Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Dotaknite se neke teme iz bogate povijesti našeg grada. Jedino rubrika "Osobe" vezana je cijeli naš kraj. Pridonesite svojim prilogom da saznamo i naučimo nešto više .
gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#181  PostPostao/la gost » 2.9.2010, 20:03

nikola napisao:
Adamić napisao:Po meni ovoj je za rubriku naj ,naj

viewtopic.php?f=80&t=826

Da li se slažete ?

Osim što se rodio u Rijeci, nema nikakvih podataka o povezanosti njega i Rijeke.
Adamić, br.Branchetta, Grošić & co. su puno zaslužniji naći se prvi u toj rubrici.A za predmetnoga - ima vremena.

Da u pravu si, ali mnogi za svoju promociju koriste i najmanju sitnicu. Zašto nebi mi

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#182  PostPostao/la gost » 2.9.2010, 20:11

Mislim da je to što je rođeni Riječanin dovoljno za uvrštenje!
:zastava:

I drago mi je da sam vam otkrio nešto novo što još niste znali! ;)

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#183  PostPostao/la gost » 2.9.2010, 20:26

zokxy napisao:Mislim da je to što je rođeni Riječanin dovoljno za uvrštenje!
:zastava:

I drago mi je da sam vam otkrio nešto novo što još niste znali! ;)

Nije da se hvalim, ali znao sam za njega, samo sam bio previše lijen napisati post. Bez obzira na to svaka čast na postu!!!

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23457
Teme: 923
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#184  PostPostao/la Adamić » 2.9.2010, 22:04

ilirija napisao:
nikola napisao:
Adamić napisao:Po meni ovoj je za rubriku naj ,naj

viewtopic.php?f=80&t=826

Da li se slažete ?

Osim što se rodio u Rijeci, nema nikakvih podataka o povezanosti njega i Rijeke.
Adamić, br.Branchetta, Grošić & co. su puno zaslužniji naći se prvi u toj rubrici.A za predmetnoga - ima vremena.

Da u pravu si, ali mnogi za svoju promociju koriste i najmanju sitnicu. Zašto nebi mi


Tako je ilirija. Nećemo valjda biti poput gradskih zaposlenika da zaboravimo riječku povijest i ne brinemo se o njoj.

zokxy napisao:Mislim da je to što je rođeni Riječanin dovoljno za uvrštenje!
:zastava:

I drago mi je da sam vam otkrio nešto novo što još niste znali! ;)


Hvala na ovom otkriću i onom rt Fiume. Svaka čast. :bravoveliki: :srce :zastava:
Slika

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#185  PostPostao/la nikola » 3.9.2010, 18:08

Nastanak imena SUŠAK

Posjed što je zauzimao prostor današnjeg Bulavara i stepenica kod sušačke gimnazije, koje vode na Piramidu, nazivao se Sušak.Također je niže prema moru, graničio sa kapelom sv.Lovre, danas sušački neboder.

Tek u drugoj polovici 18.stoljeća počeo se čitav kraj pod Trsatom do mora nazivati Sušak.
A samo ime nastade od toga što su marljive žene i kmetovi tog kraja sabirali lišće i granje za svoje kuće i blago.Ono što mi danas zovemo sušanj, nekada se zvalo sušak, pa tako taj nekada samostalni grad, dobi ime po suhom lišću.
_________________________________________________________________
A prostro se uz plavo more i asocijacija na jesenje boje lišća, ne paše mi za Sušak.Ipak, ovo je istina i valja je znati i prenjeti dolazećim generacijama.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23457
Teme: 923
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#186  PostPostao/la Adamić » 3.9.2010, 19:32

Znaći po suhom lišću je Sušak dobio ime. :čitati: Interesantno. :srce :zastava:
Slika

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#187  PostPostao/la gost » 3.9.2010, 21:34

Dne 29. pr.mj. 1928. osvanuo je Sušak u crnini. More svijeta, deputacije raznih korporacija, društava i općina. Sve hrli, da se pokloni pepelu Frana Supila, izloženu u žari u gradskoj vijećnici. Točno u podne iznesena je žara pred vijećnicu, gdje je govorio najprije gradonačelnik Juraj Kučić u ime Sušaka i cijeloga Kvarnera, zatim prof. Durbešić u ime ličnih prijatelja pokojnikovih, Slavko Jutriša u ime novinarskog udruženja, Grkinić u ime jugosl. sokolaša, dr. Turina u ime dobrovoljaca, te dr. Mikuličić u ime Hrvatskog Sokola na Sušaku i Vrkljan u ime omladine. Na to su pjevačka društva »Jeka sa Jadrana« i »Primorski Hrvat« odpjevali posmrtne tužaljke. Na to su sokoli ponijeli lijes natrpan vrpcama i vijencima u dugoj povorci svijeta i sa glazbom do sušačke luke. Prije nego je pepeo prenesen na brod, izrekao je pjesnik Vladimir Nazor prekrasan govor, koji se je sviju duboko dojmio, naročito ono mjesto, kad je zaklinjao kapetana broda »Zagreb«: Romane Prodane, kapetane ove ladje, Ti u čije ruke postavljamo ovaj naš narodni amanet, znaj: nema vjetra, nema magle i nema oluje i talasa, kojima ti nećeš odoliti, dok sretno ne predaš ovaj pepeo njegovom rodnom kraju. A kada pokreneš brod sa ove obale i kada okreneš prema jugu, plovi uza sami kraj, nemoj da se žuriš. Taj pepeo, što ga nosiš na svojoj ladji, to nije običan pepeo, to nije mrtva ruda. Pepeo Frana Supila nije se još smirio, još je u njemu nešto što bi htjelo da, rekao bih čak da vidi. Kapetane, plovi polagano i nedaleko od kraja.«
Nakon otpjevanih tužaljki parobrod je lagano otplovio iz luke.

supilo1928-1.jpg
supilo1928-1.jpg (77.53 KiB) Pogledano 538 puta

supilo1928-2.jpg
supilo1928-2.jpg (66.12 KiB) Pogledano 538 puta

gost
 

Re: Turistička promidžba našeg grada

Post broj:#188  PostPostao/la gost » 3.9.2010, 22:03

126 godina od prvog riječkog ilustriranog vodiča Heinricha von Littrowa, Rijeka, 1884.

Joseph Johann Littrow, porijeklom Estonac, najznačajniji austrijski astronom XIX. stoljeća, rodio se 13.ožujka 1781. godine u češkom gradiću Horsovyky Tynu (Bischofsteinitz). Godine 1807. bio je upravitelj opservatorije u Krakovu, potom je prešao u Kazan 1810., u Budim 1816. te, napokon, u Beč 1817. godine. Tu je sve do smrti 30. studenog 1841. godine ostao na čelu zvjezdarnice. Bio je autor brojnih znanstvenih djela, od kojih je najpoznatije Wunder des Himmels (Čuda neba ), koje je do 1910. godine doživjelo četiri izdanja.
Na mjestu voditelja bečke opservatorije zamijenio ga je najstariji sin Carl Ludwig. Sin Franz gradio je, s druge strane, vojnu karijeru i dospio je do čina generala, no obiteljski duh zadržao je kroz interes za kartografiju.
Nama zanimljiv Heinrich von Littrow rodio se 26. siječnja 1820. godine. Prvo obrazovanje stjecao je kod kuće, a potom u gimnaziji u Beču. Nastavlja sa školovanjem u Veneciji, a kao najbolji student na Mornaričkom kolegiju 1840. godine vraća se u rodni grad i kraće vrijeme učenik je svog oca. Odlazi na more kao kadet i plovi Sredozemljem na ratnim brodovima, a s fregatom Bellona dospijeva i do Engleske.
Godine 1845. vratio se u Veneciju kao profesor njemačkog jezika i stilistike te suplent za matematiku i nautiku na Pomorskom kolegiju. U gradu na lagunama sprijateljio se s njemačkim pjesnikom Heinrichom Stieglitzom, koji je objavljivao i putopise o talijanskim gradovima. U proljeće 1839. godine putovao je Istrom i Dalmacijom, bio je u Rijeci i Zadru. O tome je ostavio putopis Istrien und Dalmatien, Briefe und Erinerungen (Stuttgart und Tübingen, 1845.). Stieglitz je prvi skrenuo pažnju Littrowu na potencijal Rijeke kao važne luke.

Heinrich von Littrow.jpg
Heinrich von Littrow.jpg (11.88 KiB) Pogledano 538 puta


VODIČ RIJEKE I OKOLICE
Trst, taj grad koji je Rijeka nekad, s više ili manje uspjeha, slijedila, dobio je prvi vodič, pod imenom Triest und Umgebung (Trst i okolica) 1852. godine, u izdanju moćnog osiguravajućeg i brodarskog društva Lloyd triestino. Godine 1869. ugledni bečki izdavač Carl Gerold tiskao je anonimni vodič Topographie von Fiume und Umgebung, vezan uz XIV. kongres mađarskih doktora i prirodnjaka. To djelo financirala je riječka općina, a autor je bio prirodoslovac Joseph Roman Lorenz. Knjiga je bila podijeljena u dvije cjeline – 150 stranica bilo je vezano uz “Prirodne uvjete”, a samo 25 bavilo se gradom. Iz istog razdoblja datira i sažeti AltherthÜmer Fiumens (Riječke starine, Pešta, 1870.)
Prvi vodič Opatija je dobila 1883. godine pod naslovom Abbazia, Idylle von der Adria, a bio je tiskan u Beču. U prijestolnici tiskan je te godine i Abbazia und seine Umgebung Heinricha Noea. Isti autor objavljuje 1884. Tagebuch aus Abbazia (Dnevnik iz Opatije), Joseph Rable tiska Curort und Seebad Abbazia (Lječilište i morsko kupalište Opatija), a Petar von Radics djelo jednostavnog imena Abbazia. Ovakav opseg izdavaštva, u kratkom razdoblju, govori o velikom interesu i Beča i Budimpešte za Kvarner, pogotovo kad se uzme u obzir da je prvi opatijski hotel, Quarnero, bio dovršen iste te 1884. godine!
Na plimi tog interesa i Heinrich von Littrow tiska svoje djelo Fiume und seine Umgebung kod Mohovića 1884. godine i taj je prvi moderni turistički vodič grada i danas zanimljiv zbog svoje jasne strukture i brojnih činjenica. Iste godine u Budimpešti je Geza Kenedi tiskao Quarnero, Fiume es Abbazia. Za razliku od Littrova, Kenedi, koji je tu boravio nekoliko mjeseci zbog zdravstvenih razloga, napisao je djelo kao stranac - bez pravog razumijevanja lokalne sredine i običaja.

:zastava: :zastava:

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#189  PostPostao/la gost » 3.9.2010, 23:07

"KAD SE GLUHONIEMI NAPIJE

Stjepan Host od 28 god., iz Rieke, gluhoniem, napio se pa je na ulici počinio razne bedastoće. Tako je djeci, koja su išla iz škole kući, bacio kape u blato, skakao i zadirkivao u prolaznike, a na koncu se uhvatio u koštac s jednim redarom. U borbi je ostao bez rukava na kaputu. Preslušavanje je bilo prilično teško jer ne govori i ne piše. Konačno se moglo razumjeti, da nieče da je djeci bacao kape u blago, a da »priznaje« da ga je redar sabljom. Osudjen je na 3 dana zatvora."

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#190  PostPostao/la gost » 3.9.2010, 23:23

[quote="nikola"]Nastanak imena SUŠAK

Posjed što je zauzimao prostor današnjeg Bulavara i stepenica kod sušačke gimnazije, koje vode na Piramidu, nazivao se Sušak.Također je niže prema moru, graničio sa kapelom sv.Lovre, danas sušački neboder.

Tek u drugoj polovici 18.stoljeća počeo se čitav kraj pod Trsatom do mora nazivati Sušak.
A samo ime nastade od toga što su marljive žene i kmetovi tog kraja sabirali lišće i granje za svoje kuće i blago.Ono što mi danas zovemo sušanj, nekada se zvalo sušak, pa tako taj nekada samostalni grad, dobi ime po suhom lišću.
_________________________________________________________________
A prostro se uz plavo more i asocijacija na jesenje boje lišća, ne paše mi za Sušak.Ipak, ovo je istina i valja je znati i prenjeti dolazećim generacijama.[/quote

A moj frend Željko Bartulović keže slično:

"Naziv Sušak dolazi od riječi suh, sušiti, no dva su mišljenja o njegovu nastanku. Prema prvome puk je tu sabirao lišće i granje za blago i kuće, a prema drugome potječe od mjesta na kome se pralo i sušilo rublje."

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#191  PostPostao/la gost » 4.9.2010, 13:47

zokxy napisao:
nikola napisao:Nastanak imena SUŠAK

Posjed što je zauzimao prostor današnjeg Bulavara i stepenica kod sušačke gimnazije, koje vode na Piramidu, nazivao se Sušak.Također je niže prema moru, graničio sa kapelom sv.Lovre, danas sušački neboder.

Tek u drugoj polovici 18.stoljeća počeo se čitav kraj pod Trsatom do mora nazivati Sušak.
A samo ime nastade od toga što su marljive žene i kmetovi tog kraja sabirali lišće i granje za svoje kuće i blago.Ono što mi danas zovemo sušanj, nekada se zvalo sušak, pa tako taj nekada samostalni grad, dobi ime po suhom lišću.
_________________________________________________________________
A prostro se uz plavo more i asocijacija na jesenje boje lišća, ne paše mi za Sušak.Ipak, ovo je istina i valja je znati i prenjeti dolazećim generacijama.[/quote

A moj frend Željko Bartulović keže slično:

"Naziv Sušak dolazi od riječi suh, sušiti, no dva su mišljenja o njegovu nastanku. Prema prvome puk je tu sabirao lišće i granje za blago i kuće, a prema drugome potječe od mjesta na kome se pralo i sušilo rublje."


A ljudi koji žive na Sušaku nazivaju se Suholišćani

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#192  PostPostao/la nikola » 5.9.2010, 12:47

Vremeplov iz 1927 godine:
"Još nam je u živoj pameti, kako je slavni pjesnik Gabriele D’Annunzio, vitez od Snježnika, napadao sa svojim arditima na Sušak. Htio je pošto poto preći preko mosta što spaja Rijeku sa Sušakom, i osvojiti naš Sušak. Bilo je tada dosta uzrujavanja našeg pučanstva na Sušaku i okolici. I kad nije Gabriele D’Annunzio mogao provesti svoj naum, na sam je Božić god. 1920. digao taj most u zrak, kako se vidi na našoj slici. Kad su se prilike smirile i donekle sredile i kad provizorni most nije više mogao da bude svjedok tog »junaštva« ardita, podignut je novi preko Rječine. Taj je novi most na Silvestrovo u 11 sati prije podne predan prometu. Posebnih kakih ceremonija nije bilo tom prigodom. S naše je strane tek presjekao državnu trobojnu vrpcu sreski poglavar, a s talijanske strane riječki prefekat. Na to je polovica naše vrpce predana Talijanima, a polovica talijanske našim oblastima. Na talijanskoj je strani prisustvovao otvorenju mosta i riječki fašistički konzul Host-Venturi, koji je sudjelovao i godine 1920., kad je D’Annunzio razorio stari most i digao ga u zrak. Na našoj strani prisustvovao je otvorenju mosta i naš generalni konzul u Rijeci, zatim gradski načelnik i drugi predstavnici oblasti. Kada je otvorenje obavljeno, Talijani su podigli na visoki stup svoju zastavu, odali joj običajnu počast, našto su se uz brojno pučanstvo, koje je gledalo taj čin, krijepili konjakom i zagriskom, priredivši pravu pučku veselicu."
____________________________________________________________________
Zokxy je u temi stare slike postavio i ovaj tekst, koji sam evo stavio i u ovu temu, gdje je primjerenije.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#193  PostPostao/la nikola » 6.9.2010, 15:10

EGIDIO MIHIĆ - DRENOVSKI STOGODIŠNJAK

Priznat ćete da ste rijetko u životu imali priliku razgovarati sa
stogodišnjakom. Isto tako, mnogi Drenovčani ne znaju da
Drenova ima stogodišnjaka. To je gospodin Egidio Mihić koji sa
sinom i snahom živi u onoj lijepoj jednokatnici okruženoj cvijećem
na adresi Drenovski put 120.
Kad sam doznao da gospodin Gidio, kako ga zovu, ima ove
godine stoti rođendan, odlučio sam u našem listu napisati članak
o njemu. S njegovom snahom gospođom Biserkom Mihić,
poznatom drenovskom slikaricom, dogovorio sam posjetu.
Obećala je da će me pozvati i nakon par dana, u svojoj kući, oko
koje ima cvijeća kao oko ni jedne na Drenovi, dočekali su me sin
Aleksandar, snaha Biserka i slavljenik Egidio Mihić
Zapodjenuli smo razgovor i ubrzo sam uvidio da za ovakvo
nešto treba biti profesionalni novinar, za razliku od mene ili bilo
koga iz uredništva našeg lista. No, kad sam već krenuo nema
druge nego da vama, čitaocima prenesem kako najbolje znam,
što mi je ispričao vitalni i veseli stogodišnjak Egidio, nakon što
smo se upoznali uz čašicu izvrsne lozovače.
Prvo pitanje koje sam postavio glasilo je:
Postoji li neki recept da bi se doživjele ovako zavidne
godine?
Ovako van je to. Onako kako pride tako i zimajte pa nimate
ča zgubit. Tako van niš neće bit žal va životu.
Dobra životna filizofija i očito učinkovita. Nego recite mi
kada ste točno rođeni i gdje. Da li u ovoj kući?
Rojen san devetnajst sedmega hiljadudevesto i devetega
leta va našoj staroj kuće pul Benaši. Va školu san počel hodit
1916. leta i to va našu staru, drenovsku školu. Prva učiteljica nam
je bila Dešman, a pokle nje je bila učiteljica Musul. Va škole je
nastava, kot i va celoj Reke teh let, bila na talijansken zajike. Mi
smo doma, normalno, govorili hrvaski, a va škole su nas vadili
talijanski. Još prvo leh smo šli va školu smo šli va azil (vrtić) i već
tamo se j' govorilo talijanski.
I kad ste završili osnovnu školu, jeste li krenuli na
zanat?
Čujte, ja van nisan storil školu za zanat. Kot mladić san
1930. leta kot mehaničar počel delat na tranvaje kade san se
delajuć vadil za mehaničara. Rečki tranvaj vozil je od Školjića do
Kantride kade je sad ulaz va „3. Maj“. Leta 1951. počel je vozit i
trolejbus, a 1952. ukinut je tranvaj. Va to vreme je to već bilo
poduzeće „Autotrolej“ va ken san, delajuć kako mehaničar, 1965.
leta zaslužil i penziju.
Doživjeli ste i preživjeli prvi i drugi svjetski rat, pa i naš
domovinski. Kakva su sjećanja na te teške dane?
Kad je bil prvi rat bil san još otrok, ma sejeno se spametin
kako je jako puno muškeh z Drenove šlo na frontu po celoj
Evrope i kako ih se puno ni nikad vrnulo. Spametin se kako je bil
težak život va to vreme i kako ni bilo niš za jist. Niki ni kopal aš su
si muški bili na fronte. Nikad neću pozabit kako je jedanput naša
nona dala mačke jist kapuz i fažol. Mačak je pojil kapuz, a ja,
onako lačan, z njegove padele – fažol.
Va drugen rate bil san oslobođen vojne obaveze i celo
vreme san delal. Ni bilo tako teško kot va prven. Imeli smo boni
za prehranu va menze od poduzeća i nekako smo preživeli i
bombardiranja pred kraj rata. Pokle rata Reka je bila jako
porušena, puno se je delalo na raščišćevanju i izgradnje i to kroz
dobrovoljne akcije.
Godinu dana prije nego ste se rodili osnovana je
„Pučka čitaonica Drenova“. Jeste li kao mladić odlazili na
priredbe na Lokvu u Narodni dom.
O još kako se spametin teh priredbi kad san kot mladić šal
na tanci na Podbreg. Tanci i priredbe su bile na otprten i va jednoj
kuće na Lokve kade je bila oštarija se dok 1929. leta ni storen
Narodni dom na Lokve. Spametin se i nekeh judi ki su bili jako
aktivni va čitaonice. Bili su i dva Frlana. Nace (Ignacio, op.a.) i
Antonio.
Va to vreme je Drenova bila granicun podeljena; dolnja
Drenova je bila pod Italijun, a gornja va Jugoslavije. Ljudi s gornje
Drenove ki su delali v Reke, da ne bi zgubili delo, morali su se
opredelit za talijansko građanstvo. Oni, talijani, su to zvali
„cittadinanza“. Spametin se da su se paltarice (radnice u tvornici
duhana, op.a.) zele tu cittadinanzu, jedina ni jedna Franković z
Kablari i zgubila je delo. Znal san joj oca, bil je brat od onega
Frankovića ki je bil učitelj va Istre (Fran Franković, op.a.). A jedan
s Podbrega je šal na Sušak va Jugoslaviju iskat delo aš da neće
bit Talijan. Su mu rekli: „Storite se i Turčin ako rabi, samo da delo
ne zgubite“.
Čitaonica je imela jako dobar tamburaški sastav
„Drenovčan“. Spametin se da j' pred fanj let umrl Kazimir (Miro)
Štefan - Šuštarov s Pobrega kot zadnjii od teh tamburaši.
Spametin se jako dobro i poznateh sopelaši Romana Petrovića –
Barićevega i Ivana Petrovića – Rapinića. Pa i va mojoj familije se
vavek kantalo i soplo. Moj otac je sopal harmoniku, a sin je kot
mlad bil jako uspješan va kantanju. Nastupal je kot profesionalni
kantadur z orkestron Ace Petrovića.
Ovdje se u razgovor uključio i Gidiov sin Sandro: „I ja se još
spametin kad su za Karmelicu pred jedno 60 let , pod velun lipun
pul plovanije, sopli Barićev i Rapinić na sopelami i naš nono na
harmonike“.
A o svom ocu priča kako je zadnjih godina potpuno izgubio
vid i kako ga to priječi da nije više tako fizički aktivan kakav je
cijeli život bio. „Verujte da mu je vid dobar da bi još vavek šal va
šumu po kolci za vrt“.
Poželimo gospodinu Egidiu Mihiću zdravlje i još
godina sretnog života uz svoje najmilije.
Christian Grailach
________________________________________________-
Što reći na ovo?Prekrasno, čovjek je stvarno proživio i država i vlasti a da se nije maknuo sa Drenove.A bio je mehaničar na tramvajima!!!Što bi nam on sve mogao ispričati...
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#194  PostPostao/la nikola » 6.9.2010, 17:02

Dolazak židova na ovo područje
Možda jedan od najslikovitijih poetskih prikaza života ( i dolaska ) Židova na naše područje susrećemo kod Paola Santarcangeli-a profesora i pjesnika iz Torina, rođenog Riječana, koji pišući o Rijeci između ostalog ističe:
POVIJEST
"Dolazili su izdaleka, iz malih sela Rusije, iz Galicije, iz Besarabije ili sjevernih i istočnih malih gradova Ugarske gdje su živjeli u okruženju okruženi mržnjom ili neprijateljskom ravnodušnošču drugih stanovnika. Zato su se i u Rijeci zatvarali u svoju društvenu samoću iz čista i skromna ponosa. Imali su u velike brade utkana sjećanja na patničko mučenje; gledajući more, oči bi im bljesnule, ali bi se bljesak brzo gasio. I u borama lica bilo je još pamćenja na carske progone i mađarsko nasilje. Bilo je jasno da se nisu povjeravali, pa ni međusobno. Nosili su velike crne vunene šešire, duga široka crna odijela - kaftane iz ruskih geta, stariji jahače čizme, podesnije za snijeg i blato Ukrajine i Bjelorusije nego za gradske ulice, držeći se i hodajući kao konjanički vojnici. Bavili su se skoro isključivo sitnom trgovinom. Izlazili bi rijetko i teško iz svoje bijede, ali su strane osobe među njima tješili. Imali su u duši neobičnu blagost i mnogo tuge. Budućnost se ( je ) nad njima nadvila - jesu li tada znali ili nisu ? ( . . . ) Tijekom rata za tamnovanja u njihovu društvu vidjelo se što može i koliko vrijedi moralna disciplina i pouzdana vjera. ( . . . )".
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#195  PostPostao/la nikola » 7.9.2010, 11:44

Isječak iz "Prošlost i baština Vinodola" od Radmile Matejčić

...Mate Suić oslanja se na anononimnog Ravenata, koji ovaj teritorij naziva »Liburnia Tarsaticensis«, znači da je u 6., odnosno na početku 7.st. još postojalo shvaćanje o postojanju »tarsatičke Liburnije«. Ravenat se u tom nazivu nije prevario kada se zna da je Praetentura bila periferni dio kulturnog i političkog ravenatskog radijusa. Krajem antike pojam Liburnije je prostorno sužen i lociran oko Tarsatike i od nje se proteže do visine Raba, dok Degrassi misli da je sezala do Ad Turresa (Cenei fluvii ostia - ušće rijeke Vinodolčice). Nada Klaić tvrdi da začetke slavenske općine u Vinodolu treba tražiti u ranim stoljećima srednjeg vijeka kada je bizantski car dopustio da se Slaveni organiziraju u općine, budući da su bili primljeni u vojnu službu. Kaštela su postala središta tih općina u kojima je bilo vojnički organiziranog stanovništva. Franački izvori govore o sukobima markgrofa Eriha sa stanovnicima Trsata. U Einhardovim analima stoji da je Erih u Liburniji pokraj Tarsatike, primorskog grada, ubijen na podmukao način od žitelja tog mjesta. Iz toga Lujo Margetić zaključuje da krajem 8.st. područje od Rijeke do Brseča i današnji Vinodol nisu više u vlasti bizantskog cara, a niti pod vlašću samostalne hrvatske države, već podvlašću Avara, koje su Franci iscrpili stalnim borbama i uz pomoć Slavena i Hrvata 796. potukli. Svojim saveznicima, Slavenima i Hrvatima, Franci ostavljaju autonomiju, medutim, oni se kasnije bune. Vojvoda Erih je 799. krenuo da uguši njihov ustanak i tom je prilikom poginuo. Pjesnik Paulin opisujući smrt vojvode navodi »mons Laurentus« kao mjesto pogibije, a to bi bio brežuljak Sv. Lovre ispod Trsata uz koji je vodila cesta iz Vinodola u Tarsatiku. Za odmazdu je Karlo Veliki iza 799. razorio Tarsatiku, zatim osvojio Liburniju, Dalmaciju i Tstru, a dopustio je bizantskom caru da zadrži primorske gradove.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

PrethodniSljedeće

  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Povijest

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju