Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Dotaknite se neke teme iz bogate povijesti našeg grada. Jedino rubrika "Osobe" vezana je cijeli naš kraj. Pridonesite svojim prilogom da saznamo i naučimo nešto više .
Avatar korisnika
kobler
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 1330
Teme: 9
Pridružen: 30.9.2010, 12:29

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#466  PostPostao/la kobler » 24.3.2012, 19:27

Gradski narodni obor zapala je nezahvalna dužnost koordiniranja. Trebalo je svu onu masu podataka srediti i proslijediti na nadležno mjesto. A nadležna mjesta, recimo tužilaštvo, bila su pretrpana poslom i sama naprosto sve ne bi stigla. Stoga su Odsjeci sačinjavali sažetke - liste, kojima bi podsjetili tužilaštvo (pa i direktno sud) da za one koji su ušli u postupak odredi zaštitnu mjeru pljenidbe (sekvestracije) svekolike pokretne i nepokretne imovine, a za one koji su iz postupka izlazili s izrečenom kazneno-popravnom mjerom oduzimanja (konfiskacije) već spomenute imovine, da se to i sprovede.
Kad je, i kako, Luigi (kažu jednom i Vjekoslav) Badiura zapeo za pronicivo oko tihe, nepristrane i nepotkupljive Pravde, ne zna se. Carta canta, ma carta non xe. Xe soltanto nekakav popratni dopis, u kojem već spominjani Odsjek veli da u prilogu dostavlja Kotarskom narodnom sudu Rijeka popis lica, ali njega nema. Postoji još samo formula u dvije rečenice, kojom se nosiocima imena na popisu kojeg nema, priskrbljuje zvučan status narodnog neprijatelja.
Najboljim željama GNO-CPC nesretnicima u popisu na listi, pridružio se 10. srpnja 1946. i Javni tužilac.
U slijedeća tri mjeseca sudac B. Vlach gledao je i gledao sad tužiočev nalog, sad članove 2-3-4 izvjesne naredbe GNO, pa kad se nagledao, odredio je sekvestraciju. Popis i procjena bit će 31. 10. 1946. u 8 sati. Tko rano rani, dvije sreće grabi.
Ujedno, Guido avv. Sforzina doznaje da je imenovan za zastupnika interesa gorerečenog Badiure.
U to doba najsigurnije je bilo ne posjedovati ništa. Jer, mogao si umaći na vrijeme, a da te ništa ne ometa ili vuće natrag. A i Pravda je, kad se nije imala za što uhvatiti, lakše odustajala. Bilježila je tada crvenom olovkom na korice predmeta: "non possiede nulla - revoca".
Tako se i plemenita gesta suda gotovo skršila o krutu stvarnost. Brižni sudski procjenitelj i ovrhovitelj ing. Alfred Bleiweiss vratio se rano da zapiše kako nije imao što popisati, pa ni procijeniti.
No, srećom po Pravdu, netko od dobrih susjeda šapnuo je već nekome, da je gospođa, kako to u spisu piše: "Badiura Lujdja pok. Franje", vlasnica dijela kuće br. 3 u via Cavour sada Končar.
Kad se do mile volje nagledao svoje prethodne odluke i negativnog zapisnika ovrhovitelja, sudac Vlach se 07. 12. 1946. odlučuje na sekvestraciju dijela kuće br. 3. Daj što daš. Umoljava stoga Zemljišno-knjižni Ured za zabilježbu u tom smislu.
Sveti Nikola je prošao, ali never mind, bit će im drago da saznaju, pa ih kopijom tog rješenja obavještava: GNO-CPC, da vidi da mu sud radi, Upravu Narodnih Dobara, da vidi što će prihodovati, Zemljišno-knjižni ured, da postupi kako je zamoljen, a zastupnika Sforzina avv. Guida bogzna zašto, valjda da se zadovolji forma.
Pravda je tada u sporednim stvarima govorila samo talijanski, a u bitnim i strogo službenim, još i hrvatski. Dvojezično. U dva paralelna stupca.
Ponekad je, kao recimo ovdje, patila malo od dislekcije. Ili je na djelu bila rastresenost genija?
Uglavnom, niti godinu dana kasnije (Bože što vrijeme leti!), završava i postupak zbog kojeg je sve ovo i počelo.
GNO-CPC Rijeka, ponizno postupajući prema odredbama vlastite naredbe - normalno, ako sam ne poštuje vlastite odredbe, tko će ga pa uopće slušati? - u postupku:

Avatar korisnika
kobler
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 1330
Teme: 9
Pridružen: 30.9.2010, 12:29

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#467  PostPostao/la kobler » 24.3.2012, 19:28

"... protiv

BADIURA LUIGIA iz Rijeke
ul. Cavour sada Rade Končar br. 3
o d l u č i o j e :

da se BADIURA LUIGIA smatra narodnim neprijateljem te mu se u smislu Navedene Naredbe konfiscira sva imovina.

R a z l o z i

Javni Tužilac predložio je u podnesku od 11. VIII.47. br. G.112/47 da se protiv
BADIURA LUIGIA
donese odluka na osnovu naredbe od 25.I.47. br. 721/47 budući je on pobjegao iz Rijeke kako bi izmakao krivičnoj odgovornosti zbog protunarodnog rada u toku rata.

Ovaj odbor prihvatio je predlog sa istaknutim navodima i protiv imenovanog primjenio je spomenutu Naredbu."

Disleksija (rastresenost?) odbora pod presjedanjem P. Klausbergera sastoji se u slijedećem: tri puta spomenut je Badiura Luigi kao muško, a za žuntu u 'Razlozima' stoji da je on pobjegao. U talijanskom, pak tekstu, Badiura Luigi je ženskinja, a u 'Motivazione' stoji la stessa e' fuggita da Fiume - opet baba. Ali, nema veze... Od pokojnog Franje ionako ni traga.
Razlozi odluke logični su i čvrsti: L. Badiura je u bijegu. Dokaz?
Pa, ako bi se tko i usudio tražiti kakav, eto ga: Nije ovdje. 'Ajd sad! 'Ajd ti sad meni objasni zašto? 'Ajde, ako možeš! Tko još bježi, a da nije kriv!?

Avatar korisnika
kobler
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 1330
Teme: 9
Pridružen: 30.9.2010, 12:29

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#468  PostPostao/la kobler » 24.3.2012, 19:31

Pravda kreće u svoj pobjedonosan pohod. Ništa je više na svijetu zaustavit ne može.
Nagledavši se, dakle, još jednom svih ovih papirnatih krasota, kotarski sudac odluči da mrskom neprijatelju zapapri Božić, te na Badnjak 1947. donese presudu, u kojoj odluči, kako je već gore rečeno. Neprijatelj - konfiskacija. S.F. - S. N. Također i M.F. - L. P.
Pravda je zadovoljena. Još jedan neprijatelj naroda priveden je zasluženoj kazni.
Vrijeme teče, ma koliko mi toga bili slabo svjesni. I ne samo da se zima prevarila, uselivši k nama s punim koferima, jer je ipak brzo morala popustiti pred bujstvom proljeća, već je to tako morala nekoliko puta. A da vam, dragi čitaoče, ne tupim dalje, čak su i trofejne čizme, oficirske šapke, pa i titovke, morale popustiti pred šimi cipelama i tarzanicama. A onaj, tko se na vrijeme nije sklonio pred utjecajem trulog Zapada, nosio je kokoticu.
No, moramo se vratiti priči.
Kažu, muž obično zadnji sazna. Ovdje je zadnja saznala gospođa Luigia Badiura pok. Franje. I to uprkos naporima suda da joj obezbijedi zastupnika.
U svakom slučaju, godine 1955, trebala je zbog nečega predočiti nekome papir iz koga je vidljivo da su soba i kuhinja (tada je to bio konforan stan) na tavanu kuće br. 25 u ulici Rade Končara njeno vlasništvo. Zašto papir? Kome? Bog zna.
Umjesto željenog, dobila je papir na kome je pisalo da joj je sve to konfiscirano. Još 1947.
Ne lez' vraže! Zatim je tražila, pa onda i dobila, papir na kome joj lijepo piše da je narodni neprijatelj. Vjerojatno su je, opravdano ogorčeni drskošću, pitali i što sad, kog vraga, hoće!?
No, i mi konja za trku imamo. Kako je to, je li, pravna država, postoji institut zaštite zakonitosti.
Gospođa Luigia, kućanica, poučena od neke dobre duše, obrati se Saveznom javnom tužilaštvu. Ono je, u osobi Branka D. Jevremovića, bacalo oko na papire, tako, neke dvije godine, pa je predložilo Vrhovnom sudu NR Hrvatske da presudu ukine i predmet ustupi istom sudu (kod kojeg je sve počelo), na ponovni postupak. I ponovnu odluku. S.F. - S. N. Bio je to 16. svibanj 1957.
I k'o za vraga, sistem funkcionira. Dok si dlanom o dlan, 28. svibnja iste godine, a bilo bi i prije, da svibanj nije mjesec praznovanja, Vrhovni sud rečene NR Hrvatske usvaja zahtjev i rješava kako je već rečeno.
U obrazloženju rješenja, predsjednik sudskog vijeća, Ivan Podrugač jasno i glasno kaže:

"Prema tome valjalo je odluku Kotarskog suda u Rijeci kao nezakonitu ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu kako bi se u ponovnom postupku točno utvrdilo tko je u ovoj stvari narodni neprijatelj i čiju imovinu treba konfiskovati."

Teška dužnost raspetljavanja čvora slična Gordijevom, zapala je suca Kamila Cotmana. Koliko god gledao spise, koliko god ih vrtio i kombinirao, ništa pametno iz njih izvući... Stoga svoj krik za pomoć upućuje 1. listopada 1957. Narodnom odboru općine "Stari grad" i "Otsjeku za imovinsko-pravne odnose Kotarsko narodnog odbora", sve u Rijeci. Prvome, između ostalog, kaže:

"U vezi toga umoljava se naslov, da izvjesti ovaj sud sve što je naslovu poznato, posebno da li postoje u stvari dva lica sa slićnim imenima, da li se radi u konkretnom slućaju o narodnom neprijatelju muškarcu ili ženi, te tko bi po vašem mišljenju mogao u stvari biti, te da li isti imade kakove pokretne ili nepokretne imovine kao i gdje se ista nalazi."

S drugima je još jezgrovitiji:

"U vezi toga umoljava se naslov hitno izvjestiti ovaj sud TKO JE U STVARI prema citiranoj odluci Gradskog N. O. br. 4641 narodni neprijatelj, te da li isti imade kakove imovine podložne za konfiskaciju bilo pokretne ili nepokretne."

S.F. - S.N.

Odgovor Imovinsko pravnog odsjeka N.O. Kotara Rijeka stiže u veljači 1958. Praznici su, a i puno dela. A, ovo je, Bože moj, sve prije nego li jednostavno. Neprijatno, brate.
Po ovlaštenju Načelnika, odgovara šef Odsjeka, Mladen Radetić:

"Po adresi - odluka se odnosi na Badiura Luigiju, koja i danas stanuje u navedenoj kući pa prema tome nije odbjeglo lice, koje je izmaklo odgovornosti pred narodnim vlastima iz razloga već navedenih. Do donošenja odluke, koliko je ovdje poznato, došlo je usljed toga što se imenovana u ono vrijeme doista nalazila otsutna u Trstu pa je zbog toga smatrana da je odbjegla.
Budući ona živi stalno na Rijeci i do danas nije pokrenut nikakvi krivični postupak za djela, koja se u odluci navode, to nema osnova da se izriče konfiskacija njezine imovine, dok se protiv nje eventualno ne pokrene takav postupak i donese presuda kojom bi bila sudjena na konfiskaciju imovine."

Sudac sad zakazuje ročište, na kojem:

"... prisutni javni pravobranioc i zamjenik javnog tužioca okruga, pošto su uzeli na uvid navedeni izvještaj, dali su izjavu, da se ne protive donošenju rješenja kako je to u dispozitivu ovoga rješenja navedeno.
Sud, pošto je utvrdio sve napred navedeno, utvrdio je u stvari da nad Badiura Luigiom (žensko lice) ne postoji rješenje bivšeg gradskog NO-a, da je ona narodni neprijatelj, jer ono formalno tako ne glasi, a niti sadašnji narodni odbor kotara da to tvrdi, nego samo da se radi o zabuni, a niti da se sada stoji na stanovištu da bi se isto rješenje imalo odnositi na nju, te da sada imade bilo kakvog prijedloga u tom pravcu. Radi svega toga sud je morao donjeti rješenje, pošto je neosporno da nad Badiura Luidjom nema rješenja o proglašenju narodnim neprijateljem, a ne postoji muško lice koje je proglašeno pod tim imenom kao narodni neprijatelj, tako da se je postupak protiv toga lica morao obustaviti."

Tako glasi i rješenje.
Pravda je još jednom pobijedila!
Ali nije gotovo. Odgovor N.O. 'Stari grad' na sučevo pismo glasio je:

"Izvještavamo Vas da Badiura Luigi kao ni Badiura Luigia nisu bili prijavljeni za boravak na Rijeci kako to rezultira iz podataka kojima raspolaže Prijavnica Odjela za unutrašnje poslove N.O.K. Rijeka."

Smrt fašizmu - sloboda narodu!

Svi na izbore!

Živote moj, ili sam te snio?

Nenad Labus
Rijeka - Fiume 28. 7. 1991. (Sunday) 18:53

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#469  PostPostao/la gost » 24.3.2012, 22:22

:bravoveliki:

Briljantno!

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#470  PostPostao/la nikola » 30.3.2012, 21:03

Tradicije i blagdani u Rijeci od 1868. – 1918. godine


U Rijeci je bila sjevernjačka tradicija, npr. blagdan Sv. Nikole i božićno drvce, miješa se sa talijanskom religioznom tradicijom, ali i sa slavenskim običajima.
Isto se događa i s jelima, tako se pečena purica u Rijeci jela za Novu Godinu, a prije možda i za Božić, kao što je običaj u Mađarskoj. Zatim, za Badnjak se pio pjenušac Bakarska vodica, a jeo mandulat i paprenjaci te su u ponoć najbogatiji pili punč, a najsiromašniji rakiju uz suhe smokve. Za vrijeme su Karnevala bili organizirani maskenbali, a nedjeljom je glavna gradska ulica bila prepuna maškara.

Crtica o Riječankama sa početka 20 st.


...kao zanimljivost u Rijeci, navodimo da je društvo bilo za ono doba veoma otvoreno, tako da su, primjerice, već početkom 20 st. žene mogle same ili u društvu drugih žena sjediti u kafiću. Bile su educirane, vesele, vjerne i iznimno privlačne muškarcima, a imale su i nevjerojatni stil oblačenja.
Zanimljivo je spomenuti da je u nekadašnjem gradu Rijeci bio legaliziran razvod od strane mađarske vlasti što je mnoge Talijane dovodilo u grad, budući da kod njih rastava nije bila moguća.

(dio iz poglavlja koje se bavi običajima i tradicijom Rijeke, iz knjige Emlékek városa. Fiume (1868. – 1945.), autorice Ilone Fried, talijanistice i povjesničarke mađarske kulture. u prijevodu NINA SPICIJARIĆ, Pristup Ilone Fried povijesti grada Rijeke (1868. — 1918.)).
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#471  PostPostao/la gost » 2.4.2012, 21:23

Najstarija riječka vozačica
Irene Valeri-Gradišnik

Najstarija riječka vozačica Irene Valeri-Gradišnik nije najvremešnija Riječanka za upravljačem automobila, no ova vitalna članica Autokluba Rijeka vozački ispit položila je u lipnju 1948. godine. Vozačka dozvola bila joj je nagrada za položenu maturu.

"Maturantima koji sada pohađaju autoškolu danas je znatno lakše jer je u mojoj mladosti obuka za vozače trajala šest mjeseci. Tada nije bilo previše prometnih propisa, a na cestama je bilo malo vozila. Morala sam na vozačkom ispitu znati kako radi četverotaktni motor, ali i mnoge tehničke pojedinosti. Na praktičnom dijelu ispita u radionici autoškole koja se tada nalazila na obali, nasuprot upravne zgrade Luke, morala sam mijenjati platine na Fiatu Balili", priča gospoda Irene koja je vozački ispit položila iz prvog pokušaja.

Miro Benas, koji je tada podučavao vozače, a među njima i gospođu Irenu, poklonio je uspješnoj maturantici ključ Fiata Balile za uspomenu. Taj ključ ona i danas čuva.

"Krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća na riječkim ulicama gotovo da i nije bilo vozila. Samo rijetki su imali osobni automobil. Naravno, ni moja obitelj nije imala auto. Zbog toga je ključ za pokretanja Fiata Balile bio nešto vrlo značajno. Njime sam se ponosila!" sjeća se Irene Valeri-Gradišnik.

Ubrzo nakon mature zaposlila se u knjigovodstvu Istravina. Povremeno je službeno putovala i koristila službeni automobil. Gospođa Valeri-Gradišnik vozila je rijetko Fiat 1100 i Ford Taunus svojih prijatelja, a 1973. godine prvi put je sjela za upravljač svog vlastitog automobila - Zastave 750.

"Kupila sam Fiću. Vozila sam ga do 1987. godine, a nakon toga sam nabavila Yuga", priča nam žena s najdužim vozačkim stažem u Rijeci.

Na svojim je automobilima Irene Valeri-Gradišnik sama mijenjala žmigavce, što zasigurno danas samo rijetke vozačice umiju.
( Iz knjige Autoklub Rijeka)
------------------
Danas u auto školama ne pokažu ni gdje je spremnik za vodu ili ulje, a da ne pričam o pokazivanju promjene gume, ili barem kako staviti lance na iste :dole
Btw, a što je to četverotaktni motor?

Fiuman
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 1720
Teme: 22
Pridružen: 23.6.2011, 00:40
Lokacija: Turnić

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#472  PostPostao/la Fiuman » 2.4.2012, 21:41

Ne bih se složio, to ovisi od instruktora do instruktora. Ja sam eto to sve znao jer me od malih nogu stari učio tome, da ne budem papak koji ne zna gumu promijeniti. A u autoškoli me instruktor pitao neke stvari, vidio da znam i više od laičkog poznavanja i kasnije nije više drobio. Mojoj mami je isto instruktor pokazivao 90-te gdje se gorivo stavlja, kako zamijeniti gumu, akumulator i bla bla, iako je zaboravila, kako ona kaže : mene to ne zanima, to ćeš ti promijeniti. Cura kada je polagala pokazao joj je instruktor kako da natoči gorivo, kako se ulje gleda, gdje se sipa voda, i kako se vadi rezervna guma, dizalica i ostalo. Doduše ja sam joj isprao mozak s time kasnije. Ali slažem se da to nije obavezno da ti on pokaže, iako je navedeno kao jedan sat upoznavanja s vozilom. Po meni bi trebao postojati u sklopu ispita i taj dio, gdje moraš skinuti gumu, zamijneiti, pokazati gdje se što sipa, kako se provjerava, kako se sviječice mijenjaju. Pa vozači smo, to trebaš znati...

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#473  PostPostao/la gost » 2.4.2012, 21:49

Svaka čast :bravo:
Krivo sam se izrazila kada sam napisala da danas u autoškolama ne pokazuju sve što bi trebali. Možda su se stvari promjenile, a možda sam samo ja imala tu nesreću da me zapadne loš instruktor.

Boris, crni Boris :dole

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#474  PostPostao/la nikola » 7.4.2012, 13:39

FRANE PITUR I JEDNA ŠTORIJA SA SUŠAKA

Onoga ljeta zaluta Fran Pitur, poznati sušački veseljak i boem, u gostionicu kod Klarića, koja je bila poznata kao jedna od boljih gostionica na Sušaku, gdje se skupljaju radnici i gospoda. U gostionici su bili okupirani svi stolovi, nigdje stolice, samo za jednim stolom jede ozbiljan gospodin i tu imade mjesta za sjedenje.
Fran se približi stolu, upita je li slobodno i predstavi se neznancu:
- Ja sam Fran Pitur.
- Ja sam taj i taj, sveučilišni profesor iz Zagreba - odgovori čovjek, koji je odmah vidio da ima posla s nekim veseljakom. Ali Fran se brzo snađe i počne:
- Baš mi je drago da san se i ja jedanput va životu nameril na jednoga tako učenog
čovika, ki si uči i se zna, zato mi ne zamerite ako vas smen neč pitat?
- Zašto ne - odgovori sveučilišni profesor, po zanimanju liječnik. Mislio je da se radi o
kakvoj bolesti. - Samo izvolite!
- Recite mi, molim vas, ka je razlika
između sena i slami?
Učenog profesora zbunio je ovaj neučeni Franov upit. Nije se nadao ovakvom pitanju
pa nije mogao pripravno ni odgovoriti, nego je htio nekako zaobići odgovor. Ova
profesorova smetenost okuražila je Frana koji odbrusi:
- Vidite da ne znate. Da san magarca pital, on bi mi valje rekal.
Za susjednim stolovima, gdje su čuli ovu Franovu primjedbu, prasnu u smijeh, profesor se zacrveni, dok Fran slavodobitno ode za drugi stol sa svojom čašom vina.
___________________________
Eto, nekada su i male stvari činile velike škerce. :lol:
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Eleonora
Fiume e basta !
Fiume e basta !
 
Postovi: 112
Teme: 7
Pridružen: 4.8.2011, 22:50
Lokacija: HIC SVNT LEONES

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#475  PostPostao/la Eleonora » 7.4.2012, 16:29

vrijeme je da konačno prevedem pasus iz knjige Rebecce West. i da ju apsolutno preporučim.
inače, knjigu je na engleskom moguće besplatno pročitati sa ovog linka:


Rebecca West: Black Lamb and the Grey Falcon, III. poglavlje - Sušak & beyond

Sreli smo našeg prvog mladog vodiča čim smo došli na Sušak. Prošetali smo se po sušačkoj luci, okupanoj u divnim smeđim tonovima, a zatim smo se odvezli do Trsata - sela na par kilometara udaljenoj uzvisini iznad Sušaka. Trsat smo odlučili posjetiti zbog poznate crkve i dvorca Frankopana.

Sam dvorac je kombinacija okruglih i četverouglastih tornjeva, hramova, tamnica i nastanjenih dijelova; sve je to nagužvano za bedemima i skoro potpuno obraslo puzavcem, za koji se čini da je prije posljedica zanemarivanja negoli raskoši. Najstariji njegovi bedemi su ilirskog porijekla, ali veći dio je rimski - iz doba Julija Cezara. Popeli smo se na rimski toranj i osmatrali smeđi Sušak tik uz plavo more te tamni klanac koji, polazeći od grada uzbrdo, dijeli planinski lanac na visokoj zračnoj liniji.

U skupini koja je istraživala gradinu bilo nas je sedam: moj muž i ja, srednjovječni Francuz i njegova žena plave kose i visokog glasa, njemački par na medenom mjesecu, tipično njemački prestrašen stranim okruženjem i ljudima te privlačni mladi Dalmatinac na odmoru, koji se od početka držao za sebe i za vrijeme obilaska dvorca viđali smo ga samo ponekad, u daljini; siluetu na vrhu kule nakon što smo s nje sišli, ili sjenu koja se kroz otvor tamnice spušta po draču. U uzbuđenju koje nas je obuzelo kad smo došli do stambenih prostorija dvorca smo potpuno zaboravili na njega. Stambene je prostorije u devetnaestom stoljeću dozidao austrijski general irskog porijekla, maršal Nugent. Familija Nugent je imala običaj da svoje pokojnike pokapa na svojem posjedu, kao što je slučaj sa Englezima sa Kariba i prvim naseljenicima u državama na jugu SAD. Za razliku od ostalih emigranata, Nugenti svoje pokojnike nisu pokapali u svojim vrtovima, već u nišama u hramu, iznad zemlje; sarkofazi su bili položeni uspravno, ispod mramornih ploča.

To mi se učinilo neobičnim. Jedini narod za koji sam čula da pokapa svoje mrtve uspravno su bili drevni Irci, koji su vjerovali da će tako za Sudnji dan biti spremni odmah se suočiti sa svojim neprijateljima; no Nugenti su zapravo engleskog porijekla i u Irsku su došli tek za vladavine kraljice Elizabete. Međutim smo na sve to zaboravili kad nam je vrtlar počeo objašnjavati da je među Nugentima pokopan i jedan stranac - no to je izgovorio tako brzo, da ga nismo odmah shvatili. Nepovjerljivo smo ponavljali njegovu frazu: "La zia de Signor Bernard Shaw?" "Si, signora." Željeli smo dodatno provjeriti da smo razumjeli, pa smo rečenicu ponovili u drugim jezicima: "La tante de Monsieur Bernard Shaw? Die Tante von Herr Bernard Shaw? Tetka Gospodja Bernard Shaw?" Bio je ovo trenutak na koji je Ollendorff(1) čekao više od sto godina! Na svaku rečenicu vrtlar je potvrdno kimao glavom; a tamo, na grobu, koji je stvarno nekako zračio elegancijom i plavom krvlju, ne nekarakteričnima za samoga Bernarda Shawa, bilo je uklesano "Jane Shaw".



_________________________________
(1) Heinrich Gottfried Ollendorff, profesor njemačkog jezika i jedan od vodećih njemačkih gramatičara devetnaestog stoljeća.



neke tipično britanske dosjetke i duhovitosti sam ispustila iz prijevoda jer nisam mogla sastaviti rečenicu u prihvatljivo humoristično obojenoj sintaksi i za to se unaprijed ispričavam Rebecci West i svima koji ovo čitate. da pojasnim za Nugente, tko nije shvatio - oni su došli u Irsku za vrijeme kraljice Elizabete i ostali tamo. otamo se otpravio i grof Laval Nugent. ako vam se čini čudno da oni za nju nisu dovoljno "Irci" jer su u Irskoj samo "nekoliko" stotina godina, imajte na umu da je Engleskinja i što Englezi misle o svojim susjedima i sudržavljanima generalno :mrgreen:

nešto više o autorici:


Rebecca West
No, poštovani čitaoče, od toga prihvati ono što ti se svidi, jer misliti ovo ili ono, ne protivi se vjeri i budi mi zdravo! (Francesco Glavinich)

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#476  PostPostao/la nikola » 7.4.2012, 16:40

I više nego zadovoljan prijevodom, čekam komentare u svezi tetke B. Shawa. : o )

Eleonora, :bravo:

Ostalo, tipično engleski, da, čitajući ovaj odlomak na tren kao da gledam uvod jednu od epizoda Hercule Poirot.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Eleonora
Fiume e basta !
Fiume e basta !
 
Postovi: 112
Teme: 7
Pridružen: 4.8.2011, 22:50
Lokacija: HIC SVNT LEONES

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#477  PostPostao/la Eleonora » 7.4.2012, 16:54

da, to smo nešto načeli na prijašnjoj temi, ali sam zaboravila što komentiralo, dokazivalo i zaključilo (ako se išta zaključilo). neki su isticali zašto to ne može biti istina, pa bi ih molila da ponove svoje činjenice ovdje.
po ovome što čitam o R. West, čini se kao eminentna novinarka svojeg vremena. čak je i recenzirala knjige za The Times i New York Herald Tribune. ne kažem da književnici ne daju mašti na volju pri pisanju, ali ne bi li putopis trebao biti dokumentarnog, a ne fantazijskog karaktera? ako je to izmišljotina, zašto baš takva? otkud joj ta informacija?
uh, što volim pitanja na koja se ne može odgovoriti :pušiti:

evo što kaže g. Wikipedia o knjizi:


Black Lamb and Grey Falcon: A Journey Through Yugoslavia is a travel book written by Dame Rebecca West, published in 1941.

The book is of exceptional length (over 1,100 pages in modern editions). It gives an account of Balkan history and ethnography and the significance of Nazism structured about West's six week trip to Yugoslavia in 1937. West's objective was "to show the past side by side with the present it created". Publication of the book coincided with the Nazi Invasion of Yugoslavia, and West added a foreword highly praising the Yugoslavs for their brave defiance of Germany. The book's epigraph reads: "To my friends in Yugoslavia, who are now all dead or enslaved".
It made the Random House Modern Library list of the best 100 non-fiction books of the 20th century.

American writer Larry McMurtry says in an essay, "...there are only a few great travel books. Rebecca West's Black Lamb and Grey Falcon is one...".
No, poštovani čitaoče, od toga prihvati ono što ti se svidi, jer misliti ovo ili ono, ne protivi se vjeri i budi mi zdravo! (Francesco Glavinich)

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#478  PostPostao/la gost » 23.4.2012, 20:31

KIPARSKA I KLESARSKA RADIONICA
RUDE MATKOVIĆ

Prikupljajući podatke o sušačkom opusu kipara Vinka Matkovića, neizbježan je bio i susret s podacima, faktima i djelima iz života njegova oca, Rudolfa Matkovića, vlasnika i glavnog izvođača kamenorezačke radionice na Sušaku. Nagnuće gradnji i stvaralaštvu, konstrukcijama, oblikovanju kamena i klesarstvu bilo je u obitelji ukorijenjeno i u prethodnoj generaciji. Tradiciju je započeo upravo Rudolfov otac, Vinkov djed, prema predaji gradski građevinski poduzetnik. Za pretpostaviti je da je sina upućivao u svoj poslovni svijet. Vjerojatno je Rudolf bio obdaren s malo više kreativnosti, te se usmjerio umjetničkom izražavanju u kamenoklesarstvu i kiparstvu. Da mu ambicije ne bijahu samo obrtničke, razvidno je i iz pečata njegove radionice, na kojem je stajalo:

"Kiparska i klesarska radionica"
Rude Matković
Sušak

Matkovićeva klesarska i kiparska radionica djelovala je na Sušaku od samog početka 20. stoljeća, a službeno je otpočela radom 3. listopada 1904. godine kada je izdana Obrtna iskaznica Br. 15250/1904. Kako je zabilježeno i na fotografijama iz arhive Viktora Hreljanovića, bijaše to obična drvena baraka, s malim dvorištem, podignuta uz sušački Boulevard, br. 18 (ex Ulici 21.IV 1945, tj. ex Via Giulio C'esare), na mjestu sadašnjeg Zavoda za zapošljavanje, ispod župne crkve Sv. Čirila i Metoda.

klaesarijarudematkovi.jpg
klaesarijarudematkovi.jpg (105.38 KiB) Pogledano 1185 puta


Prema nekim podacima u toj je radionici, u najbolja vremena bilo zaposleno 10-15 radnika, jer je očito, posla bilo dosta. Svjedoče nam o tome i mnogobrojni nadgrobni spomenici na Trsatu, od kojih su neki u rangu malih arhitektonskih poduhvata. Radni ambijent klesarije Rude Matkovića vidljiv je na presnimku izbljedjele oštećene grupne fotografije iz porodičnog albuma na kojoj je vlasnik Rude Matković zauzeo istaknuto mjesto. Tu je fotografiran i - u radionici uvijek nazočan - mali Vinko, koji je svo djetinjstvo proveo u radionici uz prašinu i zvuke klesarskog čekića. U kasnim tridesetim, nakon Rudetove smrti, klesarija formalno prelazi u ruke njegove udovice Marije Matković, koja će se osloniti na sina - kipara.

Nakon završenih studija u Zagrebu, po povratku u rodni Sušak, Vinko Matković, sada akademski kipar i klesarski majstor, preuzima vođenje klesarije kao poslovođa. Iz dokumenta o registraciji klesarije vidljivo je daje krajem 30-ih ona radila s minimumom radne snage, bez administrativnog osoblja, s minimalnim tehničkim pomagalima i jedinim transportnim sredstvom - ručnim kolicima! lako se još uvijek pazilo na kvalitetu izvedbe nadgrobnih spomenika, te se kamen uvozio iz Dalmacije i Italije, ipak je početkom četrdesetih nedostajalo narudžbi. Kasnije, radionički prostor sve više postaje kiparski atelje, dok konačno sredinom 50-tih nije napušten, a kipar Vinko Matković seli u novoizgradeni radni prostor na Pećinama, da bi se potpuno posvetio kiparstvu.

Od početka 20. stoljeća Rude Matković je izradio desetke raznolikih nadgrobnih spomenika na Trsatu, naručenih prema tadašnjoj modi iz knjižica s predlošcima, koje su bile sastavni dio inventara svih klesarija. Neki su nadgrobnici bili jednostavniji i skromnijih dimenzija, drugi pak prilično masivni, raskošno dekorirani figurulnom ili florealnom plastikom, ovisno o želji i platežnoj moći naručitelja. Prema detaljima i sadržaju ukrasa, prema njihovoj formi i načinu oblikovanja, vrsti pisma na uzglavljima, možemo iz trsatskih grobova potpisanih "MATKOVIĆ", otčitavati prisutnost starijeg, tradicionalnijeg izraza ili pak dolazak suvremenijih secesijskih oblika.
Zadnja izmjena: gost; 23.4.2012, 21:03; ukupno mijenjano 1 put/a.

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#479  PostPostao/la gost » 23.4.2012, 20:36

rudematkovi.jpg
rudematkovi.jpg (105.47 KiB) Pogledano 1185 puta


Grupni portret radnika klesarije i vlasnika Rude Matkovića (sjedi, dolje desno) sa sinom Vinkom (pored njega).

Kako je vrijeme prolazilo i mijenjao se ukus u narudžbama grobnica, prestala je potreba za monumentalnim mauzolejima, ali i za grobovima bogato ukrašenim kipovima. Vinko Matković, figurativac-realista u svojim umjetničkim radovima i narudžbama, kao poslovođa naslijeđene očeve klesanje, ostvario je neke grobnice na trsatskom groblju u potpunoj suprotnosti sa svojim kiparskim uvjerenjima. To su izrazito jednostavni, monumentalni i masivni sarkofazi, od tamnog tvrdog kamena, bez ikakvih figuralnih detalja, dapače strogo geometrijski oblikovani.
Po tome su uočljivi za razliku od mnoštva ostalih grobova novijeg vremena, vrlo jednostavnih linija i izvedbe, generalno osiromašenog ukusa jednog, sad već pokojnog, vremena i sistema koji nisu priznavali onostrano postojanje duše, pa ni religijsko vjerovanje u nju, ali su zato svojim ideologijskim propovijedanim a i tumačima ipak podizali velebne, neuništive mauzoleje koje su projektirali i gradili najbolji majstori, bez obzira na cijenu.

(Daina Glavočić, Sušačka revija br.8
Fotografije Viktor Hreljanović)

Avatar korisnika
klanjac
Šta da ?
Šta da ?
 
Postovi: 11
Pridružen: 5.3.2012, 18:37
Lokacija: Klana

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#480  PostPostao/la klanjac » 23.4.2012, 22:00

:bravo:
Hrvatina

PrethodniSljedeće

Vrati se na: Povijest

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost