Područje gdje se nalazimo s namjerom istraživanja likovne panorame, obiljem razlika upućuje i na različitost likovnih priča, motiva, senzibiliteta i povijesnih izvora. Tradicijski prevrati, različiti kulturni utjecaji i naposljetku 20. stoljeće kao most između staroga i novoga vremena, omogućili su nam šaroliku sliku u kojoj se isprepleću prizori slika iz pučkog i urbanog stvaralaštva te u obliku baštinjenoga, ali i novonastaloga kulturnog bogatstva. Zanimaju nas lokacije i tragovi onog dijela likovne kulture koja se odnosi na slikarski i skulptorski prostor djelovanja. Krenut ćemo tragom likovnih umjetnika na tlu naše regije, ponajprije u sakralnim objektima i javnim prostorima, s uvidom u postojeće muzejsko-galerijske prostore i zbirke. Pred nama je šetnja kroz likovnu panoramu regije zeleno-plavog pejzaža, s napomenom da ćemo se zadržati tek na užem izboru bitnih stvaralačkih osobitosti koje su posjetitelju lakše dostupne.
Iznikla na izvoru različitih utjecaja, kultura ove regije u pravilu se održavala u okrilju skromnih mogućnosti pa se danas ulažu stručni i materijalni napori kako bi se valorizirala ukupna produkcija koju zatvara druga polovina 20. stoljeća i kako bi se stalni postavi zbirki postojećih velikih muzeja što prije otvorili javnosti. Pred nama su i zadatci ponovne afirmacije nekih iznimnih povijesnih ličnosti rođenih na našem tlu – poput Julija Klovića, minijaturista svjetskoga glasa koji je došao u svijet slavnih upravo iz okrilja vinodolskoga kraja. Juraj Julije Klović, rođen 1498. u Grižanama kod Vinodola (umro u Rimu 1578.g.), jedan je od najvećih europskih minijaturista 16. stoljeća i razdoblja manirizma. Izduljenim likovima, zagonetnim ugođajima krajolika, bljeđim zelenim, plavičastim i ljubičastim tonovima i dekorativnom raskoši iscrtavao je stranice remek-djela Officium Virginis gdje 28 njegovih minijatura sadrži prizore iz Staroga i Novoga zavjeta, uz dvije minijature s liturgijskom tematikom.
Povijest sakralne umjetnosti na našem području obuhvaća i čitav niz pažnje vrijednih slikarskih ostvarenja što smo ih baštinili u minulim stoljećima kao djela majstora došljaka, kao importirane umjetnine ili autohtonu građu nekoliko malobrojnih iznimaka s domaćeg tla. Panoramski pregled ponajprije uključuje posjetitelju dostupnu građu pa su mnogi vrijedni slikari s našeg područja izostavljeni jer nemamo dostupnug stalnog postava zbirki s njihovim radovima. Na pragu 20. stoljeća pak važno je spomenuti umjetnike poput slikara Josipa Morettija Zajca - Peppa, (Bakar 1918. – Rijeka 1933.) koji je, zaokupljen svjetlošću, pod utjecajem venecijanskog slikarstva slikao naše ponajbolje krajolike, marine i vedute te zastor za pozornicu Hrvatske čitaonice na Trsatu.
Na popisu likovnih umjetnika s našeg područja koji su djelovali u produktivnom razdoblju druge polovine 20 st. valja izdvojiti one s bitnim utjecajem na likovnu klimu regije, poput Romola Venuccija (Rijeka, 1903. – 1976.), Jakova Smokvine (Rijeka, 1903. – Volosko, 1987.), Vladimira Udatnyja (Voćin, 1920. – Rijeka, 1972.), Antuna Hallera (Split, 1923.), Ive Kaline (Zagreb,1924. – Rijeka,1995.), Voje Radoičića (Požega,1930.), Slavka Grčka (Rijeka,1934.), Josipa Diminića (Sveti Lovreč,1937.), Maura Stipanova (Rijeka,1952.) te mnoge druge o kojima u daljnjem tekstu govorimo. Djelovanje određenih likovnih umjetnika u sredinama gdje su rođeni i njihov velik doprinos kraju u kojem su živjeli, vidljiv kroz samostalno oblikovanje kuća – muzeja te ostale mnogobrojne stručne potvrde, u najboljem svjetlu predstavljaju kipar Ljubo de Karina u Brseču i Mate Solis u Cresu.
Među umjetnicima koji su svojim djelovanjem uzdigli značenje kraja, posvetivši motiviku svojih vrijednih likovnih ostvarenja krajoliku, neizostavni su Oton Gliha (akademski slikar, rođen u Črnomlju/Slovenija, 1914. – umro u Zagrebu, 1999.) i Mila Kumbatović (akademska slikarica, rođena u Omišlju, 1915. – umrla u Zagrebu, 2004.). Svoj su umjetnički rad i zajednički život vezali uz Omišalj na otoku Krku. Motivi slika Mile Kumbatović proistječu upravo iz autentičnog prostora otoka Krka, od pejzaža iz ranih 50 - ih godina, sve do kasnije apstrakcije, dok su Glihine čuvene slike gromača neposredno inspirirane suhozidima na otoku Krku. U pristanišnoj zgradi Zračne luke Rijeka kraj Omišlja na zidu je kameni mozaik, rad Otona Glihe iz 1970.
Što se pak revitalizacije krajolika tiče, unošenjem aktivne produkcije umjetničkih ostvarenja u sredinu svoga djelovanja, posebno mjesto zavrjeđuje Goranska kiparska radionica u Lokvama, koja djeluje od 1979., kada je registrirana kao udruga građana čija je primarna aktivnost kiparski simpozij tijekom ljeta. Na njemu su sudjelovali najznačajniji skulptori iz zemlje i svijeta. Mnoge su skulpture nastale tijekom proteklih godina u sklopu rada Goranske kiparske radionice ostale sastavnim dijelom prirodnoga okoliša kao svojevrstan umjetnički park prirode. Osnivač i dugogodišnji voditelj Radionice bio je Nikola Lepinski (1934. – 1999.), koji je i sam bio kipar.
Djela kvarnerskih, ali i mnogih drugih hrvatskih i inozemnih, suvremenih umjetnika imamo prigodu upoznavati u stručno vođenim galerijskim prostorima regije poput Galerije Kortil na Sušaku, Filodrammatice, Galerije Julija Klovića, izložbenog prostora u Državnom arhivu, Galerije O.K. (Multimedijalni centar za kulturu mladih „Jan Palach“), Maloga salona i Galerije Arh u Rijeci, Umjetničkoga paviljona „Juraj Šporer“ u Opatiji, Galerije Turnac u Novom Vinodolskom, Izložbeno galerijskog prostora Crikvenica, galerija Knežev dvor i Paradiso u Rabu, Galerije Decumanus u Krku te Lapidarija u Omišlju i Toša u Puntu. Oblikovanjem kratkih crtica panoramskog pregleda koji slijedi, namjera je ukazati na dostupnu baštinu sakralnoga slikarstva na kvarnerskom području, na muzejske ustanove, zbirke i riznice te na spomenike u javnim prostorima koji upućuju posjetitelja na značajna imena i velike ljude – bilo da su njima spomenici podizani, bilo da su oni skulptorskim radom zadužili kvarnersko područje.