je Rijeka grad s najviše mramornih baroknih oltara na istočnoj obali Jadrana, više od Dubrovnika, Zadra ili Splita.
1639. Nakon požara obnovljena i povećana gradska vrata.
1640. Dovršena gradnja prvog mosta preko Rječine
1644. 24. kolovoza. Postavljeni temelji za novu franjevačku crkvu i obnovu u okviru samostana na Trsatu, koju posvećuje senjsko-modruški biskup Mariani. U crkvi podignut mramorni oltar sv. Katarine. Radovi traju do 1651
1644. Dovršena crkva sv. Vida.

1647. namjena Slogin-kule se mijenja i postaje barutana
1656. Dovršena je gradnja samostana benediktinki pored crkve sv. Roka. Osnovana bratovština raspela (Crocefisso) u crkvi sv. Vida (Bratovština od Agonije).
1659. 6. lipnja car Leopold I. dodijelio Rijeci grb s dvoglavim orlom i natpisom “Indeficienter” - “Nepresušiv”. Dotad je na riječkom grbu bio prikazivan zaštitnik Rijeke sv. Vid kako drži u ruci grad. Povelja je napisana latinskim jezikom na listu pergamenta, u sredini je nacrtan grb, a na dnu je ovješen carski pečat u zaštitnoj drvenoj kutiji. Povelja se danas čuva u Riječkom državnom arhivu.Povelja glasi:
“Mi,Leopold, Božjom sklonom milošću izabrani Car Rimljana vazda Uzvišen, te Njemačke, Ugarske, Češke, Dalmacije, Hrvarske, Slavonije, Kralj, Nadvojvoda Austrije, Vojvoda Burgundije, Štajerske, Koruške, Kranjske i Wurttemberga, Knez Tirola i Gorice, Priznajemo i svjedočimo za Nas i Nasljednike i Sljedbenike Naše. S obzirom da Nam vjerni Suci i Općinstvo Grada Rijeke Svetog Vida ponizno podastrijeli postarali Znak ovaj, Štit očito ovalanobla oblika, u kojem je polju crvenom Orao Carskidvoglavi, krila sa obiju strana raširenih, kljunova takođe otvorenih,jezika crvenih isplaženih, i iznad kojeg je Kruna Carska zlatna, a inače je nebeske boje, traka sa obje strane unatrag razvučenihzlatnim resama urešenih, kićena, uljevo okrenuta i jednako postavljena, dokdesnom nogom na hrpi kamenja, u dnu postavljenoj, ljevom dotičući se ovalna suda, iliti krčaga duguljasta, mrke boje, na kamenju ležećeg i u ljevu stranu štita otvorom okrenuta, i iz uprav posude rijeka što polag kamenja onog hrpe uljevo u velikoj količini istječe, obilato izljevajuči opaža: duguljasta cedulja koljoj su oba kraja zavrnuta unatrag, niže štita poprijeko primetnuta, s natpisom NEPRESUŠAN (INDEFICIJENTER)”1659. Isusovci napuštaju crkvu Svetog Roka1668. grad prepušta crkvu Svetog Roka benediktinkama1670. Sagrađena zgrada isusovačke gimnazije i studija filozofije i teologije.
1676. Bratovština „Agonije“ odlučila na brdu Goljak podignuti tri križa i sedam kapela koje označavaju križni put. Od tog vremena potječe ime Kalvarija
1690. U Rijeci se otvara prvi konzulat, i to Dubrovačke Republike
1691. 9. studenoga. Patricijski vijećnik Giovanni Fiorini u gradskome vijeću mačem je nanio smrtonosni ubod pisaru Pietru Paradisu
1696. U gradu djeluju tri ljekarne.
1702. izgrađena malena utvrda Fortino preko puta vrta kapucinskog samostana. Utvrda srušena da bi se omogučila gradnja trga Zichy (danas Žabica)
1702. Francuske trupe opsjedaju Rijeku. Kada je opsada ozbiljno zaprijetila gradu, riječke su benediktinke potražile utočište u susjednom kaštelu grada Grobnika. Riječki su suci na dan sretnoga oslobođenja od opsade (14. rujna) proglasili u znak zahvalnosti trajan zavjet održavanja svečane službe u crkvi sv. Vida.
1703. Riječki je magistrat o vlastitu trošku podigao malu tvrđavu (fortino) za smještaj topovske baterije na obalnome putu (s morske strane) ispod Kapucinskoga samostana. Tvrđavica je srušena 1872. radi proširivanja tadašnjeg Zichyjeva trga.
1704. Slikar Cristoforo Tasca na stropu refektorija Franjevačkoga samostana na Trsatu izvodi kompoziciju Bezgrešna djevica kojoj se klanjaju sv. Franjo i sv. Antun.
1706. 3. Veljače, Rijeka dobiva diplomu cara Josipa kojom potvrđuje riječki statut i privilegije
1713. Budući da je u Hrvatskoj izbila zarazna bolest, na mostu preko Rječine na Fiumari podignuta je grabljasta zaštitna rešetka.
1715. zbog gradnje Karlove ceste koja je počimljala na Piramidi, obnovljen je most preko Rječine
1715. 8. rujna. Održana velika vjerska svečanost na Trsatu prigodom krunjenja čudotvorne Gospine slike. Grad Rijeka darovao je trsatskoj crkvi svjetiljku vrijednu dvjesto forinti, a vatikanski kaptol šalje dvije zlatne krune da se okrune glave Krista i Marije.
1716. dvorsko namjesništvo u Grazu naređuje sudskome vikarijatu u Rijeci da provede postupak protiv nekolicine ljudi optuženih zbog čarobnjaštva. Zbog toga je u Kastvu četrnaestero ljudi osuđeno na smrt zbog zločina vračanja.1717. 2. lipnja Car Karlo VI. proglasio je slobodnu plovidbu Jadranom, čime je ukinuo stoljetni venecijanski monopol.1717. izgrađen kip i Kapela Svetog Nepomuka. Kapelu su na ušću Riječine izgradili riječki isusovci, da bi nakon stradanja u poplavi 1856 bila postavljena na granici izmedju Rijeke i Sušaka, gdje je ostala do kraja ll svjetskog rata. Zanimljivo je da je do kraja ll sv. rata bila podjeljena izmedju dvije drzave, 2/3 pripadalo je Jugoslaviji, a 1/3 Italiji. 11.09.1999, Kapela je restaurirana.1719. 18. ožujka, Car Karlo VI. proglasio je Trst i Rijeku slobodnim lukama, što je bitno unaprijedilo razvoj ta dva grada i u Rijeci stvorilo nove okolnosti koje su se odražavale u jakom razvoju pomorstva i trgovine te urbanizaciji grada izvan gradskih zidina. Predložio je da se u Trstu i Rijeci izgrade lazareti.1720. 12. rujna. Riječko gradsko vijeće prihvatilo je Pragmatičku sankciju Karla VI.
1722. Lazaret sv. Karla, s prvom zidanom lukom, uspostavljen je na području današnjeg KBC-a u Rijeci kao prihvatilište za brodove iz rizičnih luka. Prva karantena u europskom pomorstvu bila je uvedena u Dubrovniku još 1377. godine.
1725. Preuređen pomični most na Rječini, ispod kojega su lađe mogle ploviti sve do Školjića.
1725. Dovršen kompleks lazareta.
1725. Carski zapovjednik u Brinju Franjo Gabrijel Aichelburg podigao kapelu sv. Ignacija Loyole na Trsatskim stubama i dao sagraditi gornji dio stuba.
1725. inženjer Antun Matia Weiss predložio trasu i nacrt Karolinine ceste
1726. Isusovci u Rijeci otvaraju studije filozofije, matematike i teologije
1727. završeni radovi na zvoniku pred Zbornom crkvom Marijina uznesenja. Tom jr prilikom zvonik dignut na današnju visinu
1728. Dovršena je Karolinska cesta, koja je povezala Rijeku s Karlovcem kao prva ozbiljnija veza sa zaleđem nakon propasti Rimskog Carstva. Dobila je ime po Karlu VI.
1728. Car Karlo VI. doputovao je u Rijeku 15. rujna. Dva dana poslije u riječkome Kaštelu priređena je velika svečanost u njegovu čast. Potom je kolima nastavio putovanje novom Karolinskom cestom od Rijeke, preko Drage, Sv. Kuzma, Piketa i Ravne Gore do Karlovca.
1728. Osnovan je teološki fakultet koji je djelovao do 1778. godine.
1730. 22.ožujka U Rijeci je otvoren državni poštanski ured Austrijskog Carstva
1740. Obnovljen je zakon prema kojem su strancima u Rijeci bila ograničena prava trgovanja na malo koje bijaše povlasticom riječkih građana.
1743. sagrađen zvonik crkve svetog Roka
1747. Uvedena je poštanska kočija koja je povezala grad s Trstom i Bečom.
1748. Carica Marija Terezija osnovala je s ciljem povećanja trgovačkih aktivnosti Primorsku trgovačku provinciju, koja je obuhvaćala luke: Akvileju, Trst, Rijeku, Bakar, Senj i Karlobag.
1750. U razdoblju od 28. i 29. studenoga do 17. prosinca zabilježeni su u Rijeci jaki potresi. U znak zahvale za prestanak potresa uvedeno je zavjetno štovanje sv. Filipa Nerija.
1750. Nizozemci su utemeljili Rafineriju šećera. Ta firma od 1752. djeluje s centralom u Rijeci, a ubrzo je postala najveća privatna kompanija cijele Habsburške Monarhije. Zapošljavala je 1000 ljudi dok je u cijeloj Hrvatskoj bilo 300 manufakturnih radnika.

1751. Novi potresi manjega intenziteta nastavljaju se sve do svibnja. Carica Marija Terezija udijelila je postradalima u potresu 4000 forinti. Oštećen je zvonik Zborne crkve Marijina Uznesenja
1751. prvi put se spominje pavlinski gostinjac u Rijeci
1752. Popravak Gradskog tornja nakon potresa. Portal izveo kipar A. Michelazzi.
1753. Prva regulacijska osnova izgradnje Rijeke, odobrila ju je carica Marija Terezija.
1753. prvi most na Rječini prema moru zamjenjen pokretnim mostom
1753. U Rijeci utemeljena trgovačka uprava, prvo kao porotni sud, a zatim i kao posebno namjesništvo, podređena tršćanskoj intendanturi.
1754. Potpuno dovršen industrijski kompleks Rafinerije šećera.
1755. Rijeka je dobila prvi poštanski žig : FIVME
1755. donesen novi urbanistički plan za razvoj Novog Grada (Civitas Nova) na području između gradskih zidina i mora
1755. Sagrađen stabilan most kod Školjića.
1756. Nabavljena nova ura na Gradskome tornju.
1759. Pavlini kupuju vinograd i kuću Sušak kraj crkve Svetog Lovre.
1764. Prva manufaktura brodskih konopa, zahvaljujući poduzetnosti Nicole Crespija iz Riminija. Iz nje se razvila Riječka tvornica konopa, najdugovječnija gradska firma, propala 1996, poslije više od 230 godina neprekinutog rada.
1765. Pavlini prodali vinograd i kuću Sušak za 1000 forinti.
1765. Prvo riječko kameno kazalište (izvan gradskih zidina) sazidao je Giuseppe Bon na području današnje zgrade riječke gimnazije.
1766. 26 Studenog rođen je Andrija Ljudevit Adamić
1769. od ove godine teritorij slobodne luke Rijeka, proglasom Marije Terezije, obuhvaća cijeli grad
1773. Isusovac Franjo Ksaver Orlando, rođeni Riječanin, utemeljio je prvu nautičku školu u Rijeci, koja je djelovala do 1794. godine. On je još 1753. utemeljio u Trstu prvu javnu pomorsku školu na Jadranu. Njegova predavanja zapisivali su studenti i prema tim rukopisnim udžbenicima desetljećima se održavala nastava nautike u Trstu i Rijeci.
1773. 21. Srpnja Papa Klement XIV. ukinuo je isusovački red. U skladu s time 23. rujna zatvoren je isusovački kolegij u Rijeci.
1775. 13. Svibnja Car Josip II. posjetio Rijeku. Doplovio je iz Senja i prenoćio u gostionici na Fiumari. Idućega dana bio je na svečanoj službi Božjoj u zbornoj crkvi, a uvečer pogledao kazališnu predstavu. Iz Rijeke je 15. svibnja otputovao put Trsta.
1775. proglasom kralja Josipa II, više se ne zatvaraju gradska vrata i može se ozbiljnije graditi izvan gradskih zidina. Osim toga, zabranjeno je sahranjivanje ljudi u crkvama i oko njih. Dana 13. prosinca carskom zapovijedi uveden običaj da pokojnika treba pokopati 48 sati nakon što je utvrđena smrt. Lokot se i danas čuva u Povjesnom i Pomorskom muzeju
1776. 14 Veljače reskriptom Marije Terezije administracija nad Rijekom i njenim teritorijem prenesena na Mađarsku (Ugarsku)
1776. 21. listopada. Kraljevska uprava iz Trsta preko vijećnika baruna Riccija Rijeku je izručila Kraljevskoj ugarskoj vladi. Dana 11. studenoga održana je prva općinska sjednica pod novim režimom.
1776. Osnovan Riječki gubernij, za prvog guvernera postavljen je grof Josip Mailath de Szekhely. U cijeloj Monarhiji samo su Trst i Rijeka imali taj sustav uprave, koji se održao do 1918. godine. U Rijeci je funkcija guvernera bili rezervirana za pripadnike najmoćnijeg mađarskog plemstva (Mailath, Zichy, Erdödy, Batthyany), ali ju je obnašao i ban Josip Jelačić.
1777. Osnovana prva ženska škola pri samostanu benediktinki. Carica Marija Terezija osigurala je za nju dotaciju od 400 fiorina, a njezin sin Josip II. još dodatnih 40 fiorina.
1777. godine kroz riječku luku prošlo je čak 3000 jedrenjaka.
1778. U Rijeci je ukinut prastari pučki običaj lova na bikove (caccia del toro), koji se održavao na gradskim ulicama. Ukinut je jer ga se je počelo smatrati opasnim
1779. 23 Travnja, Poveljom carice Marije Terezije osnovan “Corpus separatum adnexum”. Time Rijeka postaje autonomnim područjem u sastavu zemalja sv. ugarske krune. To je u monarhiji bila karakteristika samo Rijeke i Trsta.
1779. 24. srpnja Čeh Lovro Karletzky dobiva dozvolu da otvori tiskaru.Tim činom je obnovio tiskarstvo u Rijeci. Ta obiteljska tiskara je djelovala u gradu do 1889. godine.
1780. Car Josip II. donio odluku o rušenju riječkih gradskih bedema i kula.
1780. na mjestu današnjeg Jadranskog trga sagrađena je stara Guvernerova palača po projektu Riječana Antona Gnamba. Srušena je 1895 godine
1780. zapadno i istočno od gradskog tornja započeta gradnja Korza
1781. Uvedena jedinstvena cijena u svim riječkim gostionicama i krčmama: objed s juhom, kuhanom govedinom i povrćem koštao je šest karantana; noćenje, objed i večera jedan fiorin.
1782. U Rijeci otvorena i četvrta ljekarna.
1782. Započeta izgradnja upravne zgrade Rafinerije šećera (Rikard Benčić) po projektu Andrea Menninija iz Trevisa
1784. Gradsko vijeće kupilo je kod "najboljeg ljubljanskog urara" satove za sve četiri strane gradskog tornja na Korzu.
1785. Dovršena je “Anina cesta”, koja je povezala Rijeku s Pazinom, preko Učke.
1785. Antun Gnamb objavljuje svoj “Plan nove rijeke i njezine Rječine”
1785. 16. Kolovoza car je objavio da pravoslavna općina može graditi svoju crkvu u rijeci kada budu osigurali sredstva, s tim da im grad mora pokloniti zemljište
1786. 20 Ožujka Rijeka postaje dio Ugarske kao “Ugarsko Primorje” kada je Kralj Josip II ukinuo Severinsku Županije. Primorje se sastojalo od tri kotara, Riječkog, Bakarskog i Vinodolskog, a svime je upravljao guverner
1786. Dovršena je upravna zgrada Rafinerije šećera (Rikard Benčić) po projektu Andrea Menninija iz Trevisa, najmonumentalniji takav objekt iz tog vremena u Hrvatskoj.
1786. Započeta gradnja pravoslavne crkve sv. Nikole (chiesa dei Greci ortodossi) prema nacrtima Ignacija Henkea. U to doba u gradu prebivaju već osamdeset i dvije obitelji pravoslavnih trgovaca.
1786. Car Josip II ukinuo Pavlinski red koji je u Hrvatskoj djelovao od 1244
1787. U Rijeci je postojalo šest kavana. Prva kavana u Zagrebu otvorila je svoja vrata tek 1820 godine. Velikom broju kavana pogodovala je blizina Trsta, koji je stoljećima najveća europska luka za uvoz i prženje kave
1788. carskom je uredbom raspušten Augustinski samostan utemeljen još u 14. stoljeću, a dobra su rasprodana
1789. prvi pečat Općine Sušak sa glavom svetog Lovre u sredini
1790. izgrađena pravoslavna Crkva Svetog Nikole
1790. 27. svibnja Rijeku je posjetio napuljski kralj Ferdinand IV. Idućega dana pridružio mu se austrijski car Leopold II, nadvojvoda Aleksandar i napuljska kraljica s kćerima Marijom Terezijom i Marijom Karolinom, budućim suprugama nadvojvodâ Franje i Ferdinanda.
1794. 1. kolovoza. Uvedena poštanska kočija od Rijeke do Trsta preko Lipe jedanput tjedno.
1796. 12. do 19. ožujka u Rijeci proslavljena petstota obljetnica pobožnosti čudotvornoga raspela sv. Vida. Prema suvremenim izvorima okupilo se tada više od šezdeset tisuća ljudi.
1796. U kazalištu se prikazivala drama o francuskoj opsadi Rijeke 1702.
1797. 23. ožujka. Francuzi prvi put okupirali Rijeku. Ubrzo su se, međutim, bili prisiljeni povući. Dana 17. listopada potpisano je primirje u Campoformiju kod Udina.
1798. Započeta gradnja prvog velikog kazališta po projektu građevinskog vojnog inženjera Andrije Ljudevita Adamića.
1801. prva obnova Gradskog tornja po projektu Riječana Antona Gnamba
1803. Započeta gradnja Lujzinske ceste od Rijeke preko Čavala do Kamenjaka.
1805. 3.Listopad Otvoreno je veliko kazalište koje je projektirao i izgradio A. Lj. Adamić pod rukovodstvom Valentina Defranceschija.. S 1600 mjesta bilo je centar društvenog života grada i tada jedno od najvećih u Europi. Bilo je u upotrebi do 1883. i stajalo je na mjestu današnje Gradske knjižnice. U zgradi je bila i prodavaonica kave i kavana Caffe. Zatvoreno je pak staro Gerliczyjevo kazalište.
1806. 4. listopada. U Adamichevu kasalištu otvoren gradski kasino. Svaki član kasina godišnje je plaćao 10 forinti članarine.
1807. Ponovno je osnovana pomorska škola, koja je djelovala pod isusovcima do 1773.
1808. Općina donjela odluku da se sruši zvonik pred Zbornom crkvom Marijina uznesenja. Rušenje je spriječila francuska okupacija.
1809/1810. Dovršena je “Lujzinska cesta” (započeta 1803.) kao nova veza Rijeke i Karlovca. Bila je nazivana najljepšom planinskom cestom u Europi. Dobila je ime po Mariji Luisi, kćeri austrijskog cara i drugoj Napoleonovoj ženi.
1809. 28. svibnja Francuzi su zaposjeli Rijeku, nametnuvši gradu velike kontribucije u živežu, kožama, platnu i novcu. Bečkim mirom od 14. listopada Rijeka je pripala Napoleonovu carstvu, ušavši u sastav Ilirskih provincija. Zbog izbijanja rata s Francuzima Rijeka unovačila dvadeset i dva pješaka i jednoga konjanika.
1810. započela je s radom Trgovačka komora u Rijeci, pet godina nakon one u Splitu, koja je bila prva u Hrvatskoj.
1810. Maršal Marmont dolazi u Rijeku kao guverner Ilirskih provincija. Rijeka priređuje u njegovu čast ples, na koji su bili pozvani bogatiji građani.
1813. 26. Kolovoza u jutarnjim satima General laval Nugent ulazi u Rijeku i oslobađa je od Francuza
1814. 23. srpnja Austrijski car objavljuje da su nekadašnje Ilirske provincije ponovno ušle u sastav Austrijske Monarhije.
1813. 3. Srpnja - 26 Kolovoza Rijeka okupirana od Engleza
1813. 3. Srpnja, Karolina Belinić je spriječila uništenje grada, nagovorivši engleskog kapetana Johna Learda da prestane sa bombardiranjem i paljenjem. Riječki je gradonačelnik pobjegao iz grada, a ona je dobila nadimak Karolina Riječka.
1813. 14. Rujna, Francuzi u protunapadu još jednom i posljednji put zauzimaju Rijeku
1813. 15. Rujna Francuzi Rijeku ponovno prepuštaju Nugentovim husarima i to bez borbe
1813. 26 Kolovoza u Rijeku ponovo dolaze Austrijanci
1813. počimlju izlaziti prve riječke novine “Le Notizzie del Giorno”.

1814. 30 Svibnja Rijeka i formalno podpada pod Austriju, ali sa manjim ovlastima nego što ih ima Trst
1821. A. Lj. Adamić je pokrenuo preradu papira na Rječini. Iz te manufakture razvila se u svijetu poznata tvornica Smith&Meynier.
1821. 9. Svibnja otvorena prva hrvatska Glazbena Škola. Vodili su je Vjenceslav Wenzel i Josip Prohaska
1821. Lj. A. Adamić pokrenuo proizvodnju papira na Rječini. Tvornicu su kasnije preuzeli Walter Crofton Smith i Charles Meynier.
1822. 5 Lipnja civilna administracija Rijeke prebačena pod ovlasti Ugarske
1823. 1. Lipnja predana na korištenje nova bolnica Sv. Duha i Sirotinjski zavod. U to je vrijeme stara bolnica kraj Crkve Marijina Uznesena postala neadekvatna i riječki jedini civilni doktor Gian Batista Cambieri je otkupio staru tvornicu voska na cesti za Brajdu, preko puta današnjeg pomorskog fakulteta i preuredio je.
1824. Grof Laval Nugent besplatno dobiva od bakarskoga municipija ruševine trsatskog Kaštela. U tome su mu svesrdno pomagali blizak prijatelj A. L. Adamich i tadašnji guverner Ürmeny.
1824. Rođen Giovani de Ciotta, Riječki gradonačelnikod 1872 do 1903
1825. Grofa Nugenta Rijeka je imenovala „patricijem come liberatore di questi paesi“ te mu dala na dar počasnu sablju sakovanu u Beču za 637 forinti.
1826. Prestala s radom riječka Rafinerija šećera.
1825. postavljena skulptura dvoglavog orla, simbola grada , iznad ulaznih vrata grada. Danas se čuva u Pomorskom i povjesnom muzeju
1828. u šezdeset i prvoj godini umire Adrija Ljudevit Adamić, i za sobom ostavlja devetoro djece i suprugu Elizabetu Barčić
1830. U Žaklju kod Rijeke osnovano poduzeće „Stabilimento commerciale di farine“ s velikim mlinom na vodeni pogon za preradu domaće i uvezene pšenice. Svoj proizvod izvozio je žakaljski mlin u zemlje istočnog Sredozemlja, Englesku, Brazil, južnu Afriku i Indiju.
1832. godine rodio se u Rijeci Ivan pl. Zajc
1833. U Tvornici papira Smith&Meynier započeo je radom prvi parni stroj u jugoistočnoj Europi. Snaga mu je bila cijelih 18 KS.
1833. Otkupljena zgrada augustinskoga samostana u koji je prebačen Municipij za svotu od 14700 fiorina.
1836. Velika epidemija kolere u Rijeci.
1837. Grof Laval Nugent restaurira srednjovjekovni trsatski kaštel i organizira arheološki muzej, prva muzejska institucija takve vrsti u Hrvatskoj.
1838. Gradska bolnica sv. Duha nabavila je električni stroj – macchinu elettricu u svrhu liječenja
1838. Groblje Kozala je otvoreno za javnost, uređeno planovima Luigija de Emilysa (1851.) i Venceslaoa Celligoija (1892. – 1915.), koji je zacrtao centralnu formu tlocrta u obliku potkove
1841. Prvo drveno kupalište na prostoru današnje upravne zgrade Euroherca.
1843. Otvoren “MUSEUM NUGENT” u trsatskom kaštelu, prvi muzej u Hrvatskoj (Narodni muzej u Zagrebu osnovan je 1846). Grof Laval Nugent je uz restauraciju srednjovjekovnog trsatskog kaštela 1837., koja je bila prva takve vrste u Hrvatskoj, na toj lokaciji namjeravao utemeljiti muzej. Tu je trebao biti mauzolej obitelji Nugent te velika umjetnička zbirka koju je Laval namjeravao sakupiti iz obiteljskih izvora te kupovinom frankopanskih umjetnina. S ovom zbirkom na Trsatu Rijeka je mogla postati kulturni centar europskog značaja. Ekonomskim padom obitelji krajem stoljeća zbirka se rasula. Ono što je i ostalo od zbirke u Hrvatskoj, danas se nalazi u Arheološkom muzeju u Zagrebu i u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja
1843. Počinju izlaziti dvotjedne novine na talijanskom jeziku „Eco del Litorale ungarico“. Izlazile su do travnja 1846.
1844. Nedjeljna brodska izletnička pruga: Trst–Piran–Novigrad–Poreč–Rovinj–Pula–Rijeka.
1845. 25. travnja Općina odobrila gradnju Casina patriottica na Korzu (danas zgrada Radija Rijeka).
1845. Riječka gradska općina otkupila od obitelji Adamich kazališnu zgradu, nazvavši je Gradsko kazalište Rijeka (Teatro civico di Fiume).
1846. Počeo je s radom prvi dječji vrtić.
1846. Gradsko vijeće donijelo je odluku da umjesto velikih radova na novoj regulaciji toka Rječine sagradi novu luku ispred gradskoga tornja. Sagradio bi se novi gat, koji bi bio zaštićen lukobranom s valobranom.
1847. Prema odobrenju Gradskoga vijeća gradi se na Korzu Casino Patriotico (sadašnja zgrada RTV centra Rijeka).
1848. 31. kolovoza. Grad su zaposjele hrvatske trupe pod zapovjedništvom Josipa Bunjevca, podžupana zagrebačke županije i banskoga opunomoćenika. Dana car Franjo Josip I. imenovao je Jelačića riječkim guvernerom.
1848. 27. prosinca, Hrvatski ban Josip jelačić imenovan je proglasom cara Franje Josipa I. guvernerom Rijeke; Rijeka je izravno pripojena Hrvatskoj
1848. započela izgradnja lukobrana
1849. 8. Veljače˙na dužnost stupa prvi privremeni učitelj hrvatskog jezika Frano Kurelac. Bio je imenovan od strane Banskog vijeća sa pokušajem da se ojača hrvatstvo u gradu.
1849. Utemeljena “Narodna Čitaonica Riječka”, sa ciljem da promovira hrvatsku kulturu u Rijeci
1850. Formirana je Županija riječka sa sjedištem u Rijeci
1850. U Rijeci je započela radom Tvornica duhana (Tabakera), desetljećima najveća u Habsburškoj Monarhiji. Na vrhuncu je imala oko 2400 zaposlenih, pretežno radnica. Smještena je u zgradi nekadašnje Rafinerije šećera.
1851. Reorganizirana je Glazbena škola (Civico istituto Filarmonico). Ivan pl. Zajc nešto kasnije preuzima mjesto učitelja za žičana glazbala.
1852. Riječki planinari organizirali su uspon na Učku, što je nekoliko godina prije osnivanja prvih planinarskih klubova u svijetu: Britisch Alpine Club (1857.) i Der Österreichisches Alpenverein (1862.).
1852. 11. ožujka. U prostorijama Municipija osnovana Trgovačka i industrijska komora (Camera di Commercio e d'Industria).
1852. 10. listopada poplava Rječine uzrokovala katastrofalne štete.
1852. U Rijeci je puštena u rad prva plinara, a Rijeku je noću osvjetljavalo 226 plinskih svjetiljki
1853. Pušten u pogon prvi riječki parni mlin, prvi u Hrvatskoj, potom slijede onaj u Varaždinu(1860.) i Zagrebu(1862.).
1853. U brodogradilištu Karla Katalinića sagrađen je kliper Gutmanstahl, samo tri godine nakon pojave tih najsavršenijih velikih jedrenjaka.
1853. Utemeljeno poduzeće Ljevaonica metala koje je ubrzo počelo s proizvodnjom parnih kotlova, tadašnjom vrhunskom tehnologijom u brodarstvu. Tu tehnologiju donio je u grad inženjer Robert Whitehead.
1854. Osnovano dioničko udruženje Stabilimento tecnico, jezgra buduće Tvornice torpeda.
1854. Kraljevskom odlukom Rijeka određena kao mjesto gdje će se izgraditi zgrada Pomorske akademije.
1854. Prokopom novoga korita Rječine nastaje Mrtvi kanal i Delta.
1854. Uvedena je, prvi put u Hrvatskoj, nastava gimnastike u riječkoj gimnaziji, a predavač je bio Fridrich Singer.
1855. 22. svibnja Započela je gradnja Vojno-pomorske akademije. Vremenom je ta institucija postala najznačajnija visokoškolska institucija, koja je djelovala u gradu do 1918. godine. kamen temeljac je postavioNadvojvoda Maksimilijan 26. ožujka
1855. Započeo je radom telegraf između Rijeke i Trsta.
1855. Nastao je Mrtvi kanal. Nakon čestih poplava od Rječine, odlučeno je da se njen tok regulira, pa je iskopano novo korito po pravcu koji bira rijeka za vrijeme najvišeg vodostaja. U staro korito, danas Mrtvi Kanal, je pušteno more
1857. U Rijeci i bližoj okolici djeluju 22 brodogradilišta jedrenjaka.
1857. 23.Travnja podignuta je Statua-Fontana na nekadasnjem raskrscu Via Lido (danas Riva i Ulica Ivana Zajca) i Via dell Molo (danas Riva Boduli) u cast posjete Cara Franje Josipa Rijeci. Projektirao ju je riječki kipar Pietro Stefanutti. Uklonjena je 1874 radi navodnog ometanja razvoja prometa u ulici Via Lido
1857. završena izgradnja Vojno-pomorske Akademije, današnje Riječke bolnice. U isto vrijeme uređen je i park oko zgrade
1858. Profesor na riječkoj gimnaziji Josef Roman Lorenz organizirao je znanstveno putovanje Kvarnerom, a na brodu su mu pravili društvo zoolozi, algolozi i meteorolozi iz Beča, Wroclawa i Venecije.
1858. U Rijeci izlazi Neven, tada jedini književni časopis u Hrvatskoj.
1859. Utemeljena je Komunalna štedionica.
1859. nabavljena je prva hidraulična pumpa za gašenje požara. Magistrat kupuje novu pumpu za gašenje požara od tvornice strojeva Wilhelma Knausta iz Beča.
1859. sagrađen prvi moderni svjetionik na riječkom gatu. 1867 je moderniziran i poboljšan
1861. sedam grobnica obitelji Nugent na groblju Kozala srušeno je bez ikakvog objašnjenja vlasti.
1863. Emidio Mohović uveo je prve tipografske i litografske strojeve za brzotisak, prve u Hrvatskoj. Jedna od prvih objavljenih knjiga na tim strojevima je pionirsko djelo na području ekologije mora Kvarnera Josefa Romana Lorenza “ Physicalische Verhältnisse und Verteilung der Organismen im Quarnerischen Golfe”
1863. 23. siječnja donesena je odluka o utemeljenju Gradskog vatrogasnog zbora s 23 vatrogasca. Sjedište je bilo u prizemlju Adamićevog kazališta, jer su kazališta, zbog plinske rasvjete, često bila ugrožena požarima. Prvi hrvatski vatrogasni zbor utemeljen je u Varaždinu 1864. godine.
1865. 12. travnja. Riječki brodovlasnici utemeljuju Društvo za pomorsko osiguranje (Mutua).
1866. U Rijeci je izumljen i proizveden prvi torpedo na svijetu. Idejni začetnik projekta bio je Ivan (Giovanni) Luppis, a izumitelj je bio Robert Whitehead. 20. prosinca u riječkom brodogradilištu braće Schiavon inž. Robert Whitehead vrši pokusno lansiranje prototipa torpeda sa broda ″Gemse″, čime postaje prvi torpedni brod na svijetu, a tvornica torpedo prva svjetska tvornica torpeda, s godišnjom proizvodnjom od 800 primjeraka. Riječka torpeda naručuju Velika Britanija, Francuska, Italija, Njemačka, Švedska, Japan, Argentina, Rusija…

1867. Na krunidbi cara Franje Josipa I. za kralja Ugarske iz cijele Hrvatske došla je samo delegacija Rijeke, koja je donijela grumen zemlje iskopan ispod Gradskog tornja
1867. 1.Travnja u Rijeku dolazi Mađar Eduard Cseh koji kao kraljevski komesar preuzima upravu nad gradom i županijom, kako bi preuzeo vlast u Rijeci u ime Mađarskih vlasti. Riječani su ga dočekali sa Mađarskim zastavama.
1867. 21 Prosinca stvorena je Ugarsko-hrvatska nagodba. Hrvarski sabor je nije prihvatio. U članku 66. je stajalo:
§. 66.
U smislu predidućih paragrafa priznaje se da na teritorijalni opseg kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije spada:
1. Svekoliki prostor, koj za sada skupa sa gradom Bakrom i njegovim kotarom riečkoj županiji pripada, izuzamši grad Rieku i njegov kotar glede kojih među oba kraljevska odbora nagodba uspjela nije.
2. županija zagrebačka sa gradovi Zagrebom i Karlovcem;
3. županija varaždinska sa gradom Varaždinom;
4. županija križevačka s gradovi Križevci i Koprivnicom;
5. županija požeška sa gradom Požegom;
6. županija virovitička sa gradom Osiekom;
7. županija sriemska.
Nadalje sliedeće krajiške pukovnije:
1. Lička:
2. Otočka.
3. Ogulinska.
4. Slunjska.
5. Banovačka prva.
6. Banovačka druga.
7. Varaždinsko-Križevačka.
8: Varaždinsko-Gjurgjevačka.
9: Gradiškanska.
10. Brodska.
11. Petrovaradinska.
Napokon:
Sadašnja Dalmacija.
1868. 21.Rujna Hrvatski je sabor napokon prihvatio Hrvatsko – Ugarsku nagodbu. Prema nagodbi, Rijeka je kao corpus separatum (izdvojeno tijelo) došla izravno pod upravu mađarske krune, što je izvedeno mjenjanjem članka 66., tzv. Riječke krpice, na već postojeći ugovor, potvrđen od strane cara Franje Josipa I. novi Članak 66. zaljepljen je preko prijašnjeg teksta i zato je nazvan Riječka Krpica. Novi paragraf 66. zaljepljen preko ranijeg teksta je glasio:
§. 66.
U smislu prijašnjega paragrafa priznavaju se kao k teritoriju kraljevina Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije spadajući:
1. Sve ono zemljište, koje sada skupa s gradom i kotarom bakarski pada županiji
riečkoj, s izuzećem grada i kotara riečkoga, koji grad, luka i kotar sačinjavaju
posebno s ugarskom krunom spojeno tielo (separatum sacrae regni coronae
adnexum corpus) i glede kojega kao taktova, posebne autonomije i na nju
protežućih se zakonodavnih i upravnih odnošaja uredjenja, imat će se putem
odborskih razprava izmedju sabora kraljevine Ugarske i sabora kraljevina Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije i grada Rieke obće sporazumljenje postići.
2. županija zagrebačka sa gradovi Zagrebom i Karlovcem;
3. županija varaždinska sa gradom Varaždinom;
4. županija križevačka s gradovi Križevci i Koprivnicom;
5. županija požeška sa gradom Požegom;
6. županija virovitička sa gradom Osiekom;
7. županija sriemska.
Nadalje sliedeće krajiške pukovnije:
1. Lička:
2. Otočka.
3. Ogulinska.
4. Slunjska.
5. Banovačka prva.
6. Banovačka druga.
7. Varaždinsko-Križevačka.
8: Varaždinsko-Gjurgjevačka.
9: Gradiškanska.
10. Brodska.
11. Petrovaradinska.
Napokon:
Sadašnja Dalmacija.
1868. počimlju veliki zahvati na riječkoj luci. Glavni projektant bio je Francuz Hilarion Pascal, projektant luka Marseillea i Trsta. Graditelj je bio inženjer Antal Hajnal, voditelj poduhvata od 1877. godine. Mađari pokušavaju riječku luku suprostaviti austrijskoj luci Trst. Izvedba radova prepuštena poduzeću Sivel & Comp iz Marseja. Kamenje za 1000 metara lukobrana dovoženo iz Martinšćice Preluka i Kantride.
1870. Rijeka je pripojena Mađarskoj i obnovljen je gubernij. a 10. kolovoza svečano ustoličen grof Jozsef Zichy kao novi guverner Rijeke i Ugarsko-hrvatskoga primorja.
1870. Izgrađen tunel Kalvarija.
1870. staro Adamićevo kazalište dobilo je aparat za električno svjetlo
1871. Utemeljena je Riječka banka.
1871. Uspostavljena je redovita brodska linija Rijeka-Volosko-Ika-Lovran
1872. u Riječkoj tehničkoj tvornici (Stabilimento tecnico fiumano) Sagrađen je Hrvat, prvi parobrod željezne konstrukcije s riječkih navoza. Brod je napravljen prema nacrtu riječkoga inženjera Otta Schlicka.
1872. Utemeljena Riječka banka (Banca Fiumana) s pola milijuna forinti temeljne i uplaćene glavnice.
1872. Gradnja Gradske plinare prema nacrtima Ignazija Rossija.
1872. Giovanni Ciotta izabran za gradonačelnika.
1873. 24. lipnja Rijeka je spojena željezničkom prugom sa Svetim Petrom (Pivkom), a s Karlovcem 25. Prosinca. Inače, u Habsburškoj Monarhiji sve su pruge smatrane pomoćnima u odnosu na prugu Beč–Trst iz 1857. godine.
1873. je na prostoru užeg centra grada uveden je omnibus kao oblik gradskog prijevoza od željezničke stanice do trga Adamich.
1873. godine satovi na sve četiri strane gradskog tornja na Korzu zamjenjeni su satnim mehanizmom koji je pokazivao vrijeme u Beču na međunarodnoj izložbi. Taj je sat i danas u funkciji.
1873. Prva nogometna utakmica između mađarskih željezničara i engleskih tehničara iz Tehničkog poduzeća. Inače, prvu loptu u Zagreb donio je Frane Bučar 1893.godine.
1874. Otvoren Park Mlaka, poznatiji kao Giardino Pubblico. Projektirao ga je dr. Filibert Bazarig prema sugestijama gradonacelnika G. Ciotte na zemljištu koje je tadašnja općina kupila od baruna Jurja Vranyczanyja.
1874. Gradonačelnik Giovanni de Ciotta donosi generalni urbanistički plan. Plan se i danas čuva u arhivu Instituta za Urbanizam u Rijeci.
1874. Osnovana Tvornica torpeda Whitehead & Comp.
Do 1874. godine Trsat je sa susjednim selima potpadao pod municipij slobodnoga
kraljevskog grada Bakra, tada najvećeg hrvatskog grada. Razvrgnućem bakarskoga municipija osnovana je posebna upravna općina Trsat, kojoj su pripali Sušak i Vežica. Sjedište općine bilo je isprva u povijesnoj jezgri na Trsatu, a poslije u Sušaku.
1875. godine otvorena je prva osnovna škola na Sušaku koju su mogli pohađati samo muška djeca.Do tada su djeca morala pohađati školu u Rijeci.
1877. U Rijeci djeluju veliki hoteli Europa i Hotel de la Ville, te manji Albergo alla stella d’oro i Hotel Nazionale. Hotel Quarnero u Opatiji podignut je tek 1884. godine, a za njega se često pisalo da je bio prvi na Jadranu.
1878. Restauriran Gradski toranj sa satom na Korzu.
1878. Na Sušaku pokrenuta prva tiskara pod imenom Primorska tiskara. Riječki i primorski Hrvati na Sušaku pokrenuli pravaški list »Sloboda«, koji je poveo žestoku borbu protiv riječkih mađarona.
1879. otvara se prva djevojačka osnovna škola na Sušaku, u kojoj službuje kao prva učiteljica Marija Maurović (udata kasnije za prof. Viraga). Punih je 8 godina ona sama učiteljevala, a godine 1887. dodjelili su joj kolegicu Juliji Trdenić.
1881. Započinje radom Ljuštionica riže (Pilatura di riso) i tvornica škrobi, najveće prehrambeno poduzeće tog vremena u gradu. Prerađivala je na vrhuncu proizvodnje 70 000 tona riže i imala je 400 zaposlenih.
1881. hrvatska gimnazija premještena u kuću Adamić iz bivše zgradeisusovačkog Kolegija. Tu će ostati do 1896
1881. Nakon što je na Svjetskoj izložbi u Parizu Edison prikazao usavršenu verziju žarulje, u Rijeci su izvedeni prvi pokusi s električnom rasvjetom u luci. 30. kolovoza iste godine zasjala je prva električna svjetlost u Rijeci. Čuveni Károly Zipernowsky, pronalazač transformatora, voditelj odjela elektrotehnike i kasniji direktor tvornice Ganz iz Budimpešte s četiri je svjetiljke osvijetlio Gat Zichy (De Franceschijev gat) i skladišta II i III u riječkoj luci. Ubrzo započinje redovni noćni pretovar robe.
1881. 1. Srpnja otvoren je paviljon velike tržnice
1882. Utemeljena je Rafinerija nafte na Mlaki, koja je 1908. godine bila najveća u Europi.
1882. Utemeljeno je brodarsko poduzeće Adria, najveće u istočnom dijelu Monarhije.
1882. Grad je dobio modernu kanalizaciju.
1882. U tvornici Torpedo uvedena je električna rasvjeta u pogonima.
1882. Brajdica je teritorijalno pripadala Hrvatskoj ali je Riječka luka htjela otkupiti taj teren, čak je Hrvatski sabor usvojio prijedlog o prodaji Brajdice za 53.000 forinti Rijeci, ali se je kasnije odustalo od namjeravane prodaje.
1883. Osnovan Klub prirodnih znanosti – Naturwissenschaftlichen Club. Peter Salcher ubrzo je održao predavanje “Fotografija brzih pokreta”.
1883. izdana građevinska dozvola za izgradnju riječke rafinerije na predjelu grada Ponsal
1883. Srušeno staro Adamićevo kazalište
1883. Rijecki gradonacelnik Giovanni de Ciotta na nasutom podrucju gdje vec postoji Ribarnica, gradi placu, a na dijelu bliže Riječini počimlje gradnja Riječkog kazališta. Prvo je srušeno staro Adamićevo kazalište koje se je nalazilo na mjestu sadašnje “Palazzu Modello” (Gradska Knjižnica), čiji je stražnji kraj duboko ulazio na Novu Riječku prometnicu Riva.
1884. Palača Jadran (Palazzo Adria) izgrađena je kao sjedište velike mađarske brodarske kompanije po projektu Vilmosa Freunda, ali su ga u Rijeci modificirali arhitekti Franjo Matijasić i Giacomo Zammattio tijekom izgradnje Venecijanski kipar Sebastiano Bonomi izradio je za veća pročelja po četiri velike skulpture, personifikacije kontinenata (Europa, Amerika, Afrika, Azija) i pomorskih zanimanja (kapetan, pilot, kormilar, strojar).
1884. 1. Rujna postavljen kamen temeljac za zgradu Pomorske uprave u Rijeci.
1885. Dovršeno je novo kazalište po projektu Fellnera i Helmera, koji su podigli 53 kazališta diljem Europe. Gradnja je stajala 520.000 forinti. U zgradi je korištena električna rasvjeta iz vlastitog izvora. Isti bečki atelje podigao je kazalište u Zagrebu 1895. godine.
1885. Nakon izgradnje upravne zgrade Luke, u prizemlju je utemeljen muzej i akvarij s 36 bazena s morskim životinjama. Zgradu je projektirao Josip Hubert.
1885. Dovršena je Palača "Modello" sagrađena je na mjestu srušenog “Adamićevog teatra” po projektu bečkog ateljea Fellner i Helmer, kao palača Riječke banke i štedionice
1885. Gjuro Ružić uredio na Brajdici prvo sušačko kupalište.
1885. Na poticaj Austrijanca Broodbecka utemeljen je Riječki alpinistički klub.
1886. Predavanje u Klubu prirodnih znanosti koje su održali Peter Salcher i Sandor Riegler na inicijativu uglednog Ernsta Macha i na kojem su prikazani prvi snimci leta puščanog zrna u svijetu.
1886. Ljeti se pojavila u Rijeci kolera, koja traje puna tri mjeseca. Od lipnja do rujna bila su 162 smrtna slučaja i 98 ozdravljenja.
1887. 8. Rujna Počela radom Hrvatska narodna čitaonica na Trsatu
1886. 18. rujna. Puštena u pogon Rafinerija petroleja.
1887. završena gradnja Hotela Kontinental po projektu Mate Glavana. Sušačani su je zvali “Palača Bačić”
1888. otvorena Osnovna Škola za djevojčice u ulici Dolac (Sveučilišna Knjižnica)
1888. Konačno je otvoren Hotel Kontinental na Sušaku
1888. 17. Rujna donesen građevni statut Sušaka, najstarija regulacijska osnova grada
1888. dovršena palača obitelji Ploech na Žabici
1888. Caterina Riccotti renovira staro drveno kazalište po projektu Nikole Predonzanija. Teatro Riccotti mijenja ime u Teatro Fenice
1888. Na Sušaku pokrenut list “Nepristran” (Inparziale) na talijanskom jeziku
1888. otvorena Osnovna Škola za dječake u ulici Dolac (Talijanska Gimnazija)
1889. Počela gradnja željezničkoga kolodvora prema nacrtima Ferencza Pfaffa
1890. Započela je radom prva telefonska centrala u Rijeci, s prvih 86 pretplatnika.
1890. U Klubu prirodnih znanosti predavanje o Edisonovom fonografu, s demonstracijom izuma.
1890. Započeo radom Ugarski trgovački muzej sa stalnim postavom mađarskih proizvoda. Djelovao je na prvom katu u ovalnoj kući koja je stajala na mjestu današnje zgrade Euroherca
1890. 30. Studenog otvorena zgrada Filodramatice
1890. započet projekt paviljona zatvorene tržnice na Brajdi – 1896. projekt je završen i predan riječanima
1890. otvoren Riječki Željeznički kolodvor
1891. dovršena je upravna zgrada željezničkoga kolodvora
1891. 23. Lipnja Franjo Josip l posjećuje Riječku rafineriju
1892. Sagrađen prvi i jedini austrougarski tanker – Etelka, koji je dovozio sirovu naftu u riječku rafineriju. Sagrađen je specijalno za potrebe riječke Rafinerije. Etelka je bila prvi – a vrijeme je pokazalo i jedini - tanker Austro-Ugarske Monarhije. Štoviše, ona je jedan od prvih brodova te vrste u svjetskim relacijama, pogotovo imajući na umu čelične brodove za dugu plovidbu.
1892. 9.ožujka dr. Erazmo Barčić mlađi poginuo u dvoboju u Rijeci (Nezna se razlog dvoboja)
1892. Njemačka je brodogradilišna tvrtka Howaldts Werke iz Kiela podigla omanje brodogradilište na priobalnom predjelu zvanom Brgudi, nekoliko kilometara zapadno od ondašnje Rijeke, na kojem je već od ranije poslovao omanji pogon za popravak drvenih brodova. To je preteča današnjeg brodogradilišta “3.maj”
1892. 12. prosinca Pod zapovjedništvom Franje Šodića, kapetana iz Kostrene, tanker Etelka je prvi put uplovio u Rafinerijinu Petrolejsku luku u Rijeci. Dopremio je 3.500 tona nafte iz crnomorske luke Batumi.
1893. utemeljen Riječki Književni Krug, jedna od najvažnijih kulturnih institucija u gradu tog doba, koja je nastojala promovirati Talijansku kulturu Hrvatskoj, i suprotstaviti je hrvatskoj kulturi koju je promovirala Narodna čitaonica Riječka osnovana 1849
1893. Počela gradnja Sušačke gimnazije
1894. započeta izgradnja Palače Adrija po projektu Franje Matijasića. Izgradnja dovršena 1897
1895. Započelo rušenje stare Guvernerove palače na piazzi Elizabeta
1896. 20. veljače snimljena je rendgenom ruka barunice Josephine Mollinary Vraniczany u Klubu prirodnih znanosti. Fotografija je djelo Petera Salchera, a izvedena je samo mjesec dana nakon svjetske prezentacije rendgena.
1896. Svečano je otvoren moderan vodovod koji je koristio nepresušiv Zvir u podnožju Kozale.
1896. Osnovan Stabilimento Lazarus, radionica za ispitivanje brodskih motora i opreme (danas Brodogradilište Viktor Lenac).
1896. Michele Maylander (1863 – 1911), cijenjeni riječki političar osniva Autonomnu Stranku. Samo ime govori o njenom programu
1896. U rujnu Prve filmske predstave u Rijeci. Vincenzo Giardon je prikazivao filmove u Zmajićevoj kući na obali (danas Svid Rock Caffe).
1896. 1. Travnja Hrvatska gimnazija seli u novoizgrađenu zgradu na Sušaku.
1896. Dovršena izgradnja nove Guvernerove palače
1897. 19. Veljače Michele Maylander (1863 – 1911) prvi put izabran za riječkog gradonačelnika. Bio je biran još 6 puta tokom vremena
1898. Giovanni Delaitti konstruirao u Rijeci svjetiljku na acetilenski plin. Delaittijeva svjetiljka davala je svjetlost jačine 400 svijeća.Nakon što su ribari stoljećima isplovljavali u noćni ribolov svjetlosno se pomažući u privlačenju lovine loženjem vatre, sve se promijenilo tim "Riječkim izumom"
1899. 7. studenog, krenula su prva tramvajska kola od mosta na Rječini uzduž Fiumare prema zadnjoj stanici na Pioppi, na jednotračnoj pruzi četiri kilometra dugoj, što je Rijeku svrstalo u red modernih gradova u Europi, 11 godina prije Zagreba. (Ricardo Zanella predvodi demonstracije od dvadesetak mladiće na Trgu Adamić radi natpisa na tramvajima koji su bilo dvojezični, pisani na talijanskom i mađarskom jeziku.)
1899. 18. Svibnja otvoreno sušačko kupalište na Brajdici. Inalo je i kabine za žene
XIX. stoljeće. - Rijeka je osma luka u Europi; u najvećoj tvornici duhana u Carstvu zaposleno čak 2400 radnika, u tvornici papira instliran prvi parni stroj u jugoistočnoj Europi; registirano više od 20 velikih poduzeća i brodogradilišta; na riječkim ulicama govorilo se hrvatski, talijanski, njemački, mađarski, slovenski, francuski, engleski, pa i švedski i flamanski
1899. Prva industrijska izložba u Rijeci, u lučkom magazinu broj 6 na Žabici. Trajala je mjesec dana, od 30. Travnja do 30 Lipnja.
1900. 8. travnja u Rijeci je ugarsko Ministarstvo poljoprivrede osnovalo Stanicu za kemijska ispitivanja pod nazivom M. KIR. ALLAMI VEGYKISERLETI ALLOMAS - R. UNG. STAZIONE SPERIMENTALE CHIMICA DELLO STATO FIUME. Ta je stanica bila prva organizirana ustanova javnog zdravstva na ovom području.

1900. godine Rijeka ima 200 korisnika električne energije, s oko 300 brojila
1900. Frano Supilo osniva Novi List koji postaje najtrazenija tiskovina u Rijeci tog doba. Nakon sto je preuzeo pravaški tjednik Hrvatska Sloga na Sušaku 1899, Frano joj 1900 mijenja ime u Novi List i mijenja lokaciju sa Sušaka u Rijeku radi liberalnijih mađarskih zakona o tisku
1900. Dovršena i svečano otvorena nova zgrada Trgovačke akademije na Cambierievu trgu (sada zgrada Pomorskog fakulteta).
1900. Prve kinoprojekcije na Sušaku održavale su se u kazališnoj dvorani hotela "Sušak"
1901. Osnovana je seizmička postaja, godinu dana poslije Pule, a iste godine kad i u Zagrebu.
1901. 8. Srpnja nakon molbe riječkog advokata Erazma Barčića, ministarstvo pravosuđa Mađarske odobrilo gradnju Sudbene palače u Rijeci
1902. Njemačka brodogradilišna tvrtka Howaldts Werke napušta pogon svog brodogradilišta na području Brgudi
1902. Gradi se nova zgrada Nautičke akademije (danas Filozofski fakultet).
1902. 8.Listopada općina odobrila izdavanje građevinske dozvole za gradnju židovskog hrama
1903. 18. rujna. Dovršena zgrada velike sinagoge u Rijeci.
1904. srušen je stari riječki kaštel i na tom mjestu izgrađena zgrada suda. Najstariji datum koji je stajao na starom kaštelu bila je godina 1549 ugravirana na jednom gotičkom prozoru. Nitko nezna točno dali je to bila i godina izgradnje.
1904. 11. veljače. Postavljen kamen temeljac za gradnju kapucinske crkve
1904. izrađen projekt i počela izgradnja nove riječke ribarnice
1904. odobren projekt za regulaciju i proširenje Rijeke koji je podnio arhitekt Paolo Grassi
1904. Otvoren je na Školjiću akvarij u egipatskom stilu s 18 bazena.
1904. Odobreno rušenje Kaštela da bi se omogučila gradnja Sudbene palače.
1905. U današnjoj zgradi Radio Rijeke, u prostorima današnje Male Galerije (nekadašnja Narodna Čitaonica), donesena je Riječka rezolucija, temelj povezivanja Hrvatske i Ugarske u obrani od bečkih interesa
1905. Gradnja Sudbene palače i zatvora pored nje
1905. 23. Kolovoza, sklopljen ugovor sa vladom o podizanju brodogradilišta Danubius. Poduzeću je ustupljen prostor na području Brgudi uz dodatna proširenja, gdje se prije nalazilo brodogradilište tvrtke Howaldts Werke. Država se obavezala uspostaviti željeznički priključak.
1905. Osnovana Trsatska glazba.
1905. dotadašnja Via Tempio u riječkom Starom gradu dobiva ime Via Carolina Bellinich (Karolina Riječka). To je bilo i prvo službeno priznanje grada za njene zasluge
1905. Rijeka dobiva Spalionicu smeća, koja je energiju izgaranja javnog i kućnog otpada pretvarala u električnu energiju kojom se pokretao pogon vodovoda i klaonice
1906. Stalni kinematograf “Salone Edison” na Fiumari bio je prvi na ovim prostorima.
1906. Dovršena velika historicistička sinagoga Lipóta Baumhorna (tokom Drugoga svjetskoga rata zapaljena a nakon rata srušena). Bila je sagrađena preko puta pomorskog fakulteta1906. 11.Svibnja završena gradnja Sudbene palače i zatvora
1906. Budimpeštanski industrijski poduzetnici Danubius, Schönichen i Hartman sklapaju partnerstvo s ciljem obnove, proširenja i tehničkog osuvremenjivanja brodogradilišta na području Brgudi. Po obavljenim potrebnim formalnostima, brodogradilište pod imenom ˝DANUBIUS˝ počimlje raditi.
1906. Podignut najveći riječki hotel – Emigranti, armirano-betonska građevina duga 160, a visoka 17,5 metara. U njemu je bilo 1500 kreveta. Uoči Prvog svjetskog rata preko Rijeke je u Sjedinjene Države odlazilo po 50 000 iseljenika (emigranata) godišnje brodovima Cunard Linea. Taj je hotel podignut prvenstveno za njih
1907. Tramvajska pruga se te godine produžuje od mosta na Rječini do Školjića, te od stanice Piopi (kod tvornice Torpedo) do brodogradilišta Danubius (današnji 3. maj).
1908. Na Sušaku se osniva srednjoškolski sportski klub Victoria.
1908. Počimlje gradnja gradske četvrti Potok sa tri stambena bloka
1909. Prvi igrani film tu snimljen – Ruski razbojnici napadaju Narodnu banku u Rijeci. Taj prvi film na tlu Hrvatske vjerojatno je snimio Salvatore Spina, pionir tršćanske kinematografije.
1909. na međunarodnom medicinskom kongresu u Budimpešti, Kirurg Antonio Grossich objavljuje da sterilizacija Jodom tjekom operacije sprečava pojavu gangrene.
1909. Osnovana Javna služba grada Rijeke (Servizi pubblici della citta di Fiume), koja je objedinila gradski tramvaj, vodovod, električnu centralu, prodaju struje, sakupljanje i odvoz smeća i pranje ulica.
1910. Prvi stalni kinematograf na Sušaku, kino "Sušak" otvoren je te godine u prizemlju kuće Tomšić u Uskočkoj ulici
1910. Rijeka ima 67 865 stanovnika, od toga na Sušaku 12 214. Zagreb je tada imao oko 75 000, Trst 260 000 (treći grad Austro- Ugarske!), Pula 60 000, Osijek 28 000, Split 18 000. U razdoblju 1868.–1918., dok je bila izdvojeno tijelo ugarske krune, iako je bila mnogostruko manja od Budimpešte, Rijeka je bila jedan od najvećih mađarskih gradova.
1910. otvoren sanatorij Pećine (kasnije Park, pa onda Hotel Park), prvi sanatorij u tadašnjoj Hrvatskoj.
1911. Prvi Riječanin koji je letio nad gradom bio je Guido Prodam, godinu dana nakon Slavoljuba Penkale u Zagrebu.
1911. na izborima za gradsko vijeće pobjedila je Autonomna Stranka Riccarda Zanelle
1911. Na poticaj bankarskih krugova koji su osiguravali investicijska sredstva brodogradilišta Danubius, organizirano je udruživanje ˝Danubius˝-a sa budimpeštanskom ljevaoničko - strojarskom tvrtkom ˝GANZ & CO.˝. Poslovno i tehnički konsolidirana, ovako udružena tvrtka dobiva ime ˝GANZ & CO. DANUBIUS˝
1911. godine u novoj zgradi kapucina, danas poznatom kinu "Croatia" na Žabici, osnovana je »Kuća dobre štampe« i »Tiskarski umjetnički zavod Miriam« u kojem će biti tiskane »Riječke novine« - jedan od najprodavanijih dnevnih riječkih listova i glavna konkurencija Supilovog »Riečkog novog lista«
1911. Iznad Martinšćice, na strani prema Sušaku, godine podignuta je talionica olova, zvana "Plumbum" (olovo).
1911. Kirurg Antonio Grossich tiskao je u Berlinu znanstveni rad “Meine Preparations-methode des Operationsfeldes mittels Jodtinktur” o sterilizaciji kirurškog polja jodnom tinkturom, čime je spriječio čestu pojavu gangrene pri operacijama. Tehniku je prvi put iznio na međunarodnom medicinskom kongresu u Budimpešti 1909. Tehnika je prvi put upotrebljena tokom Libijskog Rata 1913.
1912. U gradu djeluje 12 banaka.
1912. Kolovoz, izdana dozvola za izgradnju ribarnice
1912. Zastupnici općine Sušak donjeli odluku o samostalnoj izgradnji bolnice na području Sušaka sa oko 300 kreveta
1912. Završena Crkva Srca Isusova na Zametu. Oko nacrta crkve založio se ing. Jaroslav Kopecky, koji je vodio i izgradnju. Crkvu je 30. travnja 1913. u ime tršćanskog biskupa blagoslovio tadašnji dekan i župnik iz Kastav-grada, preč. g. Franjo Ryšlavy.
1912. godine otvoreno je Riječko kino-kazalište pod imenom “Cinematografo Argentina”. Tokom godina ime je mjenjano u “Teatro Minimo”, pa “Teatro Argentina” pa “Teatro Pallas” pa “Centrale” pa “Garibaldi” i na kraju “Kvarner”. Zatvoreno je devedesetih godina.
Sedam imena za 80-ak godina postojanja
1913. Riječka luka je po ukupnom prometu (4,5 mil. tona) osma u Europi. Na lukobranu je podignuto najatraktivnije riječko kupalište Quarnero.
1913. Počimlje izgradnja paviljona riječke ribarnice po projektu Carla Pergolija
1913. iz riječkog brodogradilišta ˝GANZ & CO. DANUBIUS˝ je porinuta Krstarica "HELGOLAND", 3.500 t istisnine, narudžba austro-ugarske carsko-kraljevske ratne mornarice
1914. Rijeka ima 20 hotela, dok Opatija, kao drugi turistički centar Monarhije (iza Karlovih Vary), ima 13, a Zagreb 3. U gradu su bila 22 konzulata. Luka je imala 39 teretnih linija duge plovidbe i 31 liniju male i velike obalne plovidbe.
1914. u ožujku je otvoren novi vodovod na Sušaku
1914. 17. siječnja U riječkom brodogradilištu ˝GANZ & CO. DANUBIUS˝dovršen je jedan od četiri najveća bojna broda austro-ugarske mornarice “Szent Istvan”, dugačak 151 metar, s nešto više od 20 000 tona deplasmana i s 12 topova kalibra 305 mm, koji je potopljen torpedom s torpednog čamca MAS 21 kod otoka Premude 11. lipnja 1918. To se smatra jednim od najvećih uspjeha talijanske ratne mornarice, koja i danas slavi taj dan. Luigi Rizzo, kapetan čamca MAS 21, bio je predstavnik Messine i Rijeke u talijanskom parlamentu 1919. godine. “Szent Istvan” je potopljen torpedom napravljenim također u Rijeci.
1914. Dovršena zgrada kazališta Fenice, s čak 1450 sjedećih mjesta. Svojom jedinstvenom konstrukcijom i inovacijama u kazališnoj tehnici bila je jedna od najsuvremenijih zgrada te vrste Europi. U Rijeci je ukupno 7 kinematografa, u Puli ih je 4, a u Zagrebu 3.
1914. Kornelije Budinić, porjeklom sa Lošinja izrađuje prvi projekat crkve Gospe Lurdske (Kapucinska Crkva)
1914. Porušena crkva sv. Roka i stari samostan benediktinki.
1914. Na Pećinama se gradi hotel Jadran s istoimenim kupalištem.
1915. 26. Travnja sklopljen je tajni Londonski ugovor između Italije, Rusije, Francuske i Velike Britanije, kojim je Italiji obećano znatno teritorijalno proširenje na istočnoj obali Jadrana ukoliko se pridruži Saveznicima, a protiv Centralnih Sila (Austro-Ugarske i Njemačke) sa kojima je do tada bila u savezu. Po članku 4 tog ugovora Italija je trebala dobiti Trst, grofoviju Goricu, Gradišku, čitavu Istru i dio Kvarnera, Volosko, otoke Cres, Lošinj, Plavnik, Unije, Srakane, Sveti Petar, Ilovik…. Po članku 5 tog ugovora Hrvatskoj je treblo ostaviti u sjevernom Jadranu svu obalu od Voloskog do sjeverne Dalmatinske granice, uključujuči tu ugarsko primorje i čitavu hrvatsku obalu s lukom Rijeka i Novim i Karlobagom, kao i otoke Krk, Prvić, Sveti Grgur, Goli i Rab.
1915. u Lipnju, tokom I svjetskog rata, iznad Rijeke se pojavio zeppelin Citta di Ferrara i bacio nekoliko bombi na tvornicu Torpedo. Šteta je bila mala. Po povratku u bazu bio je oboren iznad Malog Lošinja
1916. 1. Kolovoza, oko8 sati i 20 minuta, na Rijeku je bačena prva avionska bomba. Tada su se pojavila 4 talijanska bombardera Caproni Ca33. Protuzračna obrana ih nije pogodila, ali tada se je pojavio hidroavion kojim je upravljao nekadašnji kadet Vojno-pomorske Akademije u Rijeci, poručnik Benfield, i otjerao 3 bombardera, a četvrtom je ubio pilota i prisilio avion na spuštanje na Pehlinu
1913. Završava izgradnja paviljona riječke ribarnice
1916. uvedena je gradska "vožnja sa smanjenim cijenama", a pravo na besplatnu vožnju imali su zaposlenici u javnim službama, policija, vatrogasci i još neki.
1917. u Italiji se saznalo za tajni Londonski sporazum i krenulo se sa propagandom u namjeri da se i onaj dio Jadrana koji Italija nije dobila, a u prvom planu je bila Rijeka, priključi proširenoj državi
1918. 23 Listopada Rijeka je okupirana sa strane hrvatske vojske koja je dio novoosnovane Države SHS
1918. 28 Listopada Status Rijeke je neodređen, ali je pod upravom savezničkih snaga.
1918. 29. listopada. Odlukom Narodnoga vijeće SHS Rijeke i Sušaka grad je sjedinjen s novoosnovanom Kraljevinom SHS. Time je dokinut dotadašnji status Rijeke (corpus separatum), koja raskida dotadašnju vezu s Ugarskom i uspostavlja uske odnose s Hrvatskom, odnosno Državom SHS.Tog dana popodne posljednji mađarski guverner Jekelfalussy predaje palaču novoj vlasti i napušta grad
1918. 30. Listopada na trgu Dante (danas Trg Republike Hrvatske), advokat Bellasich čita proklamaciju o priključenji Rijeke Italiji
1918. 4. Studenog talijanska eskadra sa razaračem “Re Emanuele Fililberto” na čelu, uplovljava u Rijeku. Zapovjednik je kontraadmiral Rainer. Prvo što je tražio Rainer je da se sa gradskog tornja skine Hrvatska zastava i objesi Talijanska. U događajima koji sljede sudjelovale su tri strane: Talijansko Nacionalno Vijeće (Grossich, Bellsasich, Riccardo Gigante, Attila, Depoli, Host-Venturi) koji su bili praktički fašisti, Autonomaši koji su shvatili da priključenje Rijeke Italiji predstavlja gubitak i marginalizaciju grada (Zanella uz podršku hrvarskih građana) i Narodni Odbor (Rikard Lenac uz podršku Hrvata i stanovnika Sušaka i okolice)
1918. 17. Studenog odred pomorske pješadije zauzima Guvernerovu Palaču, skidaju hrvatsku zastavu i vješju talijansku. U gradu nastaje kaos i zatvara se istočna granica, a otvara zapadna za sve one koji žele doći u Rijeku
1919. Sušak je te godine bio s Trsatom proglašen gradskom općinom
1919. 20 Sječnja na Mirovnoj Konferenciji u Parizu američki predsjednik Wilson suprotstavlja se talijanskoj delegaciji po pitanju Rijeke. Italijani demonstrativno napuštaju konferenciju.
1919. - 12. Istoga dana kada su u Rijeku trebali stići englesko-američki policijski odred, talijanski pjesnik i pustolov Gabriele D’ Annunzio sa svojim arditima dolazi u Rijeku; veselo je dočekan od strane Grossicha i Giovanni Host-Venturija koji su bili na čelu 3 čete dobrovoljaca. Grad ga je dočekao u euforičnom zanosu.
1919. 23. listopada Sušak je proglašen gradom
1919. 04. Studenog dvojica D’ Annunziovih ardita (Gulielmo Barbieri i Alberto Tappari) skinuli su jednu glavu sa dvoglavog orla, simbola grada, koji se je nalazio na gradskim vratima.
1920. 20 Sječnja u crkvi Svetog Vida svećenik Reginaldo Remuldi, kapetan ardita, posvetio je bodež kojim je trebao biti ubijen Zanella. Kada je Vatikan to saznao, udaljio je svećenika iz grada.
1920. Nakon Prvog svjetskog rata, slijedom sporazuma između sila pobjednica Rijeka pripada Italiji. Brodogradilište ˝GANZ & CO. DANUBIUS˝ biva preimenovano u ˝CANTIERI NAVALI DEL QUARNERO˝
1920. 8 Rujna utemeljena je D’Annunzijeva Talijanska regencija Kvarnera, prva fašistička država u povijesti. Prvi radioprijenos opremom s jahte “Elettra” Giuglielma Marconija u riječkoj luci. Prenošen je D’Annunzijev govor. Prva država u svijetu koja je priznala Lenjinovu boljševičku Rusija bila je riječka Talijanska regencija Kvarnera.
1920. 18. Listopada dolazi do susreta D’Annuzija i generala Caviglie, zapovjednika talijanskih regularnih snaga oko Rijeke, koji mu je savjetovao da napusti grad
1920. 25. Prosinca talijanske regularne trupe napadaju D’Annuzija i Rijeku. Regularne trupe imaju 20.000 vojnika, a D’Annuzio samo 6000. Bojni brod Andrea Doria pogodila je jednom granatom guvernerovu palaču i lakše ranila D’Annuzija, koji je očekivao pomoć od Musolinija koja nikad nije došla. Borbe su trajale do 27. Prosinca.
1920. 30. Prosinca, Opatijskim Paktom koji su potpisali general Ferrara sa jedne i Host-Venturi i Gigante sa druge strane, borbe su i službeno okončane.
1920. 31 Prosinca Rapallskim ugovorom nastaje Riječka država (Stato Libero di Fiume), a Sušak je prepušten Kraljevini SHS; Rijeka je proglašena Talijanskim namjesništvom Kvarnera pod vodstvom Gabriela D’ Annunzija.
1921. 3. Sječnja D’Annuzio napušta Rijeku
1921. Utemeljena je Komunistička partija Rijeke, koja je sa 150 članova bila najmanja članica Treće internacionale.
1921. 7. siječnja. Formirana privremena vlada na čelu s talijanskim Narodnim vijećem.
1921. 24. travnja održani izbori za riječku Konstituantu, na kojoj pobjeđuju autonomaši na čelu sa R. Zanellom, koji postaje predsjednik privremene vlade Riječke Države. Njegov program Rijeka Riječanima privukao je najviše glasača, od 12.702 glasača, za Zanellu je glasalo 6.557
1921. 5. listopada održana je povijesna sjednica riječke Ustavotvorne skupštine na kojoj je Riccardo Zanella izabran za predsjednika Slobodne Države Rijeka.
1922. 3. Ožujka usljedio je napad fašista sa Francescom Giuntom na čelu na Guvernerovu Palaču gdje je bio Zanella. Nakon otpora morao se je predati. U napadu je poginulo trojica policajaca koji su ga branili
1922. U Sušaku osnovan Veslački klub Jadran.
1923. 3. ožujka. Talijanske okupacijske vlasti napuštaju Sušak.
Od 1923. stvarni gospodari rijeke su Fašisti načelu sa Giovanijem Host-Venturijem
1924. 8. siječnja prvi puta je jugoslavenska vojska došla u Zamet.
1924. 27. siječnja Rimskim ugovorom nestaje Riječka Država. Njime je odobrena i priznata aneksija Rijeke, a Sušak dobiva luku Baroš i Deltu. Dana 22. veljače objavljen Dekret o aneksiji Rijeke Kraljevini Italiji. Osnovana je Kvarnerska pokrajina (Provincia del Carnaro) sa sjedištem u Rijeci. Talijanski kralj Vittorio Emanuele III. je 16. ožujka dočekan od Antonia Grossicha, i u Guvernerovoj palači u Rijeci službeno proglasio ujedinjenje grada s Kraljevinom Italijom.
1924. Kolovoz , u velikoj dvorani hotela "Sušak" (na početku tadašnje Tvorničke ulice, današnjoj Ružićevoj) otvoreno je kino "Balkan" koje kasnije mijenja ime u kino "Jadran"
1924. Plivači sušačke Victorije sudjelovali na Olimpijadi u Parizu.
1924. godine u "Teatro Fenice", tadašnjem kazalištu, izgrađena je projekciona kabina s 2 projektora "Prevost" pa je od tada "Teatro Fenice" i kazalište i kino
1925. Rijeka se vodi kao Provincija Carnaro, a Sušak je prepušten Jugoslaviji.
1925. osnovana “Prva Hrvatska Štedionica”. Zgrada je izgrađena po projektu Aleksandra Freudenreicha, a nalazi se na današnjem Titovom trgu kraj Hotela Kontinental
1925. Osnovana je Riječka biskupija
1926. Talijanski AGIP preuzeo Rafineriju u Rijeci
1926. na Molo San Marco (današnji gat Karoline Riječke) je postavljen Mletački lav, kao poklon Venecije. Polovicom lipnja 1920. Venecija je poslala D’Annunzijevoj Rijeci jednoga kamenog mletačkog lava. On je krasio spomenik podignut tek godine 1926. na uspomenu četvorici Riječana koji su poginuli u Prvome svjetskom ratu na talijanskoj strani.
1926. rođeno sportsko udruženje “Unione Sportiva Fiumana”
1926. 2.Septembra osnovan nogometni klub “US Fiumana”. Nastao je ujedinjenjem klubova Olimpia i Gloria, i to zbog toga jer se je nakon talijanske aneksije mislilo da jedan jaki klub ima veće šanse nego dva mala u jakoj talijanskoj ligi. Igralište je trebalo biti na Kantridi, a dres je bio narančasti sa bijelom zvijezdom. U prvoj utakmici odigranoj u talijanskoj lizi US Fiumana je pobjedila Bologniu 3-2. Igrali su Marietti, Romeo Milinovich, Pilepich, Narciso Milinovich, Ossoinak, Varglien , Negrich, Serdoz, Tarlao, Mihalich, Spadavecchia.
1926. U Rijeci su zabranjene sve druge stranke osim Fašističke Host-Venturijeve stranke, što je doveli do totalitarnog sustava.
1927. srušena Slogin-Kula - barutana
1928. na mjestu srušene Slogin kule počela izgranja nove zgrade Vojne komande1928-1934 Crkvu sv. Romualda i Svih Svetih odnosno Tempio votivo (Crkva na Kozali) projektirao je Riječanin Bruno Angheben kao dvojnu memorijalnu crkvu u čijoj su kripti posmrtni ostatci talijanskih žrtava dvaju svjetskih ratova.
1929. 28. Veljače, poscećena je Crkva Gospe Lurdske (Kapucinska Crkva). Ubrzo je ustanovljeno da je statički nesigurna pa su arkade zazidane i zamjenjeni stupovi. 75 metarski zvonik nikad nije sagrađen.
1929. Osnovana Gradska biblioteka u Sušaku.
1929. 22. Rujna Prva brdska auto utrka na Učki. Bilo je to prvo pravo automobilističko natjecanje na našem području, a privuklo je veliku pozornost u cijeloj ondašnjoj Italiji i u inozemstvu. Start je bio u Matuljima. Koliku je pozornost privukla utrka svjedoči i činjenica da je na cilju između osam i devet sati prodano 300 kava, kojoj su, kako je pisao ondašnji tisak, cijene rasle s nadmorskom visinom.
1930. Aerodrom na Grobniku stavljen je u funkciju.
1930.Prema popisu stanovništva u Rijeci živi 53896 stanovnika
1930. 16. Veljače projektori u “Teatru Fenice”, su prilagođeni prikazivanju zvučnih filmova i prikazan je prvi zvučni film “Pjevač Jazza”
1931. otvorene zračne linije od Grobnika do Zagreba, Splita, Sarajeva i Beograda. Zašto mi to danas nemamo??
1931. Stanko Kliska projektira novu zgradu Opće bolnice na Trsatu
1931. prva izvješća o utkama održanim na Preluku
1931. 29. lipnja u Rijeci su uvedene tri autobusne linije koje su svakih 20 minuta povezivale središte Rijeke sa Škurinjama, Kozalom i Podmurvicama.
1932. Na Trgu bana Jelačića sagrađena zgrada Gradske štedionice u Sušaku.
1934. Prva asfaltirana cesta na ovim prostorima bila je Trst–Rijeka u dužini od 74 km. Kraljevina Jugoslavija nije imala asfaltiranih cesta izvan gradova.
1934. Izgrađena je ″Opća javna Banovinska bolnica″ na Sušaku, najmodernija u državi.
1935. U novoj ″Općoj javnoj banovinskoj bolnici″ na Sušaku otvara se i Odjel za kirurgiju na prvom katu sa pedesetak kreveta i tri operacijske dvorane
1935. nakon obnove i nekih modifikacija, zamjene stupova granitnim, Kapucinska crkva je predana građanima
1935. Veliki natječaj za projekt Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku. Pobijedio je Josip Pičman radikalnim projektom staklenog nebodera od 12 katova. Neboder bi po projektu bio prvi stakleni neboder u Europi, a ispod dvorane predviđen je i prvi zatvoreni bazen u Kraljevini Jugoslaviji. Zgrada je postala najviša u državi. Pičmanov projekt je bio prevelik zalogaj za mali grad kakav je bio Sušak, pa je projekt promjenjen. Umjesto stakla koristi se bijeli kamen.
1936. Započinje izgradnja Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku s najvećim neboderom u Kraljevini Jugoslaviji. Gradnja traje sve do 1947 i nikad nije poprimio oblik kakav je bio planiran od strane Pičmana
1936. Riječki boksač Ulderigo Sergo postao je olimpijski šampion u bantam kategoriji na Olimpijadi u Berlinu.
1937. otvara se kinematograf "Luxor" u Ulici Franje Račkoga, koji iza 2. Svjetskog rata mijenja ime u "Tuhobić", a potom se preuređuje u amatersko kazalište "Viktor Car Emin"
1938. Prema projektu Enee Peruginia adaptira se i dograđuje na mjestu stare Ljuštionice riže reprezentativna poslovna zgrada R. O. M. S. A. (upravna zgrada Rafinerije nafte na Mlaci).
1939. na Školjiću završena izgradnja garaže od 850 četvornih metara, parabolična svoda, za smještaj 24 autobusa
1939. 9. Srpnja održana na Preluku po prvi put automobilistička utrka Nagrada Jadrana. Održana je jer Musolini nije dozvolio tvorničkim ekipama Maseratija da učestvuju na Velikoj Nagradi Francuske. Na startu su se našli: Villoresi, Cortese, Baruffi, Rocco, Romano, Barbieri, Plate, Lami, Pagliano, Bonomi. Najbrže vrijeme na treninzima je imao Villoresi (2:48.6 sa 128.113 kmh). Najbrži krug ponovo Villoresi (130.120 kmh, krug 18)
Rezultat utrke:
1 L Villoresi (Maserati 4CL 1.5L *) 1:10:51.2
2 Cortese (Maserati 4CL 1.5L *) + 12.2
3 Romano (Maserati 6CM 1.5L) + 7:26.1
4 Rocco (Maserati 6CM 1.5L *) - 1 krug
Odustao E Platé (Maserati 6CM 1.5L) ~4 krug, mehanički problem
Odustao Baruffi (Maserati 6CM 1.5L) ~3 krug, mehanički problem
Odustao Barbieri (Maserati 6CM 1.5L) 1 krug, sudar
Odustao Pietsch (Maserati 6CM 1.5L *2) 1 krug, sudar1939-1942. Započinje izgradnja Riječkog nebodera na početku Korza prema projektu Umberta Nordija. Zgrada je završena 1942. bila je odgovor riječke strane na izgradnju sušačkog Hrvatskog Kulturnog Doma.
1941. 18. Svibnja, Rimskim ugovorom između NDH i Italije, talijanske okupacijske snage anektirale Sušak, veći dio Hrvatskoga primorja, Dalmacije i neke jadranske otoke.
1941. ispražnjena je cijela Javna bolnica na Sušaku sa svim osobljem i preuzeta od okupacijske talijanske vojske, a civilno stanovništvo je liječeno u bolnici u Rijeci

1942. 1. travnja. Dovršena izgradnja zgrade riječkog nebodera na današnjem Jadranskom trgu prema projektu K. Nordija i V. Frandolija.
1943. 30. Srpnja, o situaciji u Rijeci i pogledu na nju sa strane komunista, govori izvještaj Ivana Žigića i Ruže Bukvić:
“…Jer moramo imati na umu da Fijumani, premda su porijeklom Slaveni, ne osjećaju to svoje porijeklo. Oni će možda priznati da Rijeka geografski pripada Jugoslaviji, kada bi mu se tumačil njegovo Slavensko porijeklo, možda se nebi bunio, ali bi ostao kod svog mišljenja da on nije nikakva narodnost nego Fijuman. Takav je ovdje mentalitet…”
1943. 8. Rujna Italija je kapitulirala i riječko područje je oslobođeno. Ali ne za dugo jer…
1943. 11 Rujna – Rijeka je okupirana od Njemačke i zarobljen je veliki broj partizana
1943. 14 Rujna oko 13 sati i 30 minuta njemački bombarderi bombardiraju Sušak. Oko 17 sati motorizirana prethodnica 194. puka 71. divizije, lako probijajući partizansku obranu napreduju i zauzimaju cijelu Rijeku i Sušak.
1944. 25. siječnja. Nijemci minirali i srušili riječku veliku sinagogu.
1945. 21. Travnja oslobođen je Sušak i Njemci su protjerani nakon dugih borbi
1945. - 3. svibnja nakon teških borbi, Rijeka je oslobođena od njemačke okupacije, Rijeka i Sušak se spajaju. Tom prilikom ubijeni su fašisti Giovanni Rubinich, Riccardo Gigante i Mario Blasich, a uhićen je industrijalac i lječnik Nevio Skull. Tih dana OZNA je ubila preko 300 ljudi među kojima i Nevio Skull koji je 29. Svibnja isplivao sa metkom u potiljku kod zadnjeg mosta na Rječini
1945. 16. Rujna iz Voloskog počimlje sa emitiranjem prva radio stanica, koja se kasnije prebacuje u Rijeku
1945. 2. Lipnja, bivši talijanski okupirani teritorij bio je podjeljen na “Zonu A” i “Zonu B” odlukom Amerike i Velike Britanije. To je dovelo do ponovne uspostave granice na Rječini. Prelaziti granicu se moglo samo uz propusnicu.
1945. 30.rujna godine u kinu "Jadran" je održana prva kino predstava u Rijeci poslije II svjetskog rata s ruskim dokumentarcem "Bitka za Orel"
1945. Osnovan je Nogometni klub Kvarner
1946. Osnivanje Narodnoga kazališta. Prva predstava bila je Dubravka Ivana Gundulića 20. listopada, kada se prvi put s riječke pozornice slobodno čula hrvatska riječ. Službeno započela i djelatnost Talijanske drame (Dramma Italiano).
1947. 10. Veljače Mirovnim ugovorom u Parizu Rijeka i Istra službeno su vraćene Hrvatskoj, a Sušak i Rijeka ujedinjeni su u jedinstveni gradski teritorij
1947. 14. veljače registrira se poduzeće “Gradsko auto-tramvajsko poduzeće”
1947. 01. Ožujka, pocetak izlazenja Rijeckog Lista, današnjeg Novog Lista
1947. ispaljene prve mine na novom gradilištu bivšeg odmarališta u Martinšćici koja je pretvorena u brodogradilište “Viktor Lenac”
1947. u Rijeci su osnovana 4 brodarska poduzeća: Jugoslavenska linijska plovidba, Jugoslavenska slobodna plovidba, Jadranska linijska plovidba i Jadranska slobodna plovidba.
1948. 28. veljače po administrativno-teritorijalnoj podjeli nova gradska cjelina Rijeke i formalno postaje jedinstveni grad, koji obuhvaća dotadašnju Rijeku i Sušak pod imenom Rijeka. Ukinut je i kotar Sušak te osnovan novi kotar Rijeka.
1948. Od bivšeg brodogradilišta ˝CANTIERI NAVALI DEL QUARNERO˝ustrojeno je brodogradilište 3.Maj
1949. 20. Sječnja sa gradskog tornja uklonjena 220 centimetara visoka skulptura riječkog orla, koju je nova vlast smatrala asocijacijom na fašizam, sa kojom stvarno nije imala veze, i na autonomaštvo
1949. u brodogradilištu “3.Maj” porinut prvi jugoslavenski trgovački brod MB Zagreb
1949. 20. Listopada puštena u promet Autostrada Narodne Fronte, široka i moderna prometnica dužine 1850 metara, koja je povezivala Mlaku sa Kantridom
1949. brodarska poduzeća Jugoslavenska linijska plovidba i Jugoslavenska slobodna plovidba ujedinjene su u Jugoliniju sa 38 brodova.
1949. 4. Studenog bila je minirana još uvijek nedovršena Crkva Presvjetlog Otkupitelja na Mlaci jer je bila smatrana simbolom fašizma. Izlika je bila da smeta na putu novoj "Autostradi Narodne Fronte" koja je povezala Mlaku i Kantridu, kasnije preimenovanoj u "Bulevard Marxa i Engelsa" (današnja Zvonimirova) - na kraju se ispostavilo da uopće nije smetala. Nažalost zbog krivih razloga Rijeka je ostala bez jednog modernog sakralnog objekta
1950. osnovana je tvrtka Autopromet. Prvi kamioni su poslijeratni modeli FORD, ŠKODA i OM Taunus snage 65-70 KS sa benzinskim motorima
1950. 31. siječnja tvornica papira Rijeka prva je u FNRJ (Federativna Narodna Republika Jugoslavija, za mlađe čitatelje) uvela model radničkog samoupravljanja osnivanjem Radničkog savjeta.
1951. 24. listopada godine je u gradsku prometnu komunikaciju uključen trolejbus jer je nagli razvoj grada Rijeke i njegove okolice diktirao je brži, moderniji i kvalitetniji prijevoz
1952. U lipnju, u potpunosti je ukinut tramvajski promet.
1952. prvo uprizorenje Gervaisove Karoline Riječke, ‘burleskne komedije s tragičnom notom’ u riječkom Narodnom kazalištu
1953. Nogometni klub Kvarner mijenja ime u NK Rijeka
1953. Narodno kazalište dobiva ime Ivana pl. Zajca.
1955. U „Hrvatskom kulturnom domu“ (Sušački Neboder) počimlje djelovati kino „Neboder“ i djeluje do 1970. Tu se i danas, doduše rijetko, održavaju kino predstave
1956. Brodogradilište „3.Maj“ zaključuje svoj prvi izvozni ugovor
1958. Prva narudžba Jugoslavenske ratne mornarice prema Brodogradilištu „3.Maj“. Razarač SPLIT, 2.195 t istisnine
1959. Počinje djelatnost EDIT (Edizione Italiana), izdavačkog poduzeća za izdanja na talijanskom jeziku.1961. U brodogradilištu “3.Maj” počinje proizvodnja brodskih pogonskih dizel strojeva pod licencnim sporazumom s renomiranim švicarskim proizvođačem GEBR. SULZER, Wintherthur. Od tada Brodogradilište u svoje brodove ugrađuje pogonske strojeve vlastite proizvodnje. Danas je pogon “Brodskih Motora” jedini koji još posluje pozitivno unutar “3. Maja”
1962. 1. Ožujka Osnovana Općina Rijeka, Općina Stari grad, Sušak i Zamet spojene u jedinstvenu općinu Rijeka
1962. 03. Ožujka položen kamen temeljac za neboder Novog Lista
1962. godine na Gomili izgrađena zgrada Socijalnog osiguranja.1963. prvo izdanje nogometnog turnira Kvarnerska Rivijera1964. otvorenje novog nebodera Novog Lista1966. postrojenje INA-e je prošireno na pogon u Urinju1966. na riječke ulice uvodi sa semaforizacija1967. godine Rijeka je, četvrt stoljeća nakon ulaska u socijalizam dobila svoj prvi grb, izvedenicu Leopoldovog grba, koja čuva samu srž svoga izvornika, a sve bez napadnih socijalističkih obilježja. Štit plave boje u obliku brodskog pramca, u čijoj je sredini izvrnuti žuti vrč iz kojeg neprekidno teče voda. Orao je izostao, ali je barem vrč ostao!1968. Proradila je Hidroelektrana "Rijeka"1969. Papa Pavao VI. osnovao je Riječko-senjsku nadbiskupiju sa sjedištem u Rijeci1969. 16. kolovoza godine, trolejbusi su otišli u prošlost, a "naslijedili" su ih 12 mercedesa od 210 konjskih snaga koji su mogli prevesti oko 120 putnika.1969. 14. Rujna, održana je prva od 9 motorističkih utrka za Veliku Nagradu Jugoslavije. Bodovala se je za svjetsko prvenstvo1969. izlazi prvi broj “Glasa Istre”, dnevnog lista štampanog u štampariji Novog Lista
1970. Otvoren aerodrom "Rijeka" na Krku1970. Riječka tvornica papira slavi 150 godina. Nikada neće slaviti 200 godina1971 – 1975. u “3. maju” izgrađeno 32 broda ukupne nosivosti 1.200,000 bruto registarskih tona i to sve za izvoz1971. Podignuta robna kuća Korzo1971. U Rijeci izvršena prva transplantacija bubrega u Jugoslaviji.1973. Osnovano je Sveučilište u Rijeci1973. izgrađena je Dvorana Mladosti na Trsatu. Kapacitet gledališta je 2.960 sjedećih i 1.000 stajaćih mjesta1973. Tito posjećuje Rijeku1974. Podignuta Robna kuća Ri1974. Na Koblerovu trgu (u prošlosti Piazza dell' Erbe, središtu trgovačkog i političkog života grada unutar gradskih zidina) postavljena spomen fontana "Stari kolodrob" u povodu 150. godišnjice Tvornice papira prema idejnom rješenju arhitekta Igora Emilija1975. 28.ožujka u požaru u rodilištu Bolnice "Dr. Zdravko Kučić" u Rijeci poginulo je 25-oro novorođenčadi
1975. Počinje izlaziti omladinski list „Val“.
1976. 31. prosinca Riječki punk sastav Parafi su održali prvi nastup na Belvederu u Rijeci1977. 27. Lipnja objavljena je dugo očekivana suspenzija moto utrka na cestovnim stazama, a sa time i Preluka. Takve su staze postale preopasne za vozače a i za gledaoce. Na toj posljednjoj utrci poginuli su Urich Graf i Italian Giovanni Ziggiotto, a Per-Edvard Carlsson je teško povrijeđen. Htio bi ovom prilikom odati počast pilotima koji su izgubili život na Prelučkoj stazi:
Josip Vitanovic (Hrvatska) 1951
Billie Nelson (Velika Britanija) 1974
Urlich Graf (Švicarska) 1977
Giovanni Ziggiotto (Italija) 19771978. u riječkom predgrađu Turnić su nastali Termiti i te godine održali prvi znacajniji koncert u Domu u rijeckom predgrađu Zameta. Uz Parafe, smatra ih se očevima punk glazbe u bivšoj Jugoslaviji.1978. Puštena u pogon koksara u Bakru kapaciteta 850 000 tona koks-ugljena godišnje.1978. otvorena Grobnička Ljepotica, nova trkača staza izgrađena u samo nekoliko mjeseci uz pomoć vojske i robijaša.1978. 17. Rujna održana prva službena utrka za Veliku Nagradu Jugoslavije na novoj stazi na grobniku1978. 21 Studenog, sagrađen vijadukt Piramida, dio budućeg istočnog izlaza, jednog od bitnijih djelova u rješavanju riječkog prometa1979. osnovan je Kaos. Jedno je vrijeme, uz Parafe, Termite, Mrtvi Kanal i Protest, bio najuzbudljiviji gradski punk bend. Njihovi live nastupi na relaciji Rijeka - Zagreb - Ljubljana - Beograd se i dan danas prepricavaju s neskrivenim oduševljenjem.1979. 25.srpnja u Urinju puštena u redovnu proizvodnju novosagrađena termoelektrana Rijeka1 ,snage 320 megavata1979. riječke su pomorske firme imale 70 teretnih brodova (500.000 tona nosivosti)1979. 26. Srpnja puštena u promet novosagrađena dionica istočnog izlaza - novi most preko mrtvog kanala i rječine i vijadukt do Piramide. Točno u 14 sati krenula su prva vozila novom prometnicom od zgrade kazališta do Piramide1980. U Riječkoj luci zabilježen je promet od 20,4 milijuna tona tereta dok je 1946 bio 420.000 tona.1980. Otvorena tankerska luka i Titov most (danas Krčki most) kopno — Krk1980. riječka rafinerija prerađuje 8.000.000 tona nafte i pokriva 28% ukupne prerade Jugoslavije1980. 1. listopada poduzeće Gradsko auto-tramvajsko poduzeće” mijenja naziv u “Autotrolej”, Radna organizacija za javni gradski promet putnika rijeka
1981. oko te godine građevinske firme Jadran, Primorje, Konstruktor i Kvarner zapošljavaju preko 10.000 radnika, a trgovačko poduzeće Brodokomerc preko 6.000 radnika. 3. Maj zapošljava preko 7.000 radnika, a remontno brodogradilište Viktor Lenac je najveće remontno brodogradilište na Mediteranu1982. 29. Studenog osnovana je grupa Grč sastavljena od bivših clanova starijih rijeckih grupa. Grupu Grc su sacinjavali Zoff (ex-VIA Viktor Kunst), Marijan Barač (ex-No.1), Igor Modrić (ex-Protest, Mrtvi kanal) i Zoran Klasić. Samo je jedan Grč.1988. Otvorenje riječke zaobilaznice1988. Radmila Matejčić izdaje knigu “Kako čitati grad”, koja priča povijest grada kroz povijest najvažnijih građevina1990. U lipnju je ukinut je omladinski list “Val”, polumjesečnik koji je trajao petnaest godina, a ugasio se s promjenom političkog sistema (i sustava financiranja) zajedno s kompletnom omladinskom štampom u Hrvatskoj, s brojem 288.1990. 17 Lipnja održana je posljednja od 13 utrka za svjetsko prvenstvo voženih na Grobniku. Nakon grutalne agresije na Hrvatsku, sve je stalo. Htio bi ovom prilikom odati počast pilotima koji su izgubili život na Grobničkoj stazi:
Michel Rougerie (Francuska),1981
Rolf Rüttimann (Austria) 1983
Eros Manferdini (Italija) 19901990. 29. listopada počimlje s izlaženjem “RI Telefax”, prvoi privatni dnevnik u neovisnoj Hrvatskoj. List pokreću bivši novinari “Novog lista” Josip Povrženić i Igor Violić, a osnovu mu čine novinari ugaslog “Vala”. List se tiskao u Ljubljani.
1990. Riječki HNK postavlja dramatizaciju romana Vježbanje života koju prema romanu Nedjeljka Fabrija priređuje D. Gašparović, jednu od najomiljenijih riječkih predstava, koja doživljava izvanredan uspjeh.

1991. 13. veljače registrira se “Autotrolej, Komunalno poduzeće za promet putnika Rijeka”, d.o., a njegovo poslovanje prati osnivač - Općina Rijeka.
1991. 15. lipnja. Obnovljena proslava i štovanje Dana sv. Vida, zaštitnika Rijeke.1991. 25 Lipnja Rijeka postaje dio Nezavisne Republike Hrvatske1991. u Rijeci se osniva 111. brigada zbora narodne garde. Nakon nje osnovane su i 128 i 138 brigada zbora narodne garde koje pokrivaju Ličku bojišnicu u Domovinskom ratu1991. Početkom prosinca iz Rijeke su brodom otišle posljednje jedinice JNA. Te godine Rijeka je prema popisu stanovništva, imala 164.000 stanovnika1992. 17. Rujna, Potpisivanje peticije za slobodu riječkih medija i Novog Lista ispred Robne Kuće RI1992. počimlje emitirati TV Adria, prva privatna riječka televizijska postaja, s kapitalom od svega 6000 DEM, a smještena je u zgradi Hrvatske čitaonice na Trsatu. Glavni je urednik Bernardin Modrić. Emitirala je četiri mjeseca, dnevno proizvodeći četiri sata programa, a onda se ugasila ponajviše zbog materijalnih razloga i oskudice novinarima.1992. Ukida se općina Rijeka umjesto koje se stvaraju grad Rijeka te općine Kastav, Viškovo, Kostrena, Čavle, Jelenje, Bakar i Kraljevica.1993. Pokrenuta “Sušačka revija” kao glasilo Kluba Sušačana.1993. 14. Travnja ustrojena Županija Primorsko-goranska. Za župana je izabran dr. Josip Roje. Dužnost je obavljao do kraja 1997.1993. 20. rujna poduzeće “Autotrolej, Komunalno poduzeće za promet putnika Rijeka” postaje Javno poduzeća Autotrolej, d.o.o. Rijeka1994. Tvornica Torpedo proglasila stečaj
1994. Osnovan Muzej grada Rijeke. Naučna biblioteka (danas Sveučilišna knjižnica) postaje punopravni član Sveučilišta u Rijeci.
1995. 5. prosinca Počeo je emitirati „Radio Svid“, uglavnom glazbu s minimalnom zastupljenošću informativnog programa (što traje do danas), a sa „Radija Rijeke“ ljubomorno su reagirali džinglom „Nije radio sve što svira“. Trebao se zvati Radio Sveti Vid, po gradskom patronu, ali u konzultaciji s gradskim i crkvenim vlastima odlučeno je da se zove Radio Svid.
1996. 10. siječnja, u Dnevniku HTV objavljen komentar na kolumnu kolumniste „Novog lista“ Romana Latkovića, na račun njegova teksta „Tuđman definitivno pokazao da je brutalni diktator“. Nakon učestalih prijetnji i pritisaka Latković u rujnu napušta Hrvatsku i odlazi u SAD, gdje mu je nakon sedam mjeseci (21. travnja 1997) dodijeljen politički azil. Time je postao drugi Riječanin, nakon Zvonimira Sablića, koji je dobio politički azil u SAD od proglašenja hrvatske samostalnosti.
1996. pokretanje „Primorsko-goranskog dnevnika“, pod patronatom vladajućeg HDZ-a, odnosno predstojnika Ureda predsjednika Hrvoja Šarinića. „Dnevnik“, koji se isprva tiskao u Ljubljani a potom u Trstu, okupio je jezgru novinarske ekipe iz dnevnog lista „RI Telefax“, i namjeravao je ponajprije biti lokalni list, otvoreno demokratsko glasilo koje neće servisirati aktualnu vlast, ali ni one koji su protiv te vlasti, ali u praksi su to zapravo bile novine jedne struje vladajućeg HDZ-a. Prestao je izlaziti 27. ožujka 1998. (ukupno je izašlo 550 brojeva)
1997. 8. studenog, u četrdeset i četvrtoj godini od srčanog udara umro je Veljko Vičević, glavni urednik i kreator modernog i utjecajnog „Novog Lista“ koji je pod njegovom dirigentskom palicom prerastao u nacionalne novine
1998. 7. lipnja počimlje emitiranje lokalna i privatna RI TV. No, bilo je to istodobno i razočaranje, jer program emitiran iz jednog studija koji su vodili često nedorasli voditelji nije ni mogao biti osobito atraktivan. RI TV se ipak održala do današnjega dana i pripada mreži nezavisnih lokalnih televizija.

2000. Postavljen spomenik J. P. Kamovu na mostu kod Kontinentala, rad kipara Z. Kamenara.
2000. Prestala s radom Tvornica papira u Rijeci nakon punih stotinu i osamdeset godina neprekinuta djelovanja.
2000. Počimlje emitiranje KanalRi, privatna televizija pod pokroviteljstvom Grada Rijeke i jos nekih privatnih investitora. U tu svrhu adaptiran je u televizijski centar povijesni prostor Municipija u srcu grada, a iz Vinkovaca doveden nekadašnji urednik Vinkovačke TV Mladen Kevo. Gotovo dvije godine trajale su pripreme za početak emitiranja, Kevo je u međuvremenu dao ostavku, a Kanal RI, premda se doimlje profesionalnije od RI TV, nije još ispunio očekivanja gledatelja. Od dvije skromne televizije možda bi se napravila i jedna dobra
2000. Odlukom Pape Ivana Pavla II, osnovana je Riječka nadbiskupija i metropolija sa sjedištem u Rijeci2002. završen Most hrvatskih branitelja, višestruko je nagrađivano suvremeno ostvarenje inovativne tehnologije nad Mrtvim kanalom u gradskom središtu Rijeke, s autorskim potpisom studija mladih arhitekata 3LHD. Ostvarenje 47 m dužine sa spomenikom visine 9 m nagrađeno je prestižnim međunarodnim nagradama za arhitekturu.2003. U Rijeci potpisani ugovori između Svjetske banke, Vlade Republike Hrvatske te Hrvatskih autocesta, Lučke uprave i Luke Rijeka u ukupnoj protuvrijednosti od 156,5 milijuna USD. Kreditom će se financirati zahtjevan razvojni projekt modernizacije riječke luke i obnove riječkog prometnog pravca - Rijeka Gateway Project.2003. U svojem 100. pastoralnom pohodu i 3. posjetu Hrvatskoj, Sveti Otac Ivan Pavao II. pet je dana boravio u Rijeci. Na blagdan Duhova, Papa Ivan Pavao II. predvodio je na Delti, u Rijeci, Svetu misu kojoj je prisustvovalo 100.000 vjernika. Budući da su mnoge televizijske kuće popratile stoto Papino putovanje, ne samo kao jubilarni pastirski pohod već i zbog misnog slavlja povodom blagdana Duhova, Rijeka je na kratko vrijeme bila središte duhovnog svijeta rimokatoličke crkve. Bio je to najveći događaj Papina III. pastirskog pohoda Hrvatskoj i sigurno jedan od najvećih događaja u povijesti grada Rijeke.2003. Donesen novi Prostorni plan Grada Rijeke2004. 18. Studenog – IZ LUKE OTEGLJEN DOK 3. Točno u 11 sati i 5 minuta plutajući Dok 3 sa svoja preostala četiri pontona jučer je zauvijek s riječkog lukobrana otišao u povijest ovoga grada čiji je »stanovnik« bio gotovo stotinu godina. Dva remorkera Jadranskog pomorskog servisa i dizalica Trans tradea uz pomoć djeltanika »Jadran-metala« i Brodogradilišta »Viktor Lenac« uspješno su izveli dvosatnu operaciju razdvajanja pontona od obale i otegljenja u Martinšćicu.
Nekoliko podataka o Doku 3 (prema svjedodžbi gradnje):
Izgrađen u Rijeci 1909. godine u dužini 100 metara. Rekonstruiran 1950. godine u brodogradilištu 3. Maj sa sljedećim karakteristikama:• Dužina 125,15 m
• Širina 27,67 m
• Visina 12,50 m
• Nosivost 6000 T2005. pokretanjem stečajnog postupka te njegovim okončanjem te godine, Tvornica papira Rijeka prestala je postojati2005. Grad Rijeka preuzeo prostor bivše vojarne Trsat i time postao gotovo u potpunosti demitaliziran grad. Na tom će području biti izgrađen Sveučilišni kampus2005. Počela izgradnja zatvorenog olimpijskog bazena na Kantridi. Izrađena su idejna rješenja za novi autobusni kolodvor i gradsku knjižnicu2005. Ispred crkve Trsatskog svetišta svečano predstavljen kip papi Ivanu Pavlu II., pod nazivom Trsatski hodočasnik2005. 29. Travnja. Petak, 15:00 sati na Koblerovu trgu u središtu Rijeke otvoren je "govornički kutak", prvi u Hvatskoj, na kojem će svatko tko želi moći izraziti svoja stajališta i razmišljanja o bilo kojoj temi. Ideja se temelji na istovrsnu "govorničkom kutku" u Hyde Parku u Londonu, a inicijator je Riječanin Marin Miočić Stošić2006. U listopadu otvoren Tower centar Rijeka na Pećinama, najveći i najsuvremeniji višenamjenski trgovački centar u Hrvatskoj i jedan od najvećih u jugoistočnoj Europi2007. Otvorio se poslovno-stambeni kompleks Zagrad, vrijedan 20 milijuna eura, sa najvećom garažom u Hrvatskoj kapaciteta 857 parkirnih mjesta2008. Zgrada željezničke stanice Sušak, koja nikad nije bila u funkciji za koju je građena je srušena zbog izgradnje ceste 404.2009. godine završeni su radovi na proširenju Zvjezdarnice na Svetom križu i njezino prerastanje u Astronomski centar Rijeka – Planetarij. Rijeka je tako dobila Astronomski centar, koji ima edukativno, znanstveno i turističko značenje za grad Rijeku, ali i šire područje. Građevina u kojoj je donedavno bila smještena samo Zvjezdarnica izgrađena je 1941. godine kao vojna utvrda s četiri kule. Ugrađivanjem kvalitetnog teleskopa zaštićenog pokretnom kupolom u sklopu utvrde je 2001. godine osnovan prvi riječki astronomski opservatorij. Objekt se nalazi na atraktivnom mjestu - grebenu brda i gradskog parka Sveti križ s kojeg se pružaju prekrasni vidici na Riječki zaljev i brdovito zaleđe.2009. 12.srpnja. Otvoren Molo longo. Lukobran se vratio Riječanima

Vladari Rijeke kroz povijest

1471 Dio Austrije (Dio Krajine).
26 May 1508 - 2 Oct 1509____Okupacija Venecije, Napad vodio Girolamo Contarini.
23 Jul 1530________________Car Ferdinand I. Rijeku proglašava Magnifica comunitas terrae Fluminis S. Viti.
14 Feb 1776_______________Administracija prebačena Mađarskoj
23 Apr 1779_______________"Corpus separatum adnexum" Mađarske Krune.
20 Mar 1786_______________Dio Mađarske kao Ugarsko Primorje.
5 Apr 1797 – 1797__________Okupacija Francuza.
14 Oct 1809_______________Anexiran odFrancuske, postaje dioIlirskih provincija i Dalmacije
25 Dec 1809_______________Provincija Riječka.
15 Apr 1811_______________Od provincije Rijeke postaje dio Hrvatske
3 Jul 1813 - 26 Aug 1813____Okupirana od strane Britanaca.
26 Aug 1813_______________Okupirana od strane Austrianaca.
30 May 1814_______________Formalno vračena Austriji, subordinirana Trstu.
5 Jul 1822_________________Civilna administracijaprebačena na Mađarsku.
3 Jun 1848________________Deklarirano pripojena Hrvatskoj, okupirana 30 Aug 1848.
21 Dec 1867_______________"Corpus separatum" Mađarske Krune.
23 Oct 1918_______________Okupirana od strane Hrvatskih snaga.
28 Oct 1918_______________Rijeka, neodređeni status, pod vlašću Savezničkih snaga nakon I svjetskog rata (od 17 Nov 1918 Uključujući Sušak).
8 Sep 1920________________Reggenza Italiana del Carnaro (Italijansko Kraljevstvo Kvarnera).
31 Dec 1920_______________Stato Libero di Fiume
16 Mar 1924_______________Pripojena Italiji (od 1925 kaoProvincija Carnaro), Sušak predan Jugoslaviji.
11 Sep 1943 - 24 Apr 1945___Okupirana od Njemačke.
Sep 1943 – 1943____________Administracija pod Talianskom Socialističkom Republikom.
24 Apr 1945_______________Administracija predana Jugoslaviji, Sušak i Rijeka spojeni.
10 Feb 1947_______________Definitivno priključena Jugoslaviji, postaje dio Hrvatske, a ime Sušaka i Rijeke postaje zajedničko ime Rijeka.
25 Jun 1991________________Dio Nezavisne Hrvatske.

Riječki Kapetani

1471 - 1484 ???
1484 - …... Baldasare de Dur (Balthasar von Dürer)
1490 - 1496 Gaspare Rauber
1493 - 1494 Giovanni Rauber (1st time)
1496 - ....... Giovanni Thurn
1515 - 15… Giovanni Rauber (2nd time)
1524 - 15… Abfalter Giovanni
1525 - 1530 Giorgio Ellacher
1530 - 1536 Nikola Jurisic
1536 - 1544 Girolamo de Zara
1544 - 15.... Gaspare Ritschan
1563 - 1569 Francesco Barbo
1569 - 1574 Paolo de Zara
1574 - 1600 Leonardo Athems
1594 - 1600 Wolfgang Schrantz
1601 - 1608 Giovanni Federico de Krotenstein Paar
1608 - 1638 Stefano Della Rovere
1639 - 16…. Ferdinando Della Rovere
1679 - 1694 Pietro dell'Argento von Silberberg
1694 - 1716 Ottavio barone de Terzy
1716 - 1725 Domenico Montanari
1725 - 1744 Adelmo Antonio Petazi
1744 - 1751 Franz Karl von Hohenwarth

Lieutenant (potčinjeni Guvernerima Trsta)

1751 - 20 Oct 1776 Giovanni Felice Gerliczy

Guverneri Rijeke

20 Oct 1776 - 1783 József gróf Majláth Székhélyi (rođ. 1737 - umro 1810)
1783 - 1788 Pál gróf Almásy Zladányi (rođ. 1749 - umro 1821)
1788 - 1791 János Pétar gróf Szápáry (rođ. 1757 - umro 1815)
1791 - 1801 Sándor Pásztory gróf Szapáry
1801 - 1809 József Klobusitzky

Riječki Intendanti

Jul 1809 - Nov 1809 Marc Byrd (Byrde)
Nov 1809 - 1810 François-Casimir Du Val de Chassenon de Curzay (rođ. 1780 - umro 1842)
1810 - 1811 Marie Méry de Contades

Riječki Intendanti postavljeni od Hrvatske vlasti (u Karlovcu)

Jul 1809 - Nov 1809 Lettardi
Nov 1809 - Nov 1810 Louis-Philippe-Joseph Girod de (rođ. 1779 - umro 1852)
Vienne, baron de Trémont
Nov 1810 - Jun 1811 Savinio Giorgi
27 Jun 1811 - 181. Marie Méry de Contades (rođ. 1786 - umro 1869)
181. - 1813 François-Joseph-Ferdinand Marchal

Guverneri Rijeke

3 Jul 1813 - 26 Aug 1813 William Hoste –Britanski komandant (rođ. 1780 - umro 1828)
26 Aug 1813 - 1822 ????
1822 - 1823 Giorgio de Maylath
1823 - 1837 Ferenc Ürményi (rođ. 1780 - umro 1858)
1837 - 31 Oct 1847 Pál Kiss de Nemeskéri (rođ. 1793 - umro 1847)
1848 - 31 Aug 1848 János gróf Erdödy
31 Aug 1848 - 1851 Josip Bunjevac
1851 - 1852 Joseph Graf Rusnov
1852 - 1856 Herbert von Kellersperg
1856 - 1862 Karl Graf von Hohenwart- Gerlachstein (rođ. 1824 - umro 1899)
1862 - 6 Apr 1867 Herman Freiherr von Sterneck (rođ. 1829 - umro 1897)
6 Apr 1867 - 29 Jul 1870 Ede Cseh de Szentkatolna (Kraljevski komesar) (rođ. 181. - umro 1887)
29 Jul 1870 - 5 Dec 1872 József gróf Zichy de Zich et Vásonkeö rođ. 1841 - umro 1924)
26 Feb 1873 - 1 Nov 1883 Géza gróf Szapáry de Szapár (b. 1827 - d. 1898)
1 Nov 1883 - 6 Mar 1892 Ágost gróf Zichy (rođ. 1852 - umro 1925)
6 Mar 1892 - 2 Oct 1896 Lajos gróf Batthyány de Nemetujvár (rođ. 1860 - umro. 1951)
2 Oct 1896 - 14 Jul 1897 Rudolf Freiherr Abele von Lilienberg (Abele de Lilienberg)(rođ. 1851 - umro 1923)
14 Jul 1897 - 23 Nov 1897 Tibor Gaal de Hatvan (Prvi put - privremeni) (rođ. 1861 - umro 1917)
23 Nov 1897 - 2 Aug 1903 László gróf Szapáry de Szapár (rođ. 1864 - umro 1939)
2 Aug 1903 - 10 Dec 1903 Tibor Gaal de Hatvan (drugi put - privremeni) (rođ. 1861 - umro 1917)
10 Dec 1903 - 17 Feb 1905 Erwin Freiherr Rossner (Ervin báró Roszner) (rođ. 1852 - umro 1928)
17 Feb 1905 - 17 Oct 1905 Tibor Gaal de Hatvan (Treći put - privremeni) (rođ. 1861 - umro 1917)
17 Oct 1905 - 26 Dec 1905 Pál gróf Szapáry de Szapár (rođ. 1873 - umro 1917)
26 Dec 1905 - 24 May 1906 Tibor Gaal de Hatvan (Četvrti put - privremeni) (rođ. 1861 - umro 1917)
4 Apr 1906 - 29 Apr 1906 György gróf Károlyi de Nagykároly (rođ. 1871 - umro 1954)
24 May 1906 - 7 Dec 1909 Sándor gróf Nákó de Nagyszentmiklós (rođ. 1871 - umro 1923)
7 Dec 1909 - 31 Jul 1917 István gróf Wickenburg de Capelló (privremeni do 13 Nov 1910) (rođ. 1859 - umro 1931)
31 Jul 1917 - 29 Oct 1918 Zoltán Jekelfalussy de Jekel- és Margitfalva (rođ. 1862 - umro 1945)


Savezničkih snaga nakon I svjetskog rata (Italiani) Vojni Guverneri

17 Nov 1918 - 29 Nov 1918 Enrico Asinari di San Marzo (rođ. 1869 - umro 1938)
29 Nov 1918 - 28 Aug 1919 Francesco Saverio Grazioli (rođ. 1869 - umro 1951)
29 Aug 1919 - 13 Sep 1919 Vittorio Emanuele PittalugaPredsjednik Talijanskog Nacionalnog Vijeća (Fašisti)28 Oct 1918 - 8 Sep 1920 Antonio Grossich (Fašista) (rođ. 1849 - umro 1926)Komandant grada Rijeke14 Sep 1919 - 8 Sep 1920 Gabriele D'Annunzio (Fašista) (rođ. 1863 - umro 1938)Primo Rettore8 Sep 1920 - 29 Dec 1920 Gabriele D'Annunzio (Fašista) (rođ. 1863 - umro 1938)Predsjednik Municipalnig vjeća grada Rijeke29 Dec 1920 - 31 Dec 1920 Riccardo Gigante (Fašista) (rođ. 1881 - umro 1945)Predsjednik Privremene vlade države31 Dec 1920 - 27 Apr 1921 Antonio Grossich (Fašista) (rođ. 1849 - umro 1926)Predsjednik Privremene vlade Rijeke27 Apr 1921 - 28 Apr 1921 Riccardo Gigante (Fašista) (rođ. 1881 - umro 1945)Izvanredni Komesar28 Apr 1921 - 13 Jun 1921 Salvatore Bellasich (Fašista) (rođ. 1890 - umro 1946)Visoki Komesari13 Jun 1921 - 1921 Antonio Foschini (dužnost dodjeljena u ime kraljevine Italije) (rođ. 1872 - umro 1965)
1921 - 5 Oct 1921 Luigi Amantea (dužnost dodjeljena u ime kraljevine Italije) (rođ. 1869 - umro 1949)

Predsjednici

5 Oct 1921 - 4 Mar 1922 Riccardo Zanella (U egzlu u Beogradu od 16 Mar 1924) (rođ. 1876 - umro 1959)
4 Mar 1922 - 9 Mar 1922 Komitet narodne obrane
9 Mar 1922 - 16 Mar 1922 Giovanni Battista Giuriati (privremeni) (Fašista) (rođ.1876 - d. 1970) 

Privremeni šef države

17 Mar 1922 - 17 Sep 1923 Attilio Depoli (rođ. 1887 - umro 1963)

Vojni Guverner

17 Sep 1923 - 16 Mar 1924 Gaetano Giardino (dužnost dodjeljena u ime kraljevine Italije)(rođ.1864 - umro 1935)

Prefekt

16 Mar 1924 - 1924 Gaetano Giardino (rođ.1864 - umro 1935)
1924 - 1925 Michele Sorge (rođ. 1865 - umro 1957)
1925 - 1930 Emanuele Vivorio (rođ.1872 - umro 1959)
1930 - 1934 Antonio De Biase (rođ.1874 - umro 1948)
1934 - 1938 Francesco Turbacco (rođ. 1886 - umro 1949)
1938 - 1943 Temistocle Testa (rođ. 1897 - umro 1949)
1943 Agostino Podesta (rođ.1905 - umro 1969)
1943 - Sep 1943 Pietro Chiariotti (rođ. 1883 - umro 1966)
Sep 1943 - 1943 Riccardo Giganti (rođ. 1881 - umro 1945)
1943 Alessandro Spalatin (rođ. 1886 - umro 19..)