Nakon ovog članka "Pogledajte riječka lokalpatriotska vojna znakovlja u Domovinskom ratu + naš kraj" pristižu nam grbovi i informacije koje dosad nismo imali a i javio nam se se i jedan Riječanin Zoran Balaban koji je čuvao "tajnu" 29 godina a baš iz Krtica koju ima na grbu riječku trobojnicu i grb. Iako je od pobjedničkog Domovinskog rata prošlo preko 25 godina sjećanja su još svježa.  

NEISPRIČANA PRIČA DOMOVINSKOG RATA - Tajna čuvana 29 godina! Hrabri Riječanin član Krtica, 128 brigade upao u četnički bunker i oteo im zastavu.

Zoran Balaban je bio prvi ranjenik 128.br.Krtice zap.Voda. Kako i priliči krticama, kako su nazvali svoj vod upao je u četnički bunker, no ubrzo je upao u zasjedu u kojoj biva ranjen, no uspio im je uzet četničku zastavu. Kako je rekao želio je da ova malo poznata priča bude ispričana i da se ne zaboravi.


Poštovanje.. Naime posjedujem zastavu sa 4 cccc koju sam u akciji 92 g skinuo sa četničkog bunkera i bio ranjen i par slika sa suborcima u bolnici nakon ranjavanja... Čuvao sam to 25 g ali bih htio nekome dati da se zna za taj događaj i bude obilježen jer sam prvi ranjenik 128 br. Krtice zap. Voda... Hvala i lijep pozdrav.. Sretan sam da postojite.. Pozz...



Bolnica Gospić.. Poslije ranjavanja sa mojim izviđačima..


Slikanje pokraj oduzete srpske zastave sa prepoznatlivim hrvatskim pozdravom VICTORY ! POBJEDA !



Priča o mom stradavanju skidanju zastave sa bunkera i ulasku u zasjedu je nažalost neispričana ja se nisam hvalio ne volim to ali sada mi je žao da se o toj akciji ne zna jest da je tada bili na radiju Gs i svi su znali ali nažalost brzo je palo u zaborav jer ja kao ranjenik vratio sam se samovoljno ponovno na ratište...

 


Autor krtica je ja mislim Žmikić ali nije bio siguran sudionik ove priče pa molimo autora ovog grba da nam se javi.
Nakon ove objave ne sumnjamo da će još više narasti cijenu ovom riječkom vrijednom povijesnom znakovlju. Naime cijena ovom znaku na tržištu se kreće oko 350 kn.

Što se tiče izrade izrada grbova odnosno znakovlja, mnogi ih nisu imali, posebno do 1992. No evo kako su ih  radili u to vrijeme. Autor Turbo Limači. To je bio 3. vod 2. satnije 3. bojne 111.brigade. Oznaku je inače dizajnirao osobno u svibnju 1992.Želimir Vuletić. Evo što kaže:

Turbo Limači. To je bio 3. vod 2. satnije 3. bojne 111.brigade.

Preuzeto sa: http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/viewtopic.php?f=234&t=2651&p=101994#p101994

Ja sam nacrtao lik, pok. prijatelj je složio tekst iz letraseta. Zatim smo to snimili na film (60x60mm) te odnijeli , mislim u Pečat, gdje nam je napravljena separacija u 3 boje. S tim pozitivima sam išao u Ski servis Vujčić na Tibljašima koji nam je napravio oznake sitotiskom na platnu, po minimalnim cijenama, jer je to za branitelje  Tada još nisam imao pravi PC za tako nešto složiti u Corelu ili PS-u .

Rijeka, Kvarner i Istra imali su u cijeloj Hrvatskoj najveći odziv na mobilizaciju u obrani Hrvatske a 222 vojnika iz našeg kraja položilo je život za Hrvatsku.

Preuzeto sa: http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/vijesti/182-pogledajte-rijecka-vojna-znakovlja-u-domovinskom-ratu-nas-kraj

Rijeka, Kvarner i Istra imali su u cijeloj Hrvatskoj najveći odziv na mobilizaciju u obrani Hrvatske a 222 vojnika iz našeg kraja položilo je život za Hrvatsku!
A o Krticama na internetu nema nijednog slova tako da ovu riječku priču posvećujemo svim riječkim samozatajnim braniteljima za koje se nije nikad čulo a koji su omogućili ostvarenje hrvatske samostalnosti, neovisnosti i slobode. Hvala im !

8.8.2021.

 
UPDATE - dobili smo i opis samog događaja skidanja zastave, koji se čita u jednom dahu.

Jutro dana Gospodnjeg 4.06 1992 g... Dižem se ujutro u prepunoj spavaonici i zaurlam uobičajeno... Ustaj vojsko vrijeme je za položaj.... Dok se nevoljko dižu ja već spreman i sjedim i pregledavam naoružanje....Mislim onako u sebi.. Sve ok.. Puška.. Pištolj... Nož kod koljena i 5 kinder jaja... Sve ok kreće postrojavanje prebrojavanje ukrcavamo se u 100-desetke i krećemo... Magla makar vedro vrijeme u daljini čuju se detonacije.....Stižemo na položaj postavljam stražu a onda za mene uvijek najteži dio-tko danas ide sa mnom u izviđanje... Svi se nekako migolje i nećkaju... Možda u sebi pretpostavljaju kakav će to dan biti.. Odabirem ipak dvojicu L. B i A. B.... Provjeravam njihovu opremu i tada krećemo uz opasku ostalih.. Dečki čuvajte se..... Krenuli smo oprezno jer smo znali da nas mjesecima sa poznatog mjesta vreba snajper... Što dalje odmičemo dajem zapovijed da se legne i put nastavljamo puzeći kroz travu.... Puzeći neko vrijeme dođosmo do iskopanog mjesta otkuda je tukao snajperista... Rekoh ostaloj dvojici da me pričekaju... Uzeo sam 4 mine (tkz) paštete i posadio ih u rov te dobro zamaskirao.... Gotovo.. Krećemo puzeći dalje... Nakon nekog vremena začušmo glasove podigao sam glavu te ugledah neprijateljski bunker.... Prođe mi kroz glavu.. Pa Zar smo toliko puzali po terenu? Zar su oni tako blizu... Podigoh ponovno glavu i u tom trenutku opazih nešto što mi trenutno upalo u oči... Četnička zastava sa 4 cccc na koplju od 4-5 metara.... Dao sam svojima znak da mi priđu i u tom trenutku odmah sam donio odluku... Dečki pritajite se budite spremni a ja idem skinut zastavu... Blijedo i bez teksta su me gledali..... Tek jedan od njih promrmlja... Ti nisi normalan..... Polako puzajući krenuh a glasovi mi bijahu sve bliži.... U trenu se podignut na noge i odlučno krenuh prema zastavi.... Bila je vezana na 3 mjesta i to plastikom za pakete.. Uzeh nož i počinjem polako rezati plastiku.... Zadnji rez mi je možda spasio glavu jer je zastava od težine pala prema meni i tek onda vidjeh minu te zaključih da je ista minirana... Presjekoh uže od mine i zastava mi pade točno u ruke.... Okrenuh se i tiho rukom zapovjedih povlačenje.... U tom trenu vidjeh da četnici polako izlaze iz bunkera i zaključuju da im nema zastave... Vidjeli su nas....Tada je kao u snu započela bitka za goli život.... Trčali smo uz odjek detonacija, meci su zujali oko glave i samo sam tada čuo povike... Hvatajte onog visokog majku mu hebem... Shvatio sam u trenu da sam to bio ja.... Najednom osjetnih jaku bol u desnoj nozi.. Da bio sam pogođen u koljeno snajperskim hicem ali ni ne obazirući se na to krenuo sam dalje bacajući kinder jaja usput... Odjednom strašna detonacija i pogodilo mi i preko jednog brijega odbacilo me par metara u zrak... Ne sjećam se u tom trenu koliko sam bio u nesvijesti ali vjerujem jer sam se ubrzo pribrao ležeći na leđima... Osjećao sam strašnu vrućinu a krv je šikljala na sve strane.... Vidio sam veliku rupu na lijevoj nozi iz koje je krv najviše šikljala te sam onako ležeći skinuo svoju sretnu crvenu maramu te njom podvezao nogu... Uzeh tada motorolu iz džepa kao i šifre koje su bile baš u džepu kraj koljena gdje sam pogođen.... Počeh čitat šifre te nekako uspjeh javit u vojarnu da sam upao u zasjedu i da imam jednog ranjeno ali nisam spomenuo nikoga imenom.... Obavivši osnovne stvari krenuli smo dalje sa povlačenjem ali nikako da slomim koplje na kojem je zastava jer mi dužina smetala uz svu opremu koju sam nosio..... U trenu čuh blizu nas jake dvije detonacije te u tom smjeru bacih još 2 kinder jaja te is palih pun okvir metaka u tom pravcu..... Još u čudnom dimu od detonacije začuh galamu ali galamu koja mi na tren izmamila osmijeh na lice... Bili su to moji dečki koji su nam došli u pomoć pri izvlačenju... Bio sam nekako čudno miran i znao sam da smo uspjeli pobjeći i ipak izvući živu glavu... Naravno zastava je bila u mojim rukama a kada smo izvučeni na sigurno dočekao me veliki špalir naših bojovnika koji su me u nevjerici gledali.... U podsvijesti čuo sam uzvike.... Svaka ti čast... Laba znali smo da si ti najebao jer samo ti možeš biti takav luđak.... Nije bitno znao sam da najteže sada slijedi u bolnici ali bio sam ponosan... Rekoh sebi.... Bravo ljudino junačina si..... ETO TI PRVI IMAŠ ULOMAK IZ MOJE KNJIGE KOJU JOŠ UVIJEK PIŠEM..... TAKO JE TO BILO ROĐO MOJ...
(Zoran Balaban)