Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Dotaknite se neke teme iz bogate povijesti našeg grada. Jedino rubrika "Osobe" vezana je cijeli naš kraj. Pridonesite svojim prilogom da saznamo i naučimo nešto više .
Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4611
Teme: 160
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#736  PostPostao/la Vežičanka » 3.2.2017, 19:58

Valent Hofer pisao je u časopisu Naše planine putopise iz okolice Rijeke krajem 1960ih i tijekom 1970ih.
Nisam našla ništa o njemu osim što sam razumijela iz njegovih tekstova da je bio profesor u nekoj riječkoj školi.
Npisao je knjigu "S torbom na leđima i štapom u ruci" (Rijeka : Tisak Tipograf, 1971.) - http://library.foi.hr/m3/ksr1.php?nema= ... Stranica+3

O izletu na Kamenjak piše u Našim planinama br. 7-8 1969.

VALENT HOFER, Rijeka


Kamenjak

Otkako se donji tok Rječine zbog akumulacionog jezera hidrocentrale pretvorio u suho korito i prestao biti privlačna točka za nedjeljne izletnike, morali
 smo mi Riječani po bližoj okolici potražiti druga izletišta.


Tako je među ostalim došao na red i impozantni greben Kamenjaka (838 m),
 koji se u blizini ceste Rijeka—Zagreb svojim golim hridinama posebno ističe i na 
sebe svraća pažnju prolaznika.

Poznata je stvar da u predjelima bližim moru i za vrijeme zime ima vrlo 
lijepih sunčanih dana. I dok u krajevima uz Dravu, Savu i Dunav na prozorskim
 oknima cvate ledeno cvijeće, a prodavačice u dućanima rade u krznenim kaputima, mi ovdje u Rijeci idemo subotom i nedjeljom na izlete. Mlađi ljudi, skijaši,
 idu na snijegom pokrite terene Platka i Snježnika, a starijima ostaje mogućnost
 planinarenja po nižim vrhovima i padinama južno od Obruča, Malog Platka i
 Gornjeg Jelenja, jer tu zbog toplinskog utjecaja mora nema većih i dugotrajnih
 snježnih nameta.

Divota je ujutro po sunčanom zimskom danu odvesti se autobusom do Grobničkog polja pa dalje cestom nastaviti pješice. Pred nama se redaju snijegom
 pokriti i suncem obasjani: Obruč, Platak, Sljeme i Pliš. Kod svakog zaokreta ceste 
mijenjaju se sve ljepši i ljepši vidici, da ih se ne može dosta nagledati. Odlučimo
 li ipak da se autobusom odvezemo dalje, doživjet ćemo iza Škrebutnjaka kod Gornjeg Jelenja veliko razočaranje. Autobus će iznenada zaći u gustu maglu i na
 teško prohodnu cestu prekrivenu snijegom i ledom. Zato Karlo i ja i ne idemo 
dalje, nego se pješke vraćamo natrag.


Na lijevoj strani u pravcu zapada vidimo najednom osebujan goli kameniti brijeg, koji se nalazi u sklopu dugačkog grebena. To je Kamenjak, cilj našeg 
izleta danas. On je po konfiguraciji svojih stijena interesantan i za obične planinare i za alpiniste, jer u koti 771 m ima vertikalnu stijenu pozamašnih dimenzija.
 Ova kota vidi se čak iz mjesta Krasice kod Bakarskog zaliva, kada je osvjetljava
 sunce pri zalasku.

Greben Kamenjaka lijepo je vidjeti, bilo da idemo sa Malog Platka, tj. sa 
sjevera, ili sa Grobničkog polja, sa zapada. Silazeći jednom sa Malog Platka na 
cestu ugledam na sredini donjeg dijela golog grebena nekakvo stablo, kako strši u
 visinu. Protrljam oči ne vjerujući da je na vrhu gole stijene moglo izrasti drvo,
 koje do sada nisam vidio. No drvo stvarno stoji povrh stijene i ja uzimam durbin 
da ga bolje osmotrim. I što vidim? Na goloj stijeni stoji čovjek i ne miče se. Jasno
 mu vidim gojzerice i na leđima ruksak. U to se na stijeni pojavi još jedan planinar
 i moje »stablo« krene sa svojim drugom dalje po grebenu.

Idemo tako Karlo i ja cestom sve bliže Kamenjaku, a izraziti šiljak kao da 
raste i postaje sve veći i impozantniji. Nedaleko ovčarske farme krenemo kolnim
 putem lijevo kroz mladu bjelogoričnu šumu i uz lagani uspon dugom serpentinom dolazimo pod sam vrh. Slikamo ga i, došavši posve blizu, opazimo stari bunker koji dominira cijelim okolišem. Sa strahopoštovanjem pogledavamo na vertikalnu stijenu koja se uz bunker pruža u visinu i dubinu. Ova stijena možda još
 nije vidjela pravog penjača-alpinistu, a nas obične izletnike nije se udostojala ni
 pogledati.

Desno od vertikalne stijene vodi strmi put na rub grebena. Karlo ga stručnjački odmjeri i počne se verati prema rubu. Stigavši gore zastane, da vidi što
 ću ja.

»E, moj dragoviću, tu gore ja ne idem!« viknem mu odlučno. »Ti se probij
 na drugu stranu kote, a ja ću je zaobići i tebe dočekati na drugoj strani. Ako te
 dugo ne bude, sići ću na cestu i tamo čekati.«


Smišljeno-učinjeno! Karlo začas nestane u stijenama, a ja idući podnožjem 
brijega obiđem ga i nađem se u predjelu koji svojom divljinom podsjeća na vrleti
 sjevernog Velebita. Dugo sam tu čekao i razgledavao sve pojedinosti, ali Karla nisam dočekao. Obuze me neka slutnja da se nije negdje omaknuo i pao niz stijenu,
 te ondje sada leži razbijen ili mrtav. Zaviknem da se sve orilo, a jeka odbijala 
među okolnim stijenama, ali mi nitko ne odgovara. Muka me spopala. Sto ću sada?
 Karlu ne mogu pomoći, a sramota je druga ostaviti u nevolji. .. Nakon dugog 
krzmanja i premišljanja vratim se do bunkera i pođem serpentinom prema cesti.
 Nigdje čovjeka da mu se potužim i da ga upitam za savjet. Ova neizvjesnost prava je mora i nevolja. Odlučim, ako se Karlo uskoro ne pojavi, da obavijestim 
prvu stanicu milicije. Tako rezonirajući stignem do ceste i sjednem na neki panj.
 Iznenada se na zavoju pojavi poznata Karlova figura, kako brzim koracima silazi
 niz brijeg. Ustanem i javim se uobičajenim planinarskim uzvikom. Karlo odmah
 odgovori.

»Dakle, sve je u redu!« odahnem i prihvatim se ozbiljno jela. Karlo se povede za mnom i za kratko vrijeme bili smo spremni da se prvim autobusom odvezemo u Rijeku, jer su se sa zapada gomilali oblaci i spremalo se nevrijeme. Do
 dolaska autobusa Karlo mi je ispričao, kako se proveo među stijenama. Najprije 
je bio vrlo zadovoljan, jer se penjao uz dobro uočljive planinarske markacije.
 Idući dalje nailazio je na jako eksponirana mjesta, kojima je jedva prošao, jer 
nije bilo nikakvih osiguranja. Zbog toga planinari, kao na primjer ja, tu uopće
 ne mogu proći. Moja dozivanja uopće nije čuo, jer se stalno kretao između stijena.
 Pri tom penjanju imao je neugodan susret sa zmijom otrovnicom, ali ju je na
vrijeme opazio i pričekao dok se je povukla, jer štap kod sebe nije imao.
 


Kamenjak (1).JPG
Kamenjak (1).JPG (155.13 KiB) Pogledano 3841 puta


slijedi još jedan nastavak....

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4611
Teme: 160
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#737  PostPostao/la Vežičanka » 4.2.2017, 10:46

KAMENJAK Valent Hofer (nastavak)

5. listopada bio je krasan dan i mi se po drugi put uputismo na Kamenjak. 
Pošli smo već poznatim putem i usput se sladili zrelim drenjcima. Obišavši kotu
 771 m, došli smo u onaj vrletni teren, gdje sam svojedobno uzalud čekao i dozivao
 Karla. Putem smo slikali ogromnu kamenitu figuru koja kao monah stoji naslonjena uz stijenu i kao da moli milostinju na ulazu u taj veličanstveni prirodni hram.

Razgledavajući okoliš naišli smo na male serpentine kojima se vrlo lako 
može doći na vrh kote 771 m, sa koje je krasan vidik na cijelu okolicu i na more. 
Kako Karlo i ja po grebenu nismo mogli dalje prema najvišem vrhu (838 m), 
skrenuli smo nešto niže na put, koji sjevernom stranom vodi na najviši hrbat Kamenjaka. Na njegov vrh vodi dobro izgrađeni put po dugoj serpentini, kojom prelazimo na drugu stranu grebena. Negdje je taj put zarastao povijušama, ali je
 uglavnom lako prolazan. Izgleda da tu već dugo nije stupila ljudska noga. Ovaj 
visinski put na južnoj strani grebena pruža tako krasne vidike i prolazi tako divlje-
romantičnim predjelima, da se ljepotom može takmičiti sa Premužićevom stazom
 kod Rosijeve kolibe u sjevernom Velebitu.

Napokon, eto nas na vrhu! Na visini od 838 m nalazi se omanja platforma 
sa ukopanim betonskim kvadrom i letvom, na kojoj smo napisali: 5. 10. 1968. Sa 
vrha pruža se vidik kakav se samo poželjeti može: unaokolo brda i doline, a na 
južnoj strani more i brodovi... Neshvatljivo nam je, da se ovako lako dostupan
 vrh sa tako divnim vidikom tako malo posjećuje. No gledajući s njega onu jurnjavu automobila na cesti Rijeka—Zagreb i na cesti prema Platku, postaje nam i to 
shvatljivo: na Kamenjak se ne može autom, nego samo pješke!


Zapadno od vrha nalaze se strašne škrape, oštro golo stijenje sa velikim
 pukotinama, preko kojih je opasno prelaziti. Ipak smo ih prešli i snimili cijeli
 zapadni dio grebena Kamenjaka, koji se pruža sve niže i niže poput trupine pretpotopnog Stegosaura. Glava mu je kota 771 m, leđa ili hrbat dosiže visinu 838 m,
a rep mu se pruža do gostionice na cesti. Taj rep ima oblik zaobljene lepeze, u
 čijem se najširem dijelu nalazi velika pošumljena vrtača. U njoj se sačuvao ostatak
 davne šume vrlo zanimljivog florističkog sastava. Odmorivši se na leđima te ogromne pretpotopne nemani, dignemo se i skrenemo na put koji ispod masiva najvišeg vrha vodi prema najnižem dijelu grebena. Tu nam se između krošnji mlade
 šume najednom pokaže kamenita gromada sa tri šiljka. Divan brijeg koji, ovako
 sam za sebe, čini neobično snažan utisak na gledaoce. Dao bih mu ime Troglav. 
Prošavši ispod njega dolazimo u područje manjih stijena najraznovrsnijih oblika,
 koje kao da su ovamo prenešene sa Velebita. Naročito mi se svidjela obla stijena
 poput glave šećera koja me sjetila »šećerne glave« u Rio de Janeiru. Iz ovog čarobnog predjela pokušali smo se spustiti u malo prije spomenutu vrtaču. No pokušaj nije uspio, jer nigdje nismo pronašli bilo kakav puteljak kojim bi se moglo
 proći kroz neprohodnu šumu i škrape. Na jednom mjestu na ivici vrtače opazimo 
velik kamen poput kugle i dođemo do zaključka, da bi se pomoću jake poluge
 mogao staviti u pokret i pustiti niz brijeg. On bi svojom težinom brzo napravio
 prolaz do dna vrtače... Da, ali nas dvojica ne možemo ga niti maknuti!

Vratimo se zato na sedlo i popnemo se na golu zaobljenu hridinu grebena.
 Sa tog mjesta ugledamo suncem osvijetljene ogromne stijene koje se okomito dižu
 sa pošumljenih padina Kamenjaka. Pored njih velika jaruga obrasla mladom šumom seže do podnožja grebena. Kroz tu jarugu vodi najkraća staza do ceste. Bez
 dugog premišljanja uputimo se ovom jarugom niz greben i za manje od pola sata 
bili smo već kod gostionice blizu autobusne stanice. Na pašnjaku pokraj ceste
 prolazi veliko stado ovaca poduzeća »Sljeme«. Prilazimo bliže i vidimo mladu ovcu,
 kako se umiljava ovčarskom psu. Ovom je to drago, ali budno i sa nepovjerenjem
 pazi na Karla, koji priprema fotoaparat da taj prizor snimi. Sve sam bio u strahu
da će pas skočiti na Karla.

U blizini na podnožju Kamenjaka kao da su se kiklopi igrali »bacanja kamena s ramena«, jer se na širokom travnjaku nalaze razbacani ogromni kameni 
blokovi.

Uspon na Kamenjak nije planinarenje u pravom smislu, već šetnja promenadom u planinarskim cipelama po zelenoj tratini i mjestimično krupnom i
 oštrom kamenju. Kamenjak je vrlo zahvalna planinarska tura i treba ga posjećivati u sva četiri doba godine.

Na Kamenjaku i okolo njega naći će svoje zadovoljstvo i ljubitelji planinske
 flore. Ne trebaju ići u daleke Alpe, da bi uživali u divnoj plavoj boji encijana, jer 
tu već u travnju mogu naći mnoštvo primjeraka Gentiane tergestine, a na livadama sjeverno od Kilovca (482 m) krasne primjerke Gentiane Clusii. Šteta što
 ekskurzije đaka srednjih škola ne dolaze na Kamenjak. Imali bi šta vidjeti i naučiti!

Kod stare ceste, koja vodi na Platak, postavljen je novi znak autobusne
 stanice. Karlo i ja svratimo najprije do najbliže živice, da u njoj spremimo štapove za slijedeći uspon.

Sjedeći u gostionici i uz čašu »bijeloga« čekajući autobus za Rijeku pokazujemo ljubaznoj gostioničarki gdje smo malo prije bili. Ona nam se divi jer ni
 ne sluti kako je lako zaobilaznim putem uspeti se na ove »strašne« stijene. Pred
večer sjedamo u autobus za Rijeku ...

Tako nam eto opet prođe jedan krasan dan pun sadržaja i zadovoljstva,
 koje nijedan drugi brijeg u bližoj i daljnjoj okolici ne može u tolikoj mjeri dati. 
"Kamenjak je Velebit u minijaturi!


kamenjak slikan sa sjeveroistoka

Kamenjak sa sjeveroistoka.JPG
Kamenjak sa sjeveroistoka.JPG (113.1 KiB) Pogledano 3834 puta

KRAJ

Avatar korisnika
kumpanjero
Krepat ma ne molat !
Krepat ma ne molat !
 
Postovi: 52
Teme: 3
Pridružen: 8.10.2013, 12:12

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#738  PostPostao/la kumpanjero » 13.4.2020, 20:10

gost napisao:Iz prošlosti Rijeke
Tijekom naših radova došlo je talijansko poduzeće D.E.C.S.A. koje je dobilo licitaciju za gradnju ekonomskih kuća za cijelo naselje. Kuće su sve bile istog tipa.


negdje sam našao informaciju da je DECSA kratica za ime ove firme: Direzione Edile Case popolari - Societa Anonima

Avatar korisnika
milic
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 869
Teme: 6
Pridružen: 5.6.2012, 17:39

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#739  PostPostao/la milic » 16.4.2020, 17:05

Iz mojih priča Zač...

"Firma ka je te kući delala zvala se je Ditta Ente Costruzioni Societa Anonima a skraćeno D.E.C.S.A. ča bi se po hrvacki čitalo Deksa. "

:pozdrav:

D.E.C.S..A..jpg
D.E.C.S..A..jpg (40.11 KiB) Pogledano 3083 puta
Daj balu mali!

Avatar korisnika
kumpanjero
Krepat ma ne molat !
Krepat ma ne molat !
 
Postovi: 52
Teme: 3
Pridružen: 8.10.2013, 12:12

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#740  PostPostao/la kumpanjero » 16.4.2020, 21:52

super informacija i fotka! odakle je?

i što su tvoje priče Zač?

milic napisao:Iz mojih priča Zač...

"Firma ka je te kući delala zvala se je Ditta Ente Costruzioni Societa Anonima a skraćeno D.E.C.S.A. ča bi se po hrvacki čitalo Deksa. "

:pozdrav:

Daluka
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 536
Teme: 8
Pridružen: 13.10.2015, 17:08

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#741  PostPostao/la Daluka » 17.4.2020, 08:31

kumpanjero napisao:i što su tvoje priče Zač?

Posjeti, tu imaš i nekih informacija vezanih za trsatsko groblje.

Avatar korisnika
kumpanjero
Krepat ma ne molat !
Krepat ma ne molat !
 
Postovi: 52
Teme: 3
Pridružen: 8.10.2013, 12:12

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#742  PostPostao/la kumpanjero » 17.4.2020, 11:19

divni topic, super tekstovi, kako stilski tako informativno, puno hvala, nisam znao za taj drugi forum nažalost.

Avatar korisnika
kumpanjero
Krepat ma ne molat !
Krepat ma ne molat !
 
Postovi: 52
Teme: 3
Pridružen: 8.10.2013, 12:12

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#743  PostPostao/la kumpanjero » 2.5.2020, 11:41

milic napisao:Iz mojih priča Zač...

"Firma ka je te kući delala zvala se je Ditta Ente Costruzioni Societa Anonima a skraćeno D.E.C.S.A. ča bi se po hrvacki čitalo Deksa. "

:pozdrav:

D.E.C.S..A..jpg

javljam da sam napokon pročitao od riječi do riječi sve tvoje priče s teme "zač" na croinfo forumu, oduševljen sam stilom (koji me podsjeća i na branka fučića kojeg i sam spominješ, ali i na mišu cvijanovića), jezikom, sadržajem, načinom istraživanja, kombiniranjem osobnih anegdota i objektivnih činjenica!

trebalo mi je par tjedana da pročitam sve tekstove, jer svaki tekst me navodio na daljnje istraživanje, na čitanje drugih tekstova o temama o kojima pišteš i na istraživanje grada, što šetajući što google maps-ima...

od 2012. vodim blog na kojima ima puno fotki rijeke (u tražilicu teba upisati "rijeka" ili "sušak"), pa ako budeš izdavao knjigu (što se nadam da uskoro hoćeš) i ako naiđeš na neku fotku koja ti zatreba za knjigu, slobodno je možeš besplatno preuzeti i objaviti. adresa je lavandin.tumblr.com

veselim se novim tekstovima!

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4611
Teme: 160
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#744  PostPostao/la Vežičanka » 4.5.2020, 20:45

@kumpanjero možda ste već otkrili, a možda još niste, milić je autor već dvije izdate knjige, jednu koju smo predstavili u podforumu Knjižnica

Studeno va vrime živjenja Fileta Bavdiniga(1900.-1976.)

i knjige "Priče iz brodogradilišta 3.maj"

Avatar korisnika
kumpanjero
Krepat ma ne molat !
Krepat ma ne molat !
 
Postovi: 52
Teme: 3
Pridružen: 8.10.2013, 12:12

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#745  PostPostao/la kumpanjero » 5.5.2020, 00:21

nisam znao, super, hvala na fotkama sadržaja iz knjige! :-)

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4611
Teme: 160
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#746  PostPostao/la Vežičanka » 18.10.2020, 21:09

Margaretin sajam u Bakru 1879.godine (novine Galeb-Bakar)

Zanimanje Ijudih i proizvodi onoga kraja u kojem stanuju, označuju i sajam. U tom je pogledu osobit primorski sajam, koj čovjeka s gornjih stranak veoma zanima. Jedan od najvećih primorskih sajmova jest sajam margaretski u gradu Bakru, koj se svake godine obdržava po tri dana: 12. 13. i 14. srpnja.

Već nekoliko dana prije zalaze pojedine brodice u liepi bakarski zaljev a to ponajveć one, koje plove s daleka, kao primjerice iz Zadra, Splita, Čresa i Krka. Kad se približiše k luci, spusti družina na zapovjed gospodarova biela jedra te ih podmota. Prispjev kraju privežu konopom brodicu o jaki kameniti stup pak se usidre. Poslie toga ode gospodar u lučki ured, da se izkaže odkud je doplovio i što mu je na brodici ukrcano. Plativ propisanu pristojbu, vrati se opet k svojoj družini.

Brodice nakrcane vinom pristaju uz desni kraj bakarske luke, a one u kojih je stovarena vuna, kapula i sir usidre se u maloj bakarskoj lučici sučelice od magistrata. Do 11. srpnja pribrao se priličan broj ovećih i omanjih brodica, nu preko noći on se podvostruči.

Splitske brodice jedna su do druge, a na njih gromotni Splićani u modrih dimijah, crvenim, a crno obrubljenim haljincem i crvenom čepicom na glavi. Oko bokova im pas omanjim nožem i s dva tri odugačka smotnika. Krševiti su, jedri i jaki, obžgana lica od jarka sunca, a vatrenih očiju. Brodice pune su im vrstna dalmatinska vina. Za njimi su prispjeli Čresani i Krčani sa ženami i djevojkami, koje su lagane, okretne, žive i vatrene. Odjevene u crne kratke snknje, upliću si bujnu crnu kosu u kitu, sviju oko glave i na tjemenu pribodu. U ušiju vise im zlatne nauške kao četvrtak velike, pak kad kad i po dvoje. Žene ovijaju glavu dugačkim trakom što ga „rub" zovu. Ima ih žutim i bielim; one žale za pokojnikom, dočim ove netuguju.

Kad večernja suton prikrije zemlju te i zvonce crkve sv. Margarete oglasi Zdravu Mariju, skupi se družina na krovu od brodice, gdje se pomoliv Bogu sprema na večeru. Na kraju brodice nalože vatru, na lanac objese kotlić i naliv vodu kuhaju palentu, bez koje bi primorac težko živio, jer mu je to njegov svagdanji hljeb. Pristarija žena čisti slanu ili svježu ribu, snaži sir, pripravlja šalatu, da si družinu podvori. Družina za toga sjedi na okupu te medjusobno ševrlja ili pjeva.

12. prije podne već je grad nešto više oživio, svaki svoju robu stovari. Na trgu Marije Terezije, a u hladu jagnjedah poredala su se kola zemljanom robom, koju privedoše Slovenci i nekoji krajiški Hrvati z otočkoga okružja. S druge strane ima opet čitavih humaka od sita, rešeta, barilaca, lodrica, kabala i druge drvarije. Ovu privedoše iz Istrije, Kranjske ili iz Bakarštine.

Bakar (1).jpg
Bakar (1).jpg (283.94 KiB) Pogledano 1652 puta

Pod jagnjede poredale se i zarulene primorke, namjestiv tuj cielu bateriju sudova poput Kruppovih topova. Na svakom je čaša do polovice napunjena, nu ne vinom, već vinskim octom ili sirćetom. Do primorka evo ti vatrenih Talijana, kod velikih kupova blele kapule i češnja. Naheriv si modru kapu, odbija guste dimove iz malene lulice. Uz njega je drug s krumpirom, kojeg na vagu prodaje.

Na zidu od Jaza pravo je skladište češnja. Tuj su posjedali Kastavci i Boduli s otoka Krka. Lahko ti ih je razpoznati. Bodul nosi oširoke crne hlače priličnom laticom nalik turskim dimijam. Na noguh ima modre nanožice „hojevi" zvane. Glavu si pokriva modrom dugačkom kapom, koju privine na zatiljak, dočim mu se odugačka kita po ledjih razredila. Drugi opet neimaju kite i pridignuv kapu osovno, s obih ju strana utisnu. Osim prsluka nose kratki crni haljinac. Zanimiva im je obuća. Postoli su nelaštene kože i izrezani, jer je u njih manje vruće. Kastavci nose modre uzke hlaće, glavu pokrivaju oširokom modrom kapom, koju čvrsto na tjeme nabiju. Brkova i bradu ima malo koj, a u Bodula (Krčana) po gotovo ni jedan.

Uz zid od Jaza je i tvornica limunade. Krezuba starica gnječi limune i onaj sok kroz rešetce u hladnu vodu prekapljuje, a poslie nekoliko boca napuni i u kabal pun hladne vode postavi. Dalje na ulici vidiš i štacunare iz Rieke, koji su razmjestili svoje stolove, na kojih ima i zlata i srebra i koje kakove sitnarije. Ima uz njih i kosa, srpova, vila, zubaca, noževa, nožica, sjekira, svrdala i druge železarije.

Gdje su brodice vinom tuj su se poredali i šatorovi, poredali platnom nadstrti dugački stolovi i klupe. Domaće vino stoji na kolih. Pred krčmami ima tuste janjetine i grobničkoga sira od kojega se dobro pije, kolača, pogača, priesnaca, hruština, škrnatica, cibebami napunjena hljeba, krušaka, naranča, limuna i drugoga voća.

Čim je na gradskoj viećnici 12 satih odbilo, zpale top — sajam je započeo. Ovim časom snizi se vinu ciena za 4 nov. po litri. U cielom „primorju", kako se glavna ulica u Bakru zove, nastaje živahnije, svieta se sve to više pribire. Po podne u 5 satih oglasi se zvonce sa crkve sv. Margarete, pozivajuć ljude blagoslovu božjemu. Stara se crkva dubkom napuni, sviet stoji i pred vratima.

Drugi se dan sakupi u primorju na tisuću duša, to je vika, krika, žamor, halabuka, kao poslie kakva važna meetinga.

Niz vrh Rebar dolazi sviet iz Zavrha (Krasice, Višnjevice) i bližnjih selacah; Karolinškom cestom spušta se puk iz Praputnjaka, Meje, Hreljina, Plase s fužinskih šumovitih krajeva. Iz Bakarca i Kraljevice vrvi sviet uz more. Nekoji nose mreže na prodaju. Bakaračkom dolinom vije se pruga vilovitih Vinodolaca. Muškarci su ponajveć u modrih hlača, raznimi kapami ili šeširi, žene pako u crnih suknjah bielim rubcem na glavi. Preko vrha Ravne vrve marni Kostrenjani i Kostrenke, sve skoro u crnih svilnicah zlatnim lancem oko vrata. Niz kameniti vrh Kalvariju spuštaju se ponajveć pjevajući Dražani, Kukuljančani, Grobničani. Morem plove i mnoge barke, razapev biela jedarca poput labudjih krila. Po podne oko tri sata dojedri i parobrod s Rieke, nakrcav svjetinu kao sardelice ili sledove. U gornjem gradu, pak u Zagradi neima skoro ni žive duše, sav se sviet i život usredotočio na sajmištu, u primorju.

Staneš li na trg Star i gledaš li s ove visine, to vidiš silu božju Ijudih, raznih nošnjom, kretanjem i zabavom. Najživahnije je oko brodica sa vinom. Tuj se razgovara, igra, pije, nazdravlja i veseli.

Bodulke plešu uz miešnice, da se prašina vitla, a drugi uz tororo ili sopalice. Mnogi prodju preko brvi i sjednu na krov od brodice, pak ovdje uživaju darove boga vinstva. Pred svakom krčmom stoji i po jedna žena pred drvenom posudom, koja vinom napunjena. To je vabac, ona poziva na vino, ona ga prolazećim hvali i preporuča. „Alo! po 16 i 18 litru vina, ajde! dobroga dalmatinskoga." Vino pije sviet iz zemljanih vrčića. Kad se sunce upre, nesnosna je to vrućina. U toj sparini dobro je onim koji trguju limunadom. Trkaju medju onom vrevom neprestance vičuć: „fresca in giazzo, primo — vae— vae primo, chi bevi, uno bevi due — vae, vae! Ovaj ti „vae" razdere, da ti u ušiju zuji.

Bakar (2).jpg
Bakar (2).jpg (271.11 KiB) Pogledano 1652 puta

Čresanske opet: „Ajde, ajde dobroga ulja, dok je doba!" Ulje nose u velikih limenka od nekoliko litara, a prodavaju litru po 50 — 60 nov. Po ulicah vrvi sviet do u kasno doba noći, jer je jedva dočekao, da malo zahladi. Šatore i brodice razsvietluje sada tamno svietlo malenih svietiljaka.

Sviet za dobe sajma neprestance dolazi i odlazi. Mužkarci nose strojenu kožu, kose, srpove, zubače i vile za sieno, a žene kable, lodrice, lonce kozice i drugu sitnariju.

Šala ima na tom sajmu dosta. Pred crkvom sv. Margarete kupuje primorka posudje. Kupila nešto lonaca, a još joj rabe kozice.
“Dajte mi one kozice; ča koštaju?" Kaj, kaj, kakve kozice, ja nemam kozic, pridite k mesarju, on je danas kozicu i kozu priklau." Nastane silan smjeh. Kranjac nerazumije, šio primorka želi, dok ga drugi jedan neuputi. „Priklit hudič, to nisu kozice, to beno mi rajndlu zovemo. Zanimivo je slušati, kad se Slovenci s primorci pogovaraju, tuj bi čovjek svisnuo od smjeha.

14. prije podne jagmi se sviet oko vina, koje postalo još cienije. Ima ga litra dobre vrsti po 14 i 16 nov., a lošije po 12, dapače i po 10 nov. Žene dolaze pred šator i brodice bocami, barilci ili velikimi, slamom opletenimi staklenkami, što ih bocun zovu, kupuju tuj vino i kućam nose. To potraje do 12 satih, kad iznovično ispaljen mužar naviesti, da se je Margaretski sajam svršio.

Po podne pojedine se brodice na put spremaju. S njih odjekuje pjesma oprostnica ili stropoću lanci, jer izvlače sidra. Sve se pripremi, a u noći ili rano s jutra ostave sve brodice na godinu dana zaljev bakarski. Tebe, koj si s gornjih stranah iznenadjuje, da na tom sajmu neima rogata blaga i konja. Neima tuj ni „šindelbratena," ni zažarenih krmaka, pilića, gusaka, pataka; nu zato je ovdje utovljenih ovaca i dobre raznovrstne ribe.

Prethodni

  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Povijest

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju