Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Kvarnerska čitanka

Kulturne ustanove, zbivanja, predstave, izložbe, književnost i jezik, dijalekti nacionalne manjine itd.
Avatar korisnika
Kantrida76
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 543
Teme: 42
Pridružen: 18.9.2012, 07:23
Lokacija: Grad Rijeka

Kvarnerska čitanka

Post broj:#1  PostPostao/la Kantrida76 » 3.4.2018, 09:05

Zaputiti se u šumu podno gore Učke može značiti krenuti u susret uzbudljivu događaju, možda i pravoj avanturi. Ne zato što bi se u šumskom gustišu bilo teško orijentirati (mudar hodač slijedi postojeće staze), već zato što iznenađenje zna čekati pritajeno u zelenilu. Njegovo ime je - Malik. On je patuljak osobenjak koji s prolaznicima voli zbijati šale, pravi šumski vražićak. Misli li tkogod kako iznenađenja te vrste nema usmjeri li se korak podalje od Učke, u šumu Gorskoga kotara, neka zna da je istina drukčija. Gorski je kotar domaja Petra Klepca. Tko je pak taj? Klepca se ne može previdjeti u kakvu žbunu. On je goranski div, grdosija koja lomi stabla poput čačkalica i kamen stišće takvom snagom da iz njega curi voda. Njega se i čuje i vidi na daleko.

Patuljci i divovi? Postoji li uistinu zemlja u kojoj takvi još uvijek hodaju? Onomu tko se zaputio kvarnerskim gorjem, pogotovu ako je to učinio držeći u ruci knjigu s narodnim pripovijestima zabilježenim na Kvarneru, takvo je pitanje suvišno. Kvarner je zemlja u kojoj je sve moguće. Kvarner je zemlja mašte. Puna intrigantnih priča i nadarenih pripovjedača.

Kako je to na Kvarneru započelo, tko je prvi zapisao svoje šumske i ostale dogodovštine, pitanja su na koja usmeni narodni pripovjedači – upravo oni koji su jednom davno i zakuhali cijelu stvar – mudro šute. Neka im bude, to je njihovo pravo. Kao što je i pravo nekih današnjih autora priča da svojim perima podsjete na davnašnje bajkovite likove. Malik je, primjerice, ušao u stihove Damira Sirnika (1949.), čakavskoga pjesnika iz Blaškovića kraj Crikvenice, potičući ga na promatranje svijeta s obješenjačke pozicije. O tomu poglavito svjedoči Sirnikova zbirka Malikov čakavski brev'jar (1982.).

Spisateljska kreativnost nije ostala samo u prostoru baštinjenom iz narodnih priča. Prelazeći granice, otvarala je i nove staze, otkrivala nove vidike, upoznavala nova iskustva.

Jedna od potvrda tomu pojavila se 1738. u obliku kanconijera hrvatskih i talijanskih ljubavnih pjesama napisanih vjerojatno rukom Andrije Cigančića iz Lovrana. Kao što je običaj u petrarkističkim zapisima, ljubavnom ognjicom zažarenu pjesniku tu je bilo nizati stihove u slavu svoje nedohvatne muze. Danas znamo kako je pritom ostavio i kulturološki zanimljivo svjedočanstvo kvarnerskog priključivanja svojedobnim književnim modama što su se širile s obje jadranske obale. Doba takvih, rukopisnih pjesmarica postat će na Kvarneru izdavačka prošlost pojavom tiskare Lovre Karletzkog. Osnovana 1779. u Rijeci, bit će to prva kvarnerska tiskara nakon one glagoljaške Šimuna Kožičića. U njoj će se 1798. pojaviti prva riječka knjižica na hrvatskom jeziku tiskana latinicom, Poboxnost krixnoga putta koja cinise od M.M. C.C. P.P. Kapucinov u Rike. Tiskara je djelovala do 1889.

Hrvatski narodni preporod, nacionalni pokret koji je obilježio književno stvaralaštvo u razdoblju od 1830. do 1860., inicirat će na Kvarneru pojavu niza novih imena. Nasuprot ljubavnom žaru kojemu je podlegao lovranski pjesnik u 18. stoljeću, njihov je žar bio u vezi s htijenjem da razriješe temeljne kulturne i ostale dvojbe svoga okruženja. Uz Mirka Bogovića, Mirka Ožegovića, Ivana Dežmana, Ivana Fiamina, Antuna Dragutina Parčića i druge, tada u Rijeci djeluje Fran Kurelac (1811. – 1874.), tvorac Riječke filološke škole. Koliko se važnosti u istom gradu davalo jezičnim pitanjima, bez čijeg razrješenja nije moglo biti suvremene književnosti, kazuje podatak da je u njemu rođen jezikoslovac, prevoditelj i sastavljač rječnika Josip Završnik (1769. – 1843.). Završnik je svojim jezičnim rješenjima preteča Ljudevita Gaja, predvodnika nacionalnog pokreta i osobe na čijim pravopisnim reformama izrasta današnji standardni hrvatski jezik. Zanimljivo je da je u to doba neko vrijeme u Rijeci boravio Antun Mihanović, autor riječi hrvatske himne, pa je lako moguće da je njegova pjesma Horvatska domovina, tj. današnja himna Lijepa naša domovino, nastala upravo na Kvarneru.

Živost na literarnu scenu krajem 19. stoljeća unijela je pojava časopisa Neven (1858.), Sloboda (1878.) i Hrvatska vila (1882.), u kojima surađuju brojni autori iz Rijeke i ostalih hrvatskih sredina. Programatski tekst O romanu prozaist Eugen Kumičić objavit će 1883. upravo u Hrvatskoj vili. Vrijednu pojavu u to doba čini i rad Bakranina Adolfa Vebera Tkalčevića (1825. – 1889.), koji će među prvim hrvatskim piscima progovoriti o urbanim temama, pišući pripovijetku Zagrepkinja (1855.) i roman Nadala Bakarka (1870.).
Početak 20. stoljeća obilježit će djelovanje ″prvoga riječkog književnog kruga″, što ga čine izrazito modernistički autori Janko Polić Kamov, Josip Baričević i Mijo Miško Radošević.

Za razliku od njih, čija proza i stihovi pokazuju veliko, gdjekad i nepremostivo odstupanje od obzora očekivanja bliskog okruženja, na Kvarneru djeluje povelik broj stvaralaca koji pišu okolini omiljenom čakavštinom. Kao jezik koji je iznjedrio hrvatsku književnost – čakavština je jezično rodno mjesto Splićanina Marka Marulića, ″oca hrvatske književnosti″, također hrvatskoj kulturi nemjerljivo značajnih renesansnih pisaca dubrovačkoga, hvarskoga i zadarskoga kruga – čakavština je na Kvarneru medij žilave ukorijenjenosti. Njome pišu brojni pjesnici, poput nadasve utjecajnog Opatijca Drage Gervaisa, Škrljevčanina Ljube Pavešića, Novljanina Davida Kabalina Vinodolskog, Omišljanina Nikole Kraljića, Bribirca Milorada Stojevića, Veprinčanina Josipa Stanića, Crikveničanke Ljerke Car- Matutinović i drugih. Svojim humorističkim zapisima, Opatijac Zoran Kompanjet pokazuje kako suvremena čakavština može funkcionirati i kao prozni medij.

Avatar korisnika
Kantrida76
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 543
Teme: 42
Pridružen: 18.9.2012, 07:23
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Kvarnerska čitanka

Post broj:#2  PostPostao/la Kantrida76 » 3.4.2018, 09:28

Jezično bogatstvo Kvarnera ne duguje se isključivo čakavštini. Područje je prava jezična riznica zahvaljujući i mnoštvu različitih govora u Gorskome kotaru. Tu se govori svim trima hrvatskim narječjima, što znači kajkavskim, čakavskim i štokavskim (pri čemu se to posljednje pojavljuje u obliku ikavskog i ijekavskog govora). Doda li se tomu kako tim narječjima i govorima svako primorsko, otočno i gorsko mjesto pridaje neke zasebne, samosvojne značajke, zaključiti je kako je područje Kvarnera pravi jezikoslovni eldorado. Zanimljivo je da je prvu znanstvenu raspravu o fijumanskom dijalektu (talijanskomu mjesnom govoru u Rijeci) napisao Mađar. Riječ je o Jószefu Berghofferu, koji je to učinio tekstom Contributi allo studio del dialetto fiumano / Saggio gramaticale (1894.)

Što pišu suvremeni nasljedovatelji davnašnjih priča o patuljku Maliku i divu Klepcu? Novija književna produkcija na Kvarneru uključuje stranice što ih 1970-ih potpisuju autori iz ″drugoga riječkog književnog kruga″, pjesnici Ivan Rogić Nehajev, Ljubomir Stefanović i Milorad Stojević. O vitalnoj pjesničkoj grani govori posljednjih dvadesetak godina ujedno rad autora kao što su Andro Vid Mihičić iz Belog, Giacomo Scotti i Alessandro Damiani u Rijeci. Uz njih je novi naraštaj, što ga čine Dražen Cuculić, Laura Marchig, Robert Bebek, Ervin Jahić, Ivica Prtenjača. Proza ne zaostaje. Ako je međunarodno najpoznatije ime podrijetlom s Kvarnera Slavenka Drakulić, nacionalni je uspjeh romanima zabilježio Nedjeljko Fabrio. Na regionalnoj razini prvim je piscem bestselera postao Riječanin Srećko Cuculić, zahvaljujući ljubavnom romanu Fijumanka (1986.). Njima se pridružuju Rosario Jurišić, Roman Latković, Sead Mahmutefendić, Ezio Mestrovich, Davor Velnić, Daša Drndić. Opatijac Damir Miloš zagovornik je eksperimentalnog odjeljka suvremene proze, ali je cijenjen i kao pisac za djecu, čemu je dokaz roman Bijeli klaun. Prozu za najmlađe također uspješno pišu Mario Schiavato i Daniel Kokić.

Važno su mjesto propitivanja književnih vrijednosti periodične publikacije. Časopisi su otvarali stranice raznovrsnim literarnim konceptima. I, što je na Kvarneru nadasve važno, pokazivali su izrazitu sklonost ka povezivanju različitih kultura. Nakon futurističkoga riječkog časopisa Yoga (1920.), to se posebno odnosi na pojavu La Fiumanelle 1921., koju 1923. zamjenjuje Delta, a nju pak 1936. Termini. Razvoju novije književne scene pomogla je pojava Riječke revije i Kamova (1960-ih), Dometa (1970-ih i 1980-ih), Rivala (1990-ih) te današnjih časopisa La Batana, Fluminensia i Književna Rijeka.

U njima, a i samostalno, djelovao je i djeluje niz kritičarskih i teoretičarskih pera, koja pomažu razbistriti književne vode. Među njima posebno mjesto pripada kritičaru Antunu Barcu (1894. – 1955.) iz Kamenjaka kraj Grižana. Tu je u najnovije vrijeme i niz imena profesionalno vezanih uz riječki Filozofski fakultet (Milan Crnković, Darko Gašparović, Danijela Bačić-Karković, Milorad Stojević, Katica Ivanišević, Mirjana Strčić, Marina Biti, Irvin Lukežić, Goran Kalođera). Valja im pridodati kritičara Zdravka Zimu (1948.), podrijetlom s otoka Krka. Književni život na Kvarneru obogaćuju i nagrade. Među njima je najuglednija hrvatska nagrada za pjesništvo, Goranov vijenac, utemeljena 1964. Ta se nagrada za životno djelo, kao i nagrada Goran za mlade pjesnike, dodjeljuje na prvi dan proljeća, 21. ožujka. Događa se to u sklopu priredbe Goranovo proljeće, u Lukovdolu, rodnom mjestu pjesnika Ivana Gorana Kovačića. Rijeka od 1962. dodjeljuje Nagradu Drago Gervais. U Krku se od 1995. redovito održava međunarodni književni festival Pontes.

Dolaze li u Lukovdol i na Krk patuljak Malik i div Klepac? Naravno da dolaze. Ipak, treba znati da ih može vidjeti samo onaj tko dobro otvori oči. Najnovija nepodopština im je da se skrivaju među samim književnim stranicama. Valjda ih podsjećaju na šumsko lišće.

Izvor: Velid Đekić
KNJIŽEVNA RIJEČ


Vrati se na: Umjetnost i kultura

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost