Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Dotaknite se neke teme iz bogate povijesti našeg grada. Jedino rubrika "Osobe" vezana je cijeli naš kraj. Pridonesite svojim prilogom da saznamo i naučimo nešto više .
Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23301
Teme: 918
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#631  PostPostao/la Adamić » 14.5.2013, 21:41

slike.jpg
slike.jpg (137.71 KiB) Pogledano 2162 puta

Novi zamah
Ali pauza u razvoju nije mogla dugo trajati iz nekoliko razloga. Promet putnika prema turističkoj destinaciji u Opatiji je sve više rastao, a turizam se počeo razvijati i u drugim naseljima što je tražilo još salondampfera koji postaju sve veći. Nova kompanija Dalmatia, koja je slično kao i Ungaro - Croata nastala udruživanjem više domaćih brodara, nabavlja nove brodova, jača postojeće i uspostavlja nove pruge. Austrijski Lloyd, koji se u međuvremenu povukao s lokalnih pruga, nabavlja nove luksuzne parobrode za dužobalne pruge. Osnivaju se i nova parobrodarska društva koja traže svoje mjesto pod suncem. Zato Ungaro-Croata, želeći održati stečeni položaj lidera u maloj obalnoj linijskoj plovidbi, ide u daljnju nabavku brodova. Prve novogradnje nakon četverogodišnje pauze bili su blizanci Fured i Almadi, salondampferi kapaciteta 386 putnika izgrađeni u Malom Lošinju za pruge koje su vodile iz Rijeke za Opatiju i Rab.Brzorastućem društvu Jadran postaje pretijesan i ono širi svoje poslovanje i izvan Otranta. Na samom početku 1912. godine s parobrodom Villam otvorena je nova pruga koja je Rijeku svakih petnaest dana povezivala s lukama Dalmacije, Albanije, Krfom i Patrasom. Istovremeno je za ovu prugu u Velikoj Britaniji naručen putničko-teretni parobrod Kupa koji je dovršen iste godine. U posljednjoj mirnodopskoj godini flotni sastav riječkog brodara doživjet će velike promjene. Dva parobroda su prodana: Sokol je završio kod Martinolića, a salondampfer Volosca prešao je u vlasništvo Hotelgeselschaft Grignano kod Trsta. U Norveškoj je kupljen dvije godine stari parobrod Greland od 346 BRT koji je u našim vodama plovio pod imenom Valona. Martinolićevo brodogradilište predalo je Ungaro-Croati dva nova broda: Dravu od 198 BRT, i nešto veći Knin od 284 BRT. Još dva nova parobroda stigla su te godine iz britanskih brodogradilišta, i to najveća u povijesti Ungaro-Croate. Njihovu nabavku treba gledati u svjetlu nadmetanja Austrijskog Lloyda i Ungaro-Croate na dužobalnim prugama. Riječki brodar bio je najveći obalni linijski brodar u Monarhiji, u svemu lider osim na dužobalnim prugama koje je držao Lloyd. Tu je tršćansko društvo bilo stalno korak ispred Ungaro-Croate. I kao što je nakon ulaska Lloydovog parobroda Graf Wurmbrand u brzu prugu Trst -Kotor 1895. riječki brodar odgovorio izgradnjom Pannonie godinu dana kasnije, tako je nakon ulaska dva brza i luksuzna parobroda tipa Baron Gautsch morao ići u nabavku novih brodova koji će moći parirati lloydovim perjanicama. Godinu dana prije početka Velikog rata iz Velike Britanije stiže Višegrad, najveći, najluksuzniji i najvredniji parobrod Ungaro Croate. Gradnja Hunyada, tako se trebao zvati drugi sličan brod naručen u riječkom Danubiusu, prekinuta je zbog početka rata.Drugi brod koji je 1913. stigao iz Velike Britanije bio je putničko - teretni parobrod Sparta od 982 BRT i 700 tona nosivosti.
U trenutku izbijanja Velikog rata, u floti Ungaro-Croate bilo je 46 brodova, a još tri bila su u gradnji. U riječkom brodogradilištu gradio se blizanac Višegrada koji je trebao dobiti ime Hunyad, a u Martinolićevom škveru u Malom Lošinju putničko-teretni parobrod Hungaria i luksuzni putnički brod Lomniz. Sva tri dovršit će se nakon rata pod novim imenima Jugoslavija, Srbin i Topola.
U periodu od 1892. do 1914. godine Ungaro-Croata je povećala svoju flotu s početnih 11 na 46 brodova, dok se bruto registarska tonaža povećala od 1.660 na 17.430 BRT. Pred početak Velikog rata riječki brodar zapošljavalo je 800 djelatnika. Društvo je kroz svo vrijeme dobro poslovalo i svojim dioničarima dijelilo dividende koje su se kretale od najmanje 6% do 10% kolike su bile podijeljene u izrazito uspješnoj poslovnoj 1903. godini. Dionice Ungaro-Croate bile su većinom u rukama naših ljudi, a njihova vrijednost je narasla od početnih 400 na 6.000 kruna. Sve u svemu, Ungaro-Croata je bila vrlo uspješno parobrodarsko društvo obalne plovidbe koje je rat zaustavio u njegovom snažnom razvoju.
Početkom rata obalna linijska plovidba svela se na svega nekoliko
pruga sjeverno od Zadra. Jedan broj brodova bio je rekviriran i oni su plovili pod zastavom K.u.K. ratne mornarice, dok su neki bili unajmljeni od strane Uprave pomorskog transporta. Brodovi koji nisu bili ni u jednoj od spomenutih kombinacija nakon ulaska Italije u rat sklonili su se u Novigradski zaljev. Tijekom rata Ungaro-Croata je izgubila pet parobroda: Kupu,Tihany, Liburniu, Valonu i Zagreb.

Slika

Pitanje prestiža
To je vrijeme kada Ungaro-Croata prerasta u vodećeg obalnog linijskog brodara s najvećim brojem pruga i najbrojnijom flotom. Postojala je još jedna pruga koju je riječki brodar želio uspostaviti. Radilo se o brzoj pruzi između najveće luke u Monarhiji Trsta i Kotora. Ona je za Ungaro-Croatu bila više stvar prestiža nego potrebe poslovanja jer je sličnu, s polaskom iz Rijeke, već održavala. Dana 22. studenog 1902. godine brod Hungaria započinje plovidbu na toj pruzi i tako je Ungaro-Croata ušla u direktno nadmetanje s Austrijskim Lloydom. Ali Hungaria je bio već star parobrod koji se često kvario i sve teže održavao potrebnu brzinu plovidbe. Da bi učvrstili poziciju na najprestižnijoj obalnoj pruzi, u britanskom brodogradilištu P. Swan
Hunter & VVigham Richardson Ltd. iz Nevvcastlea naručen je novi brod. Kad je dovršen dobio je ime Salona i u tom je trenutku bio najveći u floti riječkog brodara. Njegova duljina bila je 70,9 metara, imao je 935 BRT, a mogao je krcati 450 tona tereta i 400 putnika. Kabine u I. klasi imale su 65 ležajeva, a u II. klasi 24. Parni stapni stroj četverostruke ekspanzije razvijao je snagu od 1.500 iKS što je bilo dovoljno da brod plovi brzinom od 14,5 čvorova. Dana 10. prosinca 1904. godine, pod zapovjedništvom kapetana Čargonje, Salona je od Hungarie preuzela prugu Trst - Kotor.

letak.jpg
letak.jpg (232.66 KiB) Pogledano 2162 puta


Kraj!
Slika

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#632  PostPostao/la gost » 15.5.2013, 21:50

Iz knjige: "Da se ne pozabi", autora Orfea Tićca :čitati:

Parobrod Ljubljana naišao na minu

Putnički parobrod Ljubljana sagrađen je za Ugarsko-hrvatsko dioničarsko pomorsko parobrodarsko društvo u Rijeci 1904. g. u New Castleu u Engleskoj i dobio ime Salona (prema rimskomu imenu naselja grada Solina kraj Splita). Imao je 985 brt ili 608 nrt, bio je nosivosti tereta 450 ti 1056 putnika. Korišten je na liniji Rijeka - Ravenna. a zatim Dalmacija.

Nakon Prvoga svjetskoga rata brod je preuzela Jadranska plovidba d.d. Sušak i pod istim je imenom plovio na dužobalnim linijama od Sušaka do Kotora. U brodogradilištu u Kraljevici moderniziranje 1931. g. Dobio je još jednu palubu i novo ime Ljubljana. I dalje je plovio na istim putničkim linijama. Nakon okupacije Kraljevina Italija 1941. g. preuzima i flotu, pa je Ljubljana dobila novo ime Lubiana. Kapitulacijom Italije 1942. g. saveznici prebacuju brod Mornarici NOVJ-a, a brod pod imenom Ljubljana plovi između Visa i Banija, a kasnije od Splita, Šibenika i Zadra, pa nakon oslobođenja sve do Bakra.

Neposredno nakon rata, 14. svibnja 1945. godine točno u 03.50 Ljubljana je isplovljavajući iz Bakra u samom zaljevu naišla na magnetsku minu i za samo desetak minula potonula. Preživjevši dva svjetska rata, mijenjajući četiri državne zastave i četiri parobrodarska društva, brod je zavrtio svoja burna putovanja u trajanju od preko četrdeset godina.

Parobrod Ljubljana je bio najveći i najbrži putnički brod u Mornarici NOVJ-a. Poslije rata prevozio je vojsku i putnike iz Dalmacije u sjeverno hrvatsko primorje, a budući da je prilaz sušačkoj i riječkoj luci još bio zatvoren zbog mnogobrojnih mina, morski se promet odvijao samo do Bakra. Planinski su kanal minolovci očistili do Sv. Jelene (Dramlja), ali potrebe su za prijevoz boraca, opreme i hrane zahtijevale da se put otvori sve do Bakra. Prema podatcima Bakarski je zaljev bio čist od mina, pa je dopušteno uplovljavanje brodova. Tako je prije kobnoga dana u Bakar uplovilo osamnaest željeznih i drvenih brodova. Željezni su bili Makarska. Cetina. Sitnica, pa i sama Ljubljana. Ljubljana je dobila novo naređenje i 13. svibnja iz Zadra isplovila za Bakar s 1200 vojnika i 50 članova kazališne skupine ZAVNOH-a koja je, dok se iskrcavala vojska, sve nazočne zabavljala duboko u noć.

Kasno noću iskusni je kapetan duge plovidbe Ljubo Dorčić iz Novoga Vinodolskoga, zapovjednik Ljubljane od preuzimanja broda 1943. g., dobio zadatak da žurno isplovi za Split. Brod je ujutro oko 3 sata bio spreman za isplovljenje. Ukrcao je nekoliko putnika, uglavnom žene koje su odlazile u posjet svojim muževima, sinovima i rođacima. Nakon kratka manevra brod je, raskoštno osvijetljene palube, krenuo prema izlazu iz zaljeva, pozdravljan od malobrojnih ljudi koji su došli otpratiti posadu i putnike, medu njima i supruge zapovjednika. Uskoro je snažna eksplozija odjeknula Bakrom, a oni s obale s nevjericom su promatrali kako brod naglo tone. Nekoliko ribarskih čamaca koji su se nalazili u blizini pohitalo je upomoć i iz mora izvlačilo preživjele.

Nakon toga tužnoga dogadaja koji je potresao mještane Bakra, njegova je luka odjednom zamrzla. Nekoliko mjeseci kasnije u luku su uplovila dva specijalna minolovca osposobljena za uništavanje magnetskih mina. Utvrđeno je da je pred samo napuštanje Bakarskoga zaljeva njemački okupator posijao nekoliko magnetskih mina o kojima nitko nije ništa znao, pa se mislilo da je zaljev čist, jer ni na poznatoj minskoj karti pronađenoj u Karlobagu nije bilo ništa označeno.

Nakon što je ekipa Brodospasa uklonila ostatke broda, utvrđeno je da je spašeno 25 članova posade i 7 putnika, a daje život izgubilo 13 članova posade, medu njima i kapetan Ljubo Doričić i tri putnice. Jedna od njih bila je i kostrenska omladinka Laura Volarić iz Sv. Barbare. U Bakru su 5. listopada 1945. g. svečano ispraćeni i pokopani ostatci nestalih pomoraca i putnika.

Avatar korisnika
z355ko
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 208
Teme: 3
Pridružen: 1.8.2012, 13:20

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#633  PostPostao/la z355ko » 17.5.2013, 13:45

negdje sam pročitao da zapravo najstrašnija eksplozija na takvim brodovima nije bila od mina već od parnog kotla koji bi eksplodirao kad bi voda prodrla u kotlovnicu, pričalo se o ljudima kojima bi noge bile ubačene sve do ramena od eksplozije kotla, pa bi užasno izgledali onako skraćeni, osakaćeni.
bolje biti vjetar nego list

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#634  PostPostao/la gost » 17.5.2013, 20:37

Pred Kostrenom potonuo motorni brod Igrane

Na Badnjak 1959. g. po jakom jugu i pod velikim valovima ispred Kostrene je na oko dvije nautičke milje izvan uvale Svežanj potonuo drveni motorni brod Igrane, vlasništvo Šibenske obalne plovidbe. Zapovjednik je bio kapetan Milan Žgur rodom iz Kostrene, a od trinaest članova posade život je izgubilo njih sedmero. Kapetan Žgur maturirao je u Pomorskoj školi u Bakru 1914. g. Za svoje pomoračke karijere najviše je vremena proveo na patrolnim brodovima financijske službe, a bio je i zapovjednikom komandnoga broda Oplenac u službi Ministarstva financija Kraljevine Jugoslavije. Poslije Drugoga svjetskoga rata plovio je na brodovima Obalne plovidbe iz Šibenika, jer je živio u tom gradu. Ipak, najteže je trenutke u svojem životu i u pomoračkoj karijeri doživio pred rodnom Kostrenom, ispred uvale Svežanj, gdje se nekad kao dječak redovito kupao, a tada je u orkanskom jugu izgubio brod i dio posade.

Motorni brod Igrane izgrađen je 1949. g. u Kraljevici. Bio je dugačak 49.36, širok 9.37, a visok 4.88 m, s 507 brt i 720 t nosivosti. Najprije je plovio u sastavu jadranske slobodne plovidbe, a onda je predan Šibenskoj obalnoj plovidbi. Uz Martinšćicu bio je to najveći drveni motorni brod.

Toga tragičnoga putovanja Igrane je u Bakru krcao teret rudače pirit za Veneciju. Isplovio je iz Bakra 24. prosinca oko 10.00 sati. Meteorološki su uvjeti bili vrlo nepovoljni. Na čitavu Kvarneru vladalo je veliko nevrijeme. Jako jugo kod Raba i Paga dosezalo je orkansku snagu od 10 bofora, s prosječnom snagom vjetra od 100 km/h, dok je u Riječkom zaljevu stanje bilo nešto povoljnije, sa snagom vjetra od 6-7 bofora, pa je Igrane dobio dopuštenje da isplovi.

O tom mi je dogadaju pričao Drago Legac, nekadašnji djelatnik brodogradilišta u Žurkovu, koje je te, 1959. g., radilo pod imenom Brodograđevna mehanička radiona Žurkovo. D. Legac o tom dogadaju ima i pisani zapis. Evo što mi je ispričao:
"Bio je Badnjak. Iako se u to doba crkveni blagdani nisu slavili, to se ipak toleriralo, pa smo se i mi, radnici škvera, toga dana već prije podneva okupili i uz dobru marendu i čašicu domaćega vina počeli slaviti nadolazeće praznike. Jugo je bjesnjelo, ali mi tomu nismo pridavali posebnu pažnju. Bilo je i jačih juga, a mi smo gesto bili izloženi takvim nepogodama kao pomorci ili ribari. Oko podneva, sav uzbuđen, u škver je utrčao Ante Suzanić Baćin i samo nam uspio priopćiti da ispred Stipanovićeve vile u Svežnju tone neki brod.

Ostavili smo marendu i trčeći se utopili obalnim putem prema Svežnju, jer prije toga nismo uspjeli pokrenuti naš pomoćni motorni čamac. Stigavši u Svežanj, brod nismo vidjeli, ali smo opazili čamac koji se teško probijao kroz valove i nošem vjetrom uspijevao se kretati prema Martinšćici. Tada smo vjerovali da se čitava posada nalazi u čamcu, ali smo bliže obali, ubrzo, opazili čovjeka u moru koji boreći se s valovima, nastojao približiti obali. Kada se dočepao obale, postojala je opasnost da ga onako iznemogla valovi bace i usmrte na oštrim stijenama. Ne razmišljajući mnogo, radnici škvera Ivan Puhar i Davor Skračić skočili su u more i počeli spašavati utopljenika, ni ne pomišljajući da bi i oni mogli nastradati. Ive Puhar uhvatio ga je za ruku, dok se drugom grčevito držao za stijenu. Izdržao je dok su mu drugi pristigli upomoć i obojicu izvukli iz mora. Onesviještenoga su pomorca na rukama odnijeli u Žurkovo, gdje su ga barba Nacijo i teta Lojza Rubinić utoplili i sačekali kola Prve pomoći da ga odvedu u bolnicu. Kasnije smo doznali da je to bio vođa stroja Ivan Đenić iz okolice Zadra.

Nakon nekoga vremena u moru smo primijetili još jednoga utopljenika. Valovi i vjetar nosili su tijelo prema zapadnoj pumi Žurkova i postojala je opasnost da bude bačen na stjenovite obale Vele kave. Što učiniti? Već smo utvrdili da čamac škvera ne možemo koristiti. Barba Nacijo je predložio da uzmemo njegov čvrst ribarski guc i pokušamo doveslati do utopljenika. Dušan Rahelić i ja smo uz velike napore, na oko 250 metara od obale, došli do njega. Nažalost, odmah smo utvrdili da smo stigli prekasno jer je na pojasu za spašavanje ležalo nepomično tijelo s glavom uronjenom u more. Izvukli smo ga i položili u barku. Uspjeli smo uploviti u Martinšćicu, gdje je već stigao i čamac s Igrana koji smo prvog primijetili".

Spašeni kapetan Žgur već je u prvoj službenoj izjavi medu ostalim je rekao:

"Teret pirita krcali smo u Bakru. Bio je ravnomjerno raspoređen po čitavu skladištu, ali smo primijetili daje bio prilično mokar. U olujnom jugu izgleda daje more prodrlo u skladište, još više namočilo rudaču, što je bio razlog da se i inače opasan teret pomakne. Brod se naglo jako nagnuo. Ocijenivši situaciju nepovoljnom, naredio sam da se brod napusti. Nažalost, posada nije čekala spuštanje čamca za spašavanje, već je poskakala u pobjesnjelo more. Na brodu smo ostali samo voda palube Antun Gršković i ja. U zadnjem trenutku smo uspjeli spustiti čamac u more i krenuti prema obali jer je brod ubrzo potonuo. Na putu prema obali uspjeli smo iz mora izvući još tri člana posade i probijajući se kroz nevrijeme, stići u Martinšćicu jer Žurkovo nismo mogli dohvatiti."

Ova je kapetanova izjava dala objašnjenje tragedije, to više što se samo godinu dana ranije u sličnim vremenskim uvjetima kod svjetionika Porer u Istri potopio talijanski motorni brod Anitu Madre koji je također iz Bakra prevozio pirit za Veneciju.

Tom je prilikom naš poznati čakavski pjesnik Ljubo Pavešić napisao uspavanku:

Ni ga, ni
Nani, nani,
ni nan ćaće,
čuješ hćeri
more plače.
Nani, nani,
ni ga, ni,
med Urinjen
i Žurkoven
ćaća spi.
Nani, nani,
vetar fiče,
šviče,
jugo, vali,
veli vali
tače.
O, hćeri, hćeri
ča to more,
mat,
al` stena plače.

Iz knjige: "Da se ne pozabi", autora Orfea Tićca :pozdrav:

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#635  PostPostao/la nikola » 18.5.2013, 14:05

Da se nadovežem na istu temu...

Barka Dijana

Partizanski rat na moru tijekom Drugog svjetskog rata, pokrenuli su i vodili naši ribari i težaci, mornari i hrabri ljudi, domoljubi s obale i otoka našeg Jadrana. Partizanske jedinice koje su tijekom 1941. godine osnovane u Hrvatskom primorju, Dalmaciji i Crnogorskom primorju nisu imale ni snaga ni sredstava suprotstaviti se mnogo nadmoćnijim talijanskim pomorskim snagama na Jadranu. ( I njemačkim isto op. )

Za uspostavljanje stalnih komunikacijskih veza između otoka i kopna koristili su se različitim manjim plovilima, od plutajućih drvenih predmeta do motornih jedrenjaka. Najčešće, to su bili obični ribarski čamci na vesla, jedra ili motor. Tim vezama prevozili su se kuriri koji su povezivali štabove po otocima, raspoređivalo se ljude i ratni materijal, prevozilo hranu, vodu, lijekove, tehničku robu, rezervne dijelove, itd. Kod jačanja borbi na kopnu, tim čamcima prevozili su se ranjenici na otoke. Takva, u početku dosta primitivna ali vrlo učinkovita prisutnost na moru značajno je utjecala na kasnije stvaranje vrlo jake partizanske mornarice na čitavom Jadranu. Već od 1942. godine neprijateljski plovni putovi vodili su tik uz morsku obalu jer otoke i otvoreno more kontrolirala je partizanska mornarica. Ta situacija nije se bitno promijenila ni poslije kapitulacije Italije. Talijansku prisutnost na obali i moru zamijenili su Nijemci, jedino što se promijenilo to su bitke na moru i kopnu postale češće, žešće i krvavije.

Neprijateljska komanda, naime, vrlo je brzo shvatila značenje malih plovila partizana. Poduzeli su sve da spriječe takav promet, popisani su svi plovni objekti, do najmanjeg čamca, zabranjeno je noćno kretanje morem, ribolov je ograničen na područja koja se moglo kontrolirati. Kada se i to pokazalo nedovoljnim, neprijatelj je počeo oduzimati čamce. Barke su tako ponekad odvlačili s brodovima na otvoreno more i tamo ih potopili.

Prisutnost njemačkih brodova na moru bila je svakodnevna, na tom području između otoka Cresa i kopna postavljeno je na tisuće podvodnih mina. Svakodnevno su dva njemačka patrolna broda patrolirala od Urinja do Plomina, budno osmatrajući more i kopno.
...
Slavko Suzić, Sušačka Revije (http://www.klub-susacana.hr/revija/clan ... 66-67&C=16)
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#636  PostPostao/la gost » 18.5.2013, 14:48

"Dana 12. novembra Nijemci izvode jaki desantni napad na otoke Cres i Lošinj." ...

Što znači desantni napad? :ne znam:

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#637  PostPostao/la nikola » 18.5.2013, 15:37

Riječanka napisao:"Dana 12. novembra Nijemci izvode jaki desantni napad na otoke Cres i Lošinj." ...

Što znači desantni napad? :ne znam:

Kad se vojne snage prebace na područje pod kontrolom neprijatelja. Desant može biti zračni ili pomorski.
Npr. u školi smo učili o desantu na Drvar, kada je na teritorij koji je držala NOV (Narodnooslobodilačka vojska), Hitler poslao tisuće padobranaca da se spuste u dubinu tog teritorija kako bi onesposobile Tita.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#638  PostPostao/la nikola » 18.5.2013, 16:02

Kad je već o Kostreni i knjizi riječ, evo još jedne priče o pomorskoj nesreću pred Kostrenom:

Pomorska nesreća koja se dogodila tijekom Prvoga svjetskoga rata, točnije 1917. godine, bila je za Kostrenjane izvor besplatne energije. U riječkoj se luci zapalio parobrod Split, vlasništvo Hrvatskoga parobrodarskoga društva iz Splita, koji je iz Dugoga Rata kraj Splita prevozio karbid u Rijeku. Brod je nasukan kraj istočne punte Martinšćice, na plažu pod Velom kavom. (to je ona slika Vežice na kojoj se vidi pramac potonulog broda nasukan uz plažu na Žurkovu blizu Lenca)
Kada je ugašen požar, nastala je opća mobilizacija svih raspoloživih čamaca iz Žurkove i Martinšćice kojima su se s nasukanoga broda odvozile bačve karbida u kostrenske konobe i štale. Dragocjeno se gorivo koristilo još mnogo godina kasnije za rasvjetu kuća. Austrijski su žandari, panduri i financi obavljali racije po kućama i oduzimali karbid, ali s malo uspjeha.
Izvor: Žurkovanska sjećanja, Orfeo Tićac

Slika
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#639  PostPostao/la nikola » 18.5.2013, 16:11

a o brodolomima obalom Kostrene imamo i ovu priču od prije...
nikola napisao:U kronologiji događaja već sam uvrstio ovaj datum i tragediju koja je zadesila naše ljude na moru, a ovo je i priča o tome...

Potopljeni brod Sv. Nikola

18. listopada 1834. godine „Sveti Nikola“ je krenuo iz Rijeke prema Kraljevici. Brod je bio u vlasništvu Spiridona Vučića i braće Polić. Na brodu je osim posade bilo 22 putnika te različita roba. Nakon što je brod prošao Kostrenu, kod Urinja, zahvatilo ga je jako nevrijeme. Jaki vjetar i veliki valovi razbili su brod o stijenje, a čak 11 osoba našlo je smrt u morskim dubinama. Još par dana nakon nesreće tragalo se za tijelima poginulih. Svi su dopremljeni brodom u Kraljevicu, a 21. listopada bila je sahrana. U Kraljevici je pokopano devetero stradalih, u Bakru dvoje. Dan danas na kraljevičkom groblju (iznad magistrale) mogu se naći nadgrobni spomenici žrtava ove pomorske nesreće.
Vrlo bogat čovjek, Matija Polić, u nesreći je izgubio sina Antona te unuku Mariju koja je imala 18. godina. Oboje su pokopani na kraljevičkom groblju. Marija je pokopana u kripti kapelice Svete Katarine.
Matija Polić naknadno je dobio dozvolu biskupa te je 1835. na mjestu udesa na Urinju podignuo malenu kapelicu. Godinama nakon toga se na godišnjicu nesreće u kapelici održavala misa za pokoj stradalih.

Izvor:Iz prošlosti Kraljevice 1790 – 1990
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#640  PostPostao/la gost » 24.6.2013, 01:06

Drenovski kauboji

Poslije Drugoga svjetskog rata tadašnja je vlast karnevalske običaje nastojala prikazati kao povijesne ostatke koje je tadašnja ideologija prevladala. No, Drenovčani nisu samo tako zaboravljali stare običaje i ubrzo poslije rata, usprkos toj ideologiji pa čak i zabranama, mesopust obilježavaju na način kako su to činili i njihovi stari. Već početkom pedesetih počinju se maskirati i to najprije u uniformu kauboja koja je bila tradicionalna drenovska maska idućih desetak godina.
Nedugo zatim, 1954. godine grupa drenovskih kauboja, nakon fotografiranja u kultnom Foto "Belvederu", spustila se i prošetala riječkim Korzom i na taj su način bili preteče i utrli put Riječkom karnevalu koji je postao poznat u cijelom svijetu. Sutradan je riječki „Novi list“ o tom, za ono vrijeme neuobičajenom događaju, objavio članak pod naslovom „Gdje im je ponos?“. Takva su bila vremena...

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#641  PostPostao/la gost » 24.6.2013, 11:50

ilirija napisao: Sutradan je riječki „Novi list“ o tom, za ono vrijeme neuobičajenom događaju, objavio članak pod naslovom „Gdje im je ponos?“. Takva su bila vremena...

Bilo bi fora iskopati taj članak :lol:

Avatar korisnika
medo90
Quarnero
Quarnero
 
Postovi: 372
Teme: 5
Pridružen: 5.8.2011, 08:15
Lokacija: Rijeka, Drenova

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#642  PostPostao/la medo90 » 24.6.2013, 17:24

Možda će biti zanimljivo i sa sličicom:

Drenovski kauboji.jpg
Drenovski kauboji.jpg (111.1 KiB) Pogledano 1763 puta


Autor: Christian Grailach, Drenovski list broj 31
Šegrtica

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#643  PostPostao/la gost » 24.6.2013, 20:21

medo90 napisao:Možda će biti zanimljivo i sa sličicom:

Slika
Autor: Christian Grailach, Drenovski list broj 31

Sreća da sam odavde prepisao. :lol:

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#644  PostPostao/la nikola » 24.6.2013, 20:49

Taman sam pomislio kako sam jedan od rijetkih koji čitaju Drenovski list, a kad ono, ima nas još! Super!
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#645  PostPostao/la gost » 24.6.2013, 21:46

Priča Ljube Pavešića iz knjige "Pjesma na stratištu"
(vezano na današnji Adamićev post u kronologiji viewtopic.php?f=116&t=1245&p=75479&hilit=vojni+sud+u+Kraljevici#p75479 )

RANE NA ZIDU TRSATSKOG GROBLJA

Mjeseca studenoga 1941. godine šumu je pokrivao snijeg. Ranim jutrom blijeda izmaglica priječila je vidik. U logoru Tuhobić gori vatra u staroj benzinskoj bačvi. Sve spava, samo je logorski kuhar poranio; skuplja susnježicu u kotao, siječe mokro granje i podstiče vatru. Noćnu patrolu smijenila je jutarnja. Tek što su Slavko Krautsek, Vjekoslav Dukić i Miroslav Marčelja odmakli iz logora sukobiše
se sa talijanskom glavninom. Odjeknule su prve puške. Bosonogi borci izletješe iz nastambe na snijeg s puškama i mitraljezima.

Iza zaklona su Stane, Moša i Božo zajedno s pedesetoricom boraca muški odolijevali nasrtaju fašista. Na šumskom putu i malom zavijutku, odakle se staza odvaja i vodi u logor, ostalo je ležati na desetke porobljivača.
Kad su se kasnije utemeljitelji Tuhobića našli na Mrzloj Vodici, u skupini nije bilo jutarnje patrole: Krautseka, Dukića i Marčelje.
U zloglasnoj sušačkoj vijecnići čamili su u zatvoru tri partizana. Ali, ne samo oni. Bili su tu i organizatori pomoći prvom osvetničkom logoru u ovom dijelu Hrvatskog primorja: Stanko Pavlinić, Marčelo Kovačić, Ivan Rus, Tone Vičević i Jakov Pavletić.

Od preživjelih zatočenika jos se neki sjećaju mučenja i krvave Golgote, koju su prošli tri prvoborca prije nego li su završili na stratištu.
Petog prosinca 1941. godine, tek što je sunce zamaklo za Učku, ulice na Trsatu su posve opustjele. Po cestama i puteljcima uokolo groblja kruže fašističke patrole. Pločnici su muklo odzvanjali pod teškim koracima. Okruženi crnim vojnicima, tri su druga okovana žicom prispjeli na stratište.

Na tratini, koja je jednim dijelom zarubljena zidom i začeljem mrtvačnice, posjeli su ih na stolice. U kućama muk. U sumrak je počeo žalosni ceremonijal, popraćen pompom. Krautsek je odbio ispovjednika; za njim redom preostala dvojica. Nastupio je i zlokobni trenutak šutnje. Na zapovijest dvanaest crnokošuljaša je podiglo puške. Pucnji odjeknu. Sa zida je popadala žbuka. Tamne zakrvavljene rupe dugo je ispirala kiša. Krv je godinama izblijedjela, ali su rane na zidu trsatskog groblja ostale i žestoko pekle nepokoreni narod.

Prosinačkog predvečerja pali su na Trsatu prvi rodoljubi. Prvi u Sušaku i cijelom Hrvatskom primorju.

PrethodniSljedeće

Vrati se na: Povijest

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 5 gostiju