Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Uništeno riječko gospodarstvo!

Općeniti razgovori o Rijeci, koji nisu pokriveni drugim rubrikama.
Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23460
Teme: 923
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Uništeno riječko gospodarstvo!

Post broj:#226  PostPostao/la Adamić » 16.9.2011, 14:20

Adamić napisao:
Adamić napisao:U zadnjih par mjeseci nikad lošije riječko gospodarstvo. :kava:
Vidimo da direktori zbog loše fin.situacije pokušavaju izvući iz propalih firmi bilo koji novčani iznos , prije stečaja.

Transadrija
Slika
Osnovana 1947. godine
Malverzacije:Čelnici Elektroluxa i Transadrije u višemilijunskoj aferi
Pronevjereno 12 milijuna kuna. Radnicima kasne plače
Broj zaposlenih oko 400 .

Elektromaterijal

Slika
1.travnja 1954 g. osnovan je Elektromaterijal, danas dioničko društvo za trgovinu i usluge sa sjedištem u Rijeci, Cambierieva 13.

U prodavaonicama Elektromaterijala sve je manje robe u ponudi, a radnicima, nakon kašnjenja prethodne, isplata plaće kasni 2 mjeseca .
Prednost je te tvrtke što joj je imovina uglavnom bez hipoteka, od izuzetno vrijedne upravne zgrade na Potoku, do velikog skladišta i prodajnog prostora na Martinkovcu. Pritom je na Martinkovcu Elektromaterijal vlasnik velikog građevinskog terena od 28 tisuća četvornih metara. Za to područje napravljen je DPU i omogućena gradnja do 260 stanova.

Broj zaposlenih oko 270 .


Dira gradnja
Slika

Dira gradnja bila je jedna od najvećih tvrtki partnera Grada Rijeke i okolnih gradova i općina koja je obavljala, odnosno dobivala milijunske poslove i natječaje. Imala je gotovo 300 zaposlenih, no nakon jedne tragične nesreće na njihovom gradilištu u kojem je poginula mlada pješakinja počeli su „gubiti“ poslove i carstvo Lucijana Diracce vrlo se brzo raspalo kao balon od sapunice.
Malverzacije : u tvrtki Dira gradnja osumnjičeni su donedavni ugledni građevinski poduzetnik i većinski vlasnik, Lucijan Diracca (61) i njegova 41-godišnja direktorica Vesna Gašparini. Prema navodima iz prijave oni su s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za Dira gradnju uskratili podmiriti porezne obveze i time oštetili Državni proračun za više od 3,8 milijuna kuna.
Broj zaposlenih oko 300


i za kraj još jedna poznata firma , koja se prvotno trebala zatvoriti a radnici preseliti u Lipik ako nebi slijedio bi im otkaz ali sad se razmišlja da se tu izgradi logistički centar , kroz što bi bili zbrinuti svi radnici , samo ne znam na koju foru.

Istravino (Vežica)

Slika
Istravino je najstarija hrvatska vinarska kuća, osnovana
1. siječnja 1947. godine u Pazinu, prešavši za koji mjesec u Rijeku i spojivši s dvjema riječkim tvrtkama, a potom preuzevši još neke primorske i istarske tvrtke

Poznati riječki brend bezalkoholnih pića »Lero«, kojeg je riječka tvrtka Istravino počela proizvoditi prije više od četiri desetljeća, seli iz Rijeke.
Pogon za punjenje sokova trebalo bi biti zatvoren u ožujku iduće godine, a prvi veći val otkaza startat će već idućeg mjeseca.Otpremnine će biti otprilike od 1.500 tisuća kuna po godini staža.

Na mjestu EX Istravina na Vežici napravila bi se rekonstrukcija područja površine gotovo 6 hektara i išla bi u smjeru izgradnje hotelskih, trgovačkih, poslovnih i stambenih sadržaja, koji su bili dimenzionirani i sagledavani kao komplementarni sadržaji Sveučilišnom kampusu i novom Kliničkom bolničkom centru, te kao nedostajući centralni sadržaji područja Sušaka, ali i šire.


Broj zaposlenih oko 80


-----------------------------
Ukupno 1050 radnika bi moglo već sutra završiti na ulici.


Updejt s lošim vijestima. :(



Transadrija je korak do stečaja.


Gotovo je sve.
Slika

Avatar korisnika
kobler
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 1330
Teme: 9
Pridružen: 30.9.2010, 12:29

Re: Uništeno riječko gospodarstvo!

Post broj:#227  PostPostao/la kobler » 16.9.2011, 16:07

Adamić napisao:Ode i Elektromateijal, baš lijepo !
-----------------------------------------
... :oops:

Nemoj tako ... to trebaš oprezno i obazrivo. Napiši, "Elektromaterijal" ti šeće po krovu ...

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23460
Teme: 923
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Uništeno riječko gospodarstvo!

Post broj:#228  PostPostao/la Adamić » 16.9.2011, 19:09

Da li se na onu našu listu mogu staviti Elektromaterijal i Transadrija? Ako imaju dostatne imovine otvorit će se i provesti redovni postupak ako nema otvori se skraćeni i zatvori...i briše se d.o.o. iz reg. nakon pravomoćnosti rješenja... to traje godinama kao što vidimo. Ove tvrtke nemaju toilko imovine da pokriju svoje troškove.



Unatoč stečaju Pevec otvara centar u Slavonskom Brodu
http://poslovni-savjetnik.com/poduzetni ... skom-brodu
:ne znam: Neke tvtke se mogu izvući iz stečaja prmjer Lenac (država ga je izvukla ) i Pevec koji odnekud crpi novac iako je pokrenuo stečaj jer ne može podmirit svoje obaveze prema dobavljačima. : lud


Što je stečaj

Stečaj (engl. bankruptcy, njem. Konkurs)

U širem značenju, pad poslovne aktivnosti poduzeća zbog čega se ne ostvaruju očekivani poslovni rezultati. S financijskoga gledišta pad poslovne aktivnosti koji može pokrenuti kontinuitet poslovanja, a izazvan je nesolventnošću (nemogućnošću podmirivanja dospjelih obveza u rokovima njihova dospijeća) ili situacijom negativne neto imovine poduzeća (dugovi poduzeća veći od pravedno procijenjene vrijednosti njegove imovine);

S pravnoga gledišta bitan sudski postupak nad imovinom dužnika koji je postao nesolventan (u nekim pravnim sustavima i nad imovinom dužnika koji je prezadužen). Mogu ga pokrenuti vjerovnici poduzeća dužnika ili samo poduzeće dužnik. Imovina dužnika postaje stečajna masa iz koje se podmiruju dugovi stečajnim vjerovnicima.

Organi stečajnog postupka su stečajno vijeće, stečajni sudac i stečajni upravitelj. Vjerovnici čija potraživanja iznose više od 50% ukupnih dugovanja mogu zatražiti osnivanje odbora vjerovnika i tako imati značajan utjecaj u stečajnom postupku. Odbor vjerovnika osniva stečajno vijeće. Nakon što su svi odnosi iz stečajnog postupka okončani, stečajni upravitelj podnosi izvještaj stečajnom sucu. Na prijedlog stečajnog suca stečajno vijeće donosi odluku o zaključenju. Rješenje o zaključenju stečajnog odnosa upisuje se u sudski registar i od datuma upisa dužnik prestaje postojati.
Slika

duskom
 

Re: Uništeno riječko gospodarstvo!

Post broj:#229  PostPostao/la duskom » 16.9.2011, 23:09

"Vjerovnici čija potraživanja iznose više od 50% ukupnih dugovanja mogu zatražiti osnivanje odbora vjerovnika i tako imati značajan utjecaj u stečajnom postupku." - :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23460
Teme: 923
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Elektromaterijal - Uništeno riječko gospodarstvo!

Post broj:#230  PostPostao/la Adamić » 20.9.2011, 19:37

Đir oko upravne zgrade Elektromaterijal-a :putopisac: :slikanje:
Zanimljivo , na ulazu imaju ploču na kojoj piše da su u stečaju.

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slikice za povijest. :slikanje:
Slika

gost
 

Re: Uništeno riječko gospodarstvo!

Post broj:#231  PostPostao/la gost » 20.9.2011, 19:47

pa i Lenac je dok je bio u stečaju promijenio ime u "Viktor Lenac u stečaju"-mislim da to moraju a nije na tabli to samo obavijest, nego im je ime promijenjeno.

duskom
 

Re: Uništeno riječko gospodarstvo!

Post broj:#232  PostPostao/la duskom » 20.9.2011, 20:09

mikimiki napisao:pa i Lenac je dok je bio u stečaju promijenio ime u "Viktor Lenac u stečaju"-mislim da to moraju a nije na tabli to samo obavijest, nego im je ime promijenjeno.

Temeljem Stečajnog zakona, mora se uz naziv društva istaći dodatak "u stečaju", koji ostaje do okončanja postupka.

brajda
 

Re: Uništeno riječko gospodarstvo!

Post broj:#233  PostPostao/la brajda » 24.9.2011, 19:59

ljepo se prisjećati tih dana kad sam preko ondašnje omladinske
radio u tipografu , a di je sad ta fimra .....

Spisak je dugačak ali uzmimo jake firme , torpedo , benčić , hartera , vulkan ,
croatialine (dario vukiću treba dati nobelovu nagradu da tako uspješnu firmu uništi )
pa trans adrija , brodomatrijal , elektromatrijal tipograf , sa 3.maj se nezna što će biti itd ..

nevjerovatno da se dozvljava tako nešto , i da lokalnu vlast (sad neznam koliko ona tu može uraditi nešto ali mislim da može ) ispada da ih boli briga za sve

ali bitno da uredno svake izbore dobije sdp u ri a klinca ne urade za rijeku ,
nisam ni za hdz ali ovako ne ide

gost
 

Danko Končar preuzima krčki LNG terminal

Post broj:#234  PostPostao/la gost » 3.11.2011, 22:17


duskom
 

Re: Danko Končar preuzima krčki LNG terminal

Post broj:#235  PostPostao/la duskom » 4.11.2011, 10:17

zokxy napisao:Danko Končar preuzima krčki LNG terminal

http://www.novilist.hr/Vijesti/Gospodarstvo/Danko-Koncar-preuzima-krcki-LNG-terminal

Živi bili pa vidjeli. I do sada je bilo "vijesti" o preuzimanju DINE, ali ...!? :ne znam: :ne znam: :ne znam: :kava: :kava: :kava:

Avatar korisnika
medo90
Quarnero
Quarnero
 
Postovi: 372
Teme: 5
Pridružen: 5.8.2011, 08:15
Lokacija: Rijeka, Drenova

Re: Uništeno riječko gospodarstvo!

Post broj:#236  PostPostao/la medo90 » 15.11.2011, 16:38

Transadria nastavlja s radom
Autor: Radio Rijeka

Jednoglasnom odlukom Skupštine vjerovnika Transadria nastavlja s radom. Odlučeno je tako na današnjem ispitnom i izvještajnom ročištu Transadrije u stečaju. Stečajni upravitelj Zdravko Čupković u svom je izvještaju naveo da je realan plan za novi početak Transadrije godinu dana.

U posljednjih mjesec i pol tvrtka uredno posluje i plaća račune, a isplaćene su i plaće, naveo je Čupković. Zaprimljena je 631 prijava vjerovnika, a ukupni iznos tražbina je 241 milijun kuna.

Priznato je 184 milijuna kuna tražbina, među kojima 35 milijuna koje od nekada moćne špediterske tvrtke potražuje oko četiri stotine bivših i sadašnjih radnika. Cjelokupna imovina Transadrije procijenjena je na 167 milijuna kuna.
Šegrtica

gost
 

Re: Uništeno riječko gospodarstvo!

Post broj:#237  PostPostao/la gost » 4.12.2011, 09:09

DOK JE 20 POSTO ODVJETNIKA U BLOKADI, DIO OSTVARUJE MILIJUNSKE PRIHODE
Mala bara s puno krokodila
Poslova za javne bilježnike i odvjetnike u Rijeci je sve manje, a broj odvjetnika u PGŽ u zadnjih se deset godina udvostručio. Velike razlike među javnim bilježnicima evidentne su kroz njihove prihode, pa najveći među njima Velibor Panjković uprihodi godišnje gotovo 40 puta više nego najslabiji javni bilježnik

Pišu Robert FRANK, Slađana VIGNJEVIĆ i Ivor BALEN
Gospodarska kriza koja trese Hrvatsku traga je očekivano ostavila i na odvjetnike i javne bilježnike u Rijeci. Podaci o jednom dijelu javnih bilježnika koji jedva sastavljaju kraj s krajem, kao i o odvjetnicima kojih i preko 20 posto ima blokirane račune, i nisu toliko iznenađujući pokazatelji stanja u Rijeci. Grad je, naime, u proteklih 20 godina ostao bez industrije, sve ključne riječke firme, sa zadnjom Transadrijom i Elektromaterijalom, završile su u stečaju. Pravih poslova, onih vezanih za gospodarstvo, za javne bilježnike i odvjetnike, sve je manje. Sve siromašnije riječko tržište postaje mala bara s puno krokodila.
Od 16 javno-bilježničkih ureda na području nadležnosti Općinskog suda u Rijeci, nakon analize koju smo proveli temeljem dostupnih podataka može se zaključiti kako ih pola radi odlično, pa svojim vlasnicima donose golemu dobit neovisno o gospodarskoj krizi, dok ostatak jedva preživljava. Radi se o bizarnoj situaciji jer javni bilježnici, za razliku od odvjetnika gdje spretnost i znanje maksimalno dolaze do izražaja, ne zastupaju stranku već su samo nepristrani povjerenici, pri čemu u njihovom obavljanju posla nema razlike. Stoga je nejasno kako su neki javni bilježnici, ako svi poslove mogu i uglavnom moraju odrađivati na isti način, toliko bogatiji od drugih. Da li to ovisi o njihovim sposobnostima koje bi po pravilu trebale biti identične, da li to ovisi o dostupnosti i vidljivosti lokacija na kojima se nalaze njihovi uredi što znači da su na frekventnim mjestima gdje prolazi puno ljudi, da li to ovisi o blizini banaka čiji klijenti najviše koriste njihove usluge ili to ovisi o povezanosti javnih bilježnika s bankama, državom, gradom ili komunalnim društvima koji iz samo naizgled nejasnih razloga favoriziraju određene javne bilježnike naspram ostalih.
Umjesto »nejasnih razloga«, zbog kojih se favoriziraju neki javni bilježnici, stvari bi trebalo nazvati pravim imenom - i u javno-bilježničkom poslu, u borbi za što profitabilnije poslove, nesumnjivo postoji korupcija. Koliko je situacija dovedena do apsurda i koliko se situacija s izborom javnih bilježnika ne prepušta slučaju, već je određene strukture žele i uspijevaju držati pod kontrolom tako da se favorizira samo određene među njima, potvrdio nam je djelatnik jednog većeg riječkog javno-bilježničkog ureda. On je, sasvim logično, upravo u uredu u kojem radi namjeravao solemnizirati ugovor o kreditu za kupnju stana u jednoj urbanoj vili, ali mu je, kao i svim budućim vlasnicima stana, banka doslovno uvjetovala da solemnizaciju mora obaviti točno kod određenog javnog bilježnika.

Nejasni razlozi


– Ne mogu vam opisati nemoć i ogorčenje situacijom koju sam doživio. Radim kod javnog bilježnika kod kojeg ne smijem solemnizirati ugovor! To je strašno, rekao nam je naš sugovornik.
Naš list je sastavio rang listu javnih bilježnika prema njihovim prihodima i dobiti, a u obzir smo uzeli financijske podatke o njihovom poslovanju od 2006. do 2010. godine. U cijelom tom razdoblju, bez da je bilo tko ugrozio ili se eventualno primaknuo njegovoj neprikosnovenoj poziciji, na prvom je mjestu javni bilježnik Velibor Panjković. Od osrednjeg odvjetnika Panjković se u godinama staža u novom poslu prometnuo se u najprihodovnijeg riječkog javnog bilježnika, inače jedinog s tri prisjednika. Kroz proteklih pet godina njegov je ured, s trenutno 17 zaposlenih osoba, uprihodio 5,5 milijuna eura. Dobit nakon oporezivanja iznosila mu je čak 1,7 milijuna eura. Nakon Panjkovića, drugo mjesto zauzima javni bilježnik Vesna Ćuzela, koja je kroz pet xgodina, s trenutno devet zaposlenih, ostvarila prihod od 2,5 milijuna eura i dobit nakon oporezivanja od 720 tisuća eura. Treći je javni bilježnik Darko Paravić, s trenutno deset zaposlenih, i prihodom od 1996. do 2010. od 2 milijuna eura i 700 tisuća eura dobiti. Četvrti je javni bilježnik Zoran Vrsalović s 1,2 milijuna eura prihoda i 310 tisuća eura dobiti. Solidne rezultate ostvaruju i javni bilježnici Miroslav Banić, Jadranka Borčić, Olga Sokolić-Ožbolt, Stevan Pejnović i Vera Lovrović Lečić. Većina od osam preostalih javno-bilježničkih ureda na rubu su isplativosti.

Preusmjeravanje klijenata

Nije nikakva tajna da su određeni javni bilježnici u diskretnim, a neki čak u otvorenim partnerskim odnosima s bankama koje im preusmjeravaju klijente, što je po Zakonu o javnom bilježništvu nedopustivo. Tajno, bez da o tome bilo tko želi javno progovoriti, točno se zna koji je javni bilježnik vezan za koju banku. Njihovim klijentima to u principu i ne bi trebalo biti toliko važno, iako im se, pod besmislenom izlikom da određena banka ima deponiran potpis kod nekog bilježnika, onemogućuje izbor bilježnika po vlastitoj želji. No vjerojatno upravo u tom nedozvoljenom preusmjeravanju klijenata iz banaka prema odabranim bilježnicima krije se razlog tolike imovinske diferencijacije među riječkim javnim bilježnicima. Neki, naravno, poput Velibora Panjkovića, svoju društvenu pozicioniranost među bogatijim Riječanima koriste tako da njihove kompanije svoje usluge realiziraju upravo u njegovom uredu, na što on ima apsolutno pravo. No da među javnim bilježnicima postoji jal i sukobi, u kojima se često nalazi upravo Velibor Panjković, koji se baveći ovim poslom poprilično obogatio, svjedoči pritužba koju je početkom ove godine javno-bilježničkoj komori podnio javni bilježnik Darko Paravić protiv svojih kolega, Velibora Panjkovića i Vesne Ćuzele. Paravić je, naime, pritužbu podnio zato što su službenici jedne banke unutar korica ugovora stranci umetnuli uputu, intoniranu bezuvjetno i obvezujuće, da se solemnizacija obavi upravo kod Panjkovića ili Ćuzele. Slučaj je završio na Etičkom povjerenstvu javno-bilježničke komore. Velibor Panjković nam je rekao da po prijavi kolege Paravića Upravni odbor Javnobilježničke komore nije pokrenuo nikakav postupak jer elemenata za pokretanje stegovnog postupka nije niti bilo.
– S kolegom Paravićem imam, a i prije sam imao, više nego korektne i kolegijalne odnose, kaže Panjković. S druge strane dobili smo neslužbenu informaciju da je Upravni odbor na sjednici u veljači 2011. jednoglasno usvojio odluku da se prijava ipak proslijedi banci koja je neposredno involvirana u slučaj i Udruzi banaka da se oni očituju o tom slučaju, no komora do danas nije izvijestila bilježnike o ishodu.
Uopće nije bitno je li Paravić pritužbom želio uvesti reda unutar ceha kojem pripada ili se samo htio izboriti za dio klijenata banaka koje mu konkurencija po njegovom mišljenju nedopustivo otima. Pritužbom je Paravić naprosto ukazao na problem preusmjeravanja klijenata banaka prema određenim javnim bilježnicima što već godinama nije iznimka nego pravilo poslovanja.

Favoriziranje

Ipak, za razliku od banaka koje iz svojih interesa protežiraju određene javne bilježnike, hrvatski sudovi već dulje vrijeme, otkad je Ministarstvo pravosuđa ostavine prepustilo javno-bilježničkim uredima, ostavinske rasprave potpuno ravnomjerno preraspodjeljuju svim postojećim javno-bilježničkim uredima. U korektnosti se čak ide toliko daleko da postoji stroga evidencija tko je koliko ostavina dobio koji mjesec. To je donekle i logično jer su, kao i sudovi, javno-bilježnički uredi pod nadležnošću Ministarstva pravosuđa. Osim ovog svijetlog primjera dobrog ponašanja treba navesti i da odnedavno, vjerojatno odlukom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, HZZO sve svoje ovrhe također ravnomjerno dijeli javno-bilježničkim uredima. Koliko smo uspjeli saznati, nitko drugi, niti jedna državna ili firma u vlasništvu lokalne samouprave, na taj, ravnomjeran način, svoje predmete ne dijeli javnim bilježnicima, nego svatko nekog favorizira, što se radi, može se pretpostaviti, isključivo iz neke koristi. Upravo zbog svega toga i postoji golemi nesrazmjer između pojedinih javno-bilježničkih ureda pa tako netko u Rijeci u 2010. godini ima preko 7 milijuna kuna »čistog« prihoda - »čistog« jer se država ne naplaćuje od toga dijela, a netko ima ukupan prihod od samo 200 tisuća kuna godišnje.
Po svemu sudeći postoje naznake monopola pa se postavlja pitanje hoće li i kada Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja utjecati na takvu situaciju. Osim toga, postavlja se pitanje zašto Grad Rijeka i sve gradske tvrtke, kao i državne, favoriziraju dva, tri javno-bilježnička ureda? Postavlja se pitanje i koje to reference ima jedan bilježnik da bi upravo on dobio najunosnije poslove, dok drugima ne ostaje ni za plaćanje osnovnih obaveza? U svakom slučaju, goleme razlike među javnim bilježnicima evidentne su kroz njihove prihode kroz čiju se usporedbu može utvrditi kako najveći među njima Velibor Panjković uprihodi godišnje gotovo 40 puta više nego najslabiji javni bilježnik.

Nestali obrti

Prema informacijama iz njihovih redova, između 50 i 70 riječkih odvjetnika povremeno ili stalno u zadnjih godinu dana ima blokirane račune. Unatoč tome, većina ipak, u otežanim i zakonski dvojbenim uvjetima, i dalje radi svoj posao. Dok se broj odvjetnika u Rijeci iz godine u godinu stalno povećava, poslova je sve manje. Kriza u gospodarstvu, kaže predsjednica Riječkog zbora odvjetnika Nada Badurina, uzima svoje žrtve u odvjetničkim redovima.
– Previše je odvjetnika za ovoliko posla koliko ga imamo. Zbog općeg stanja u društvu, nelikvidnosti u gospodarstvu, sve je manje poslova koji se povjeravaju odvjetnicima. Istovremeno ne otvaraju se nova radna mjesta za pravnike. Tako našim odvjetničkim vježbenicima nakon isteka vježbe ostaje samo da podnesu zahtjev za upis u odvjetnike. Ili da se, s druge strane, prijave Zavodu za zapošljavanje.
I do nas je došla neslužbena informacija da jedan dio odvjetnika ima problema s blokadama računa. U pravilu se radi o nepravovremenom plaćanju poreznih davanja te mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Službenih podataka Porezne uprave nemamo, a odvjetnici o tome zbog ponosa šute. Za većinu odvjetnika stanje uopće nije blistavo. Mnogi su godinama surađivali s manjim trgovačkim društvima i obrtima i pružali im sve nužne pravne usluge od sastava ugovora, općih akata, sporova do naplata tražbina. Ova vrsta naših stranaka nestaje, jer male firme i obrti su propali ili se nalaze u velikim financijskim teškoćama. Velikih ulaganja, kojima prethode zahtjevni pravni poslovi, u našoj regiji baš i nema. Ozbiljne, velike strane kompanije svoja društva ili podružnice u Hrvatskoj osnivaju u pravilu u Zagrebu, kaže Nada Badurina.

Tek kad zagusti

Jedan stariji odvjetnik koji uskoro odlazi u mirovinu rekao nam je kako je svojedobno, dok je u Rijeci bilo puno manje odvjetnika, a puno više posla, zastupao 13 velikih riječkih firmi s generalnom punomoći za sve predmete.
Uglavnom, Nada Badurina napominje da je odvjetnicima s blokiranim računima - odnosno s dugovanjima - situacija jako ozbiljna i opasna jer kao i obrtnici za svoje dugove odgovaraju cijelom svojom imovinom što omogućuje da se ovrha radi naplate dugova provede i na njihovim nekretninama koje koriste za osobne potrebe. Nedavno su pokrenuti i prvi postupci zabrane obavljanja djelatnosti i pečaćenje ureda do naplate duga.
Nada Badurina kaže da ljudi sve manje koriste odvjetničke usluge. Tako i vrlo ozbiljne poslove kao, naprimjer, kupoprodaje ili darovanja nekretnina, tvrdi, rješavaju sami ili putem priučenih nadripisara.
– I tek kada zagusti, kad ne mogu upisati svoje vlasništvo, kad nastanu problemi, tada se jave. Još uvijek se previše koriste i razni tipizirani obrasci ugovora umjesto da se na vrijeme zatraži stručna pomoć. Inače, veliki su povici na visinu naknade odvjetnicima koje su utvrđene Tarifom o nagradama i naknadi troškova odvjetnika (Odvjetnička tarifa). U stvarnosti je problem što je gotovo nemoguće svoju uslugu naplaćivati po svakoj poduzetoj radnji, podnesku ili ročištu, a sve češće tek po okončanju postupaka koji traju godinama, kaže Badurina. Na taj način, nema sumnje, odvjetnici su kolateralne, iako bi ispravnije bilo reći direktne žrtve nefunkcioniranja pravosuđa u kojem se pravomoćne presude, nakon kojih bi se mogli naplatiti, predugo čekaju.
Naravno, većina odvjetnika s kojima smo pričali ističu kako je javnim bilježnicima posao koji rade u naplati puno jednostavniji. Pristojba i usluga plaćaju se odmah, bez odgode, i to ih dovodi u privilegiranu situaciju u odnosu na nas, kažu neki odvjetnici s kojima smo razgovarali.
Broj odvjetnika u Primorsko-goranskoj županiji od svibnja 2000. do svibnja 2011. narastao je gotovo dvostruko. U svibnju 2000. u PGŽ-u je bilo 233 odvjetnika, a u svibnju 2011. čak 410. Od toga njih čak 315 ima sjedište u Rijeci, a od tog broja između 50 i 70 radi s blokiranim računima.
Najveći riječki odvjetnički ured Vukić-Jelušić-Šulina-Stanković-Jabuka-Jurcan i jedan od najvećih u Hrvatskoj trenutno zapošljava 37 osoba. Zanimljivo radi se o odvjetničkom društvu s najvećim brojem partnera u Hrvatskoj, koje ujedno jedino ima ISO standarde. Njihova prihodi daleko su najveći u Rijeci, a godišnja dobit nakon oporezivanja za 2010. je iznosila rekordnih 2,7 milijuna kuna.

Voze Mercedes

Osim odvjetničkog ureda Vukić-Jelušić-Šulina-Stanković-Jurcan-Jabuka s ukupno najvećom dobiti, među najuspješnije, po kriteriju ili ukupnog prihoda ili dobiti nakon oporezivanja ubrajaju se odvjetničko društvo Kovačević, Koren i partneri s prihodima koji se u razmaku od 2006. do 2010. godišnje kreću u rasponu od 583 tisuće eura do 782 tisuće eura, a ukupno 3,4 milijuna. Ukupna dobit nakon oporezivanja tog odvjetničkog društva u tom petogodišnjem razdoblju iznosi 1,4 milijuna eura.
Zajednički ured Veljko Knežević, Edi Bradamante, Mira Načinović, Ivana Radić i Bojana Pavković 2010. je uprihodio točno pola milijuna eura, dakle 3,7 milijuna kuna, od čega se, navodimo to kao kuriozitet, točno četvrtina odnosi na prihod od zastupanja Grada Rijeke. Taj ured je posljednjih pet godina ostvario ukupni prihod od 2,5 milijuna eura, a dobit nakon oporezivanja u iznosu od 1,3 milijuna eura. Dobrim se ukupnim prihodom može pohvaliti i odvjetnički ured Saše Poldana koji je u pet godina uprihodio oko 2,2 milijuna eura, dok je dobit iznosila oko 250 tisuća eura. Odvjetnički ured Borisa Gregovića ostvario je s tek nešto manjim prihodom od Poldana, s iznosom od 2,2 milijuna eura, puno veću dobit, od čak 850 tisuća eura. Neki pak odvjetnici, zanimljivo, prijavljuju dobit od par tisuća eura, a voze nove Mercedese ML!

Dijele sudbinu

Obzirom da među najplaćenijim odvjetnicima i uredima uopće nema krivičara, jednog od njih, poznatog riječkog odvjetnika Ljubu Kostiča, pitali smo da to prokomentira. On kaže da, kao prvo, treba razlikovati odvjetnike koji se bave kaznenim pravom i odvjetnike koji se bave građanskim, posebno trgovačkim pravom.
– To je posebno važno u današnje vrijeme kada odvjetnici dijele sudbinu tržišta na kojem je mnogo nezaposlenih. U nekim prošlim vremenima u Rijeci je bilo stotinjak odvjetnika, a tržište je dobro funkcioniralo. Danas je odvjetnika oko 400, a tržište ne funkcionira. Oko 70 odvjetnika, ako ne i više, ima blokirane račune.
Porezna uprava bi trebala imati više sluha i prepoznati trenutak jer je mnogo mladih odvjetnika koji imaju olakšice, ali one očito nisu dovoljne. Većina odvjetnika kojima su blokirani računi su, naime, mladi. Obveze prema odvjetničkoj komori su velike i da bi ih podmirio odvjetnik mora naplatiti svoje usluge, a kako ih naplatiti kada su klijenti na birou? To je problem »krivičara«, jer kada se preuzima stranka u kaznenom postupku, to ne znači da će stranka i platiti. Svejedno da li je plaćen, odvjetnik je dužan pojaviti se na sudu. Ako se ne pojavi, dobiva kaznu na način da mora platiti sve troškove, što može doseći i 30 tisuća kuna. »Civilisti« taj problem nemaju budući da zastupaju pravne osobe, a u postupcima u kojima oni sudjeluju nije predviđena kaznena sankcija. Zato se mogu i ne pojaviti na sudu. »Krivičari« su pak medijski eksponirani jer javnost, na primjer, ne zanima tko se razveo i kada, nego počinjenja težih kaznenih djela. Građane to dovodi u zabludu jer drže da su ti odvjetnici, koje vide u novinama, najbolje plaćeni. Često se može čuti sintagma »blago njima, oni su u medijima«, ali stvari stoje potpuno drugačije. Pritom treba naglasiti da je tržište u Zagrebu mnogo veće, da tamo živi oko milijun stanovnika. Nije isto biti odvjetnik u Zagrebu i Rijeci. Tamo su pretežno angažirani isti odvjetnici u kaznenim, kao i drugim predmetima. A nas riječke odvjetnike, kada nas vide na ulici, ljudi uspoređuju s honorarima zagrebačkih kolega. To je masovna zabluda, kaže Ljubo Kostič.

BROJ ODVJETNIKA PO GRADOVIMA

Zagreb 1825
Split 340
RIJEKA 315
Osijek 140
Zadar 113
Pula 111
Varaždin 100
Karlovac 40
Šibenik 31
Poreč 27
Rovinj 17

Problem naplate

U novije vrijeme odvjetnicima, pa tako i najvećim odvjetničkim uredima poput Vukić-Jelušić-Šulina-Stankovi-Jabuka-Jurcan, probleme stvara prosječna naplata usluge po danima. Tako je ovaj ured u protekloj godini imao prosječnu naplatu u čak 215 dana, godinu prije prosječno je na naplatu čekao 133 dana, a 2008. tek 33 dana. Samo za usporedbu, javni bilježnik Velibor Panjković prosječnu naplatu u 2010. imao je u puno prihvatljivijih 106 dana.

Kostič: Unatoč svemu, čast je biti odvjetnik

Ljubo Kostič priznaje da je u njegovoj struci bilo i anomalija kada je, u vrijeme velikih migracija, a u ozračju zlatnog doba trgovine nekretninama u Rijeci, bilo slučajeva da su odvjetnici otvarali agencije za nekretnine koje su registrirali na članove obitelji. To je, kaže, suprotno kodeksu.
– Građani zaboravljaju činjenicu da smo u vrijeme rata bez naknade zastupali prognanike, a i danas zastupamo socijalno ugrožene. Meni se recimo dogodilo da sam besplatno zastupao jednog prognanika kojeg sam kasnije vidio u njegovom lokalu u Opatiji, koji je glasio na njegovu suprugu. Ipak, smatram da građanima svejedno treba pružiti pravnu pomoć, kao što liječnik mora pružiti medicinsku pomoć. Na koncu, najveća nagrada je kada vas netko od stranaka prepozna na ulici, pruži vam ruku i zahvaljuje. Danas je, unatoč svemu, čast biti odvjetnik, kaže Ljubo Kostič.

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23460
Teme: 923
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Uništeno riječko gospodarstvo!

Post broj:#238  PostPostao/la Adamić » 14.12.2011, 08:06

dodajmo i ovu firmu..

TRGOVAČKI SUD ROČIŠTE ZA POSRNULI »TERI CROTEK« MATE MARKANOVIĆA
Ispunjeni uvjeti za pokretanje stečaja

Ostaje nejasno zašto se Porezna uprava nije i mimo stečaja već namirila s obzirom da su još prije stavljene zabilježbe na nekretnine

Slika

U Trgovačkom sudu u Rijeci jučer je održano ročište u predstečajnom postupku za posrnuli »Teri Crotek«, tvrtku koja je bila poslovno ishodište nekad uspješnog, a danas za gospodarski kriminal optuženog ppduzetnika Mate Markanovića. Ministarstvo financija, podsjetimo, zatražilo je stečaj ove tvrtke zbog poreznog duga od čak 185 milijuna kuna.
Na jučerašnjem ročištu, neslužbeno doznajemo, utvrđeno je da su ispunjeni svi uvjeti za otvaranje stečaja, pa bi stečajni sudac u roku tri dana trebao donijeti i formalno rješenje o tome. Otvaranju stečaja »Teri Croteka«, doznajemo, jučer se nije protivio ni član uprave ove Markanovićeve tvrtke Milorad Milošević koji nam, doduše, ostao nedostupan za komentar. Na naše pozive nije se javljao ni Pero Markanović, direktor »Tekol Terija«, tvrtke koja se vodi kao osnivač »Teri Croteka«, a u praksi obavlja djelatnost upravo u halama i poslovnim prostorima u vlasništvu »Teri Croteka«. Riječ je o kompleksu zgrada bivšeg Torpeda koje će u predstojećem stečajnom postupku otići »na bubanj« radi namirenja tražbine odnosno poreznog duga. Ostaje, doduše, nejasno zašto se iz Porezne uprave nisu i mimo ovog stečaja već namirili s obzirom na to da su još prije stavili zabilježbe na nekretnine »Teri Croteka«. Vrijeme će pokazati hoće li ovaj neslavni rasplet Markanovićevog »Teri Croteka« povući za sobom i ostale sestrinske tvrtke s obzirom da su vrijedne industrijske hale (ostale) u vlasništvu »Teri Croteka« dok su radnici u međuvremenu ipak »prebačeni« u druge firme unutar te grupe.

Ročište za Elektromehaniku u četvrtak

Predstečajno ročiše na riječkom Trgovačkom sudu u četvrtak će se održati za još jednu, nekoć uspješnu riječku tvrtku. Radi se o »Elektromehanici« koju Ministarstvo financija tereti za 102 milijuna nepodmirenih obveza.

Orjana ANTEŠIĆ
Slika

duskom
 

Re: Uništeno riječko gospodarstvo!

Post broj:#239  PostPostao/la duskom » 14.12.2011, 15:43

Ima li još neka "ugledna" firma koja nije propala. Sad je lakše nabrojiti one što su još žive, nego one kojih više nema. Mogu samo zamisliti, kako bi prošle one koje se nisu "očešale" iz državnog proračuna.

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23460
Teme: 923
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Uništeno riječko gospodarstvo!

Post broj:#240  PostPostao/la Adamić » 29.1.2012, 00:50

DVA DESETLJEĆA PROPADANJA Rijeka danas: simbol proizvodnje i pomorstva u Europsku uniju ulazi bez industrije, ali s vojskom činovnika

Autor: Darko Pajić

U Rijeci danas proizvode »3. maj« i Jadranski galenski laboratorij, pa najviše Riječana zapošljava država, odnosno Grad Rijeka ili neki od trgovačkih centara. U EU ulazi kao grad koji više ni u Hrvatskoj nema neku važniju lidersku poziciju u gospodarstvu, a uskoro neće biti lider ni u Primorsko-goranskoj županiji

Industrijska Rijeka spala je na dva slova, Brodogradilište 3. maj i Jadranski galenski laboratorij. Sva ostala proizvodna djelatnost više ne postoji. Metalci se u jedinom riječkom škveru bore za goli život, a JGL predstavlja rijetku iznimku tvrtke koja svoj opstanak na tržištu traži u sofisticiranoj proizvodnji u farmaceutskoj industriji. Između te dvije tvrtke zjapi ogromna praznina, koja se nije dogodila slučajno.

Dio razloga krije se u odgovoru na pitanje kakva je Rijeka izašla iz bivše Jugoslavije, a kakva ulazi u Europsku uniju. Put od snažnog industrijskog, pomorskog i prometnog središta do industrijski opustošenog grada trajao je svega 20-tak godina.

Rijeka u Europsku uniju ulazi kao grad koji više ni u Hrvatskoj nema neku važniju lidersku poziciju u gospodarstvu. Prema visini prihoda u 2010. godini samo 15-tak od 500 najvećih tvrtki u Hrvatskoj nalazi se u Rijeci. Treći grad u državi može se pohvaliti s udjelom od tri posto među perjanicama hrvatskoga gospodarstva, koje i samo prolazi kroz najdublju i najgoru krizu od osamostaljenja. Rijeka uskoro neće biti lider ni u Primorsko-goranskoj županiji. Naime, od 30 najvećih tvrtki PGŽ-a, njih 16 nije iz Rijeke.

Statistika bi bila i daleko gora da nema državnih tvrtki koje su ipak uspjele preživjeti izlaz iz socijalizma kao što su spomenuti »3. maj«, Luka Rijeka i Jadrolinija. Među 30 najvećih tvrtki u PGŽ-a, njih 12 bavi se trgovinom, a još 11 pruža razne usluge, najviše u prijevozu roba i putnika, pretovaru robe, gradnji objekata, hotelskom smještaju, marinama, itd. Jedna novinska kuća i jedna tvrtka u proizvodnji kruha i kolača spadaju u specifične proizvodne djelatnosti, pa ih u kontekstu dodane vrijednosti ne treba previše uzimati u obzir.

Žrtve tranzicije

Preostaju tri brodogradilišta koja su posebna priča i izuzev »Viktora Lenca« spadaju u tvrtke s neizvjesnom budućnosti, pored čega među proizvođače još ulaze čabarski Finvest s preradom drva i proizvodnjom ostalog namještaja i Dioki s velikim gubicima, gdje radnici nisu primili četiri plaće, a pogoni stoje već šest mjeseci.

Veći dio riječke gospodarske kataklizme dogodio se tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, razdoblje u kojem je izgubljeno oko 30.000 radnih mjesta. Nepovratno su nestali Croatia Line (bivša Jugolinija) s oko 3.000 zaposlenih i više od 50 brodova u floti koji su povezivali Rijeku sa svim svjetskim kontinentima. Ironijom sudbine, zadnji brod Croatia Linea koji je prodan u staro željezo zvao se »Hrvatska«. Nestala je i prateća metalna industrija koja se naslanjala na brodogradnju kao što je »Rikard Benčić«, Vulkan i Torpedo u kojima je radilo gotovo 4.000 ljudi. Još tri do četiri tisuće radnih mjesta ugasilo se u Harteri, Tvornici konopa i Brodomaterijalu. Građevinski div GP Primorje gdje je u najboljim vremenima radilo gotovo 9.000 ljudi također je nestao.

Sve ove tvrtke redom se smatraju žrtvom tranzicije na hrvatski način i tehnološke zaostalosti na prijelazu iz dogovorne u tržišnu ekonomiju koja im nije morala presuditi da nije bilo divlje privatizacije i nekontroliranih i dugotrajnih stečajeva u kojima imovina u pravilu nije bila ni približno dovoljna za pokriće dugova. Kakvu takvu tranziciju prošli su »3. maj« koji je sa »socijalističkih« 7.000 radnika došao do okvirne brojke od 3.000 zaposlenih, te Luka Rijeka koja je brojke smanjila još radikalnije, te je nevjerojatnih 7.000 zaposlenih sredinom osamdesetih smanjeno na sadašnjih oko 800 radnika.

Teritorijalni preustroj

Rijeci se u devedesetima dogodio još jedan težak udarac u obliku uvođenja teritorijalnog preustroja u kojem je grad izgubio zaleđe, prostor za stanogradnju i razvoj, te je najveći gospodarski potencijal regije – Industrijska zona Kukuljanovo pripala Gradu Bakru. Ta industrijska zona ni po čemu danas ne zaslužuje svoje ime jer je riječ o trgovačkoj zoni u kojoj su po uzoru na Rijeku redom otvarani trgovački centri i trgovačka skladišta pa se između ostalih u Industrijskoj zoni može kupovati u Bauhausu, Lidlu, Plodinama, Pevecu ili Lesnini te više od 80 posto iskorištenog sadržaja zone otpada upravo na trgovinu i skladišta.

POLITIČKI ZLOČIN
– Stavljanje Rijeke u uske teritorijalne okvire je politički zločin, time se razvoj namjerno zaustavio.

Autor ove izjave bivši je gradonačelnik Rijeke, aktualni ministar financija Slavko Linić, svakako najutjecajniji riječki političar u zadnjih 20 godina. Izjava je objavljena u srpnju prošle godine kao komentar poraznih rezultata popisa stanovništva i namjerno je izvađena iz konteksta, jer je Linić u nastavku pojašnjavao kako je koncepcija razvoja Rijeke na uslugama i prometu bila jedina moguća i ipak uspješna.

Podaci o gospodarstvu Rijeke govore suprotno, što je manje važno od pitanja: zašto SDP nije baš ništa učinio kako bi spriječio politički zločin o kojem Linić govori?

Teritorijalnim preustrojem Rijeka je izgubila i neke strateški važne tvrtke kao što je Rafinerija Urinj i »Viktor Lenac« koje su pripale Općini Kostrena. Istovremeno, grad je teritorijalno sužen do maksimuma, na svega 44 četvorna kilometra prostora, pa među ukupno 36 općina i gradova Primorsko-goranske županije Rijeka sa svojih 128.000 stanovnika zauzima tek 26. mjesto po veličini prostora na raspolaganju. Na sve to nadovezala se i nova SDP-ova koncepcija razvoja grada zacrtana na ulasku u novi milenij. Strateški je zamišljeno da će grad razvoj temeljiti na tercijarnim djelatnostima koje teoretski nose veće plaće i prinos BDP-a, ali se pokazalo da se od trgovine, turizma, prometa, raznog posredovanja i usluga ne može osigurati zaposlenost ni razvoj.

Sve to ponovo potvrđuju brojke, iako u posljednjih desetak godina u Rijeci više nisu propadala tako velika poduzeća kao u prethodnom desetljeću iz jednog jednostavnog razloga. Više ih gotovo nije ni bilo. Egzodus se ipak nastavio. Danas je doprinos Ine u Rijeci sveden na plaćanje komunalnog doprinosa za rafineriju nafte na Mlaci, jer u nekadašnjem gradskom gigantu radi jedva stotinjak ljudi, uglavnom na održavanju i osiguranju, dok je svaka proizvodnja stvar prošlosti. Ugašene su ili su svoju djelatnost iz grada iselile tvrtke na razini nekoliko stotina zaposlenih kao što su Adriainspekt, Elektromaterijal, Elektroluks, Magma, kojima treba pridodati i HT te Hrvatsku poštu, jer su dobar dio radnih mjesta premjestili iz Rijeke (uglavnom u Zagreb).

Grad za odlazak

Zatim slijedi i gubitak branda Lero sa 80-tak radnih mjesta, a onda i odlazak svih proizvodnih pogona Istravina s Gornje Vežice gdje će prostor dobiti sasvim drugu namjenu, umjesto proizvodnje, bit će to stambeno-trgovačka zona. Preseljena je iz Rijeke i tvornica RIO na Kukuljanovo, znači Grad Bakar, prestala je raditi tvrtka Agregat u Svilnom, u tijeku je stečajni postupak Transadrije u kojem je s brojke od 400 zaposlenih nekad ugledna i moćna tvrtka spala na stotinjak radnika koje čeka neizvjesna budućnost. Prije desetak dana prekobrojni su morali ići iz Hotela »Bonavia«, a riječ je o 19 djelatnika, uglavnom kuhara i konobara.

Dubina problema vidljiva je i u analizi ukupnog broja zaposlenih po djelatnostima, gdje je u Rijeci 2010. godine bilo oko 2.500 manje zaposlenih nego godinu ranije. Rijeka je na sadašnjem teritoriju 1991. godine imala 168.000 stanovnika, a 20 godina kasnije na popisu je bilo 128.735 stanovnika. Ta užasno neugodna brojka svjedoči da je Rijeka grad iz kojeg ljudi odlaze u potrazi za zaposlenjem i boljim životom, a to potvrđuje i statistika o broju zaposlenih u poduzećima. Te 1991. u gradu je radila 79.441 osoba, a 2010. je bila riječ o 49.337 zaposlenih. Zaključak jest da je Rijeka za 20 godina izgubila oko 40.000 stanovnika i 30.000 radnih mjesta.

Struktura privrede je sasvim izmijenjena u opisanom gašenju proizvodnje i industrije. Prema statistici za 2010. godinu, od ukupno 49.337 zaposlenih primat ima trgovina sa 7.625 zaposlenih, nakon čega slijedi prerađivačka industrija sa oko 7.125 zaposlenih u koje spadaju i oni u proizvodnji i industriji. Ostalo redom otpada na javnu i državnu upravu, promet i razne usluge. Između ostalog bode oči i trend pada zaposlenih, pa je očito da je 2010. najviše ljudi posao izgubilo upravo u prerađivačkoj industriji, građevinarstvu i trgovini, a stabilne ili blago veće brojke ostale su u administraciji, javnoj upravi, obrazovanju i zdravstvu, redom djelatnostima koje ovise o državnom ili gradskom proračunu.

Da se ništa posebno značajno u razvoju riječkog turizma nije dogodilo u zapošljavanju jasno je iz podatka o broju zaposlenih u djelatnostima pružanja smještaja, pripreme i posluživanja hrane, gdje je 2010. godine broj uposlenih pao za 71, trend koji je izvjesno nastavljen i prošle godine.

Sunovrat riječke luke
Kad je riječ o drugoj strateškoj riječkoj grani, a to je luka, što spada u segment prijevoza i skladištenja, također je vidljivo smanjenje radnih mjesta za 567. Taj broj uklapa se u hrvatske i globalne krizne trendove, ali je u priči o riječkoj luci još i važnija statistika koja govori o kašnjenju za konkurencijom, prije svega susjednom lukom Kopar. Najbolji rezultat riječka luka ostvarila je prijelomne 2007. godine kad je ukupan promet bio rekordnih 13,2 milijuna tona, što je tek desetak posto manje od Kopra. Međutim, umjesto očekivanog dostizanja i prestizanja slovenske luke dogodilo se upravo suprotno. Kopar je rastao četiri godine u kontinuitetu i prošlu godinu okončao s prometom od 17,1 milijuna tona, a Rijeka sa 9,4 milijuna tona.

RIJECI MANJE PUTNIKA, TERMINAL POSTAO AFERA
Najnoviji podaci za putnički promet riječke luke pokazuju da ni tu nema nikakvog pomaka. Prošle godine Rijeka je imala 171.396 putnika, što je osam posto manje nego godinu ranije. U Kopru je ponovo sasvim suprotno, ova slovenska luka imala je 100.344 putnika, a to je gotovo tri puta više nego prije (2010. bilo ih je 37.264).

Promet cruisera bolje je i ne spominjati, Rijeka je i dalje na nuli, a Putnički terminal na lukobranu postao je nova afera zbog najave međusobnih tužbi koncesionara Zorana Maržića i Lučke uprave Rijeka. Nova velebna zgrada ostala je prazna i zaključana, putnika ionako nema, kao što nema ni perspektive njihovog dolaska. Veći cruiseri teško mogu pristati uz novu obalu zbog malog gaza. No, odgovornost nije samo na Lučkoj upravi, već je korijen očito krive koncepcije stvoren prostornim planiranjem i odabirom loše lokacije za putnički terminal koji je po mnogima morao biti lociran na Bratislavskom pristaništu, na lokaciji u neposrednoj blizini željezničkog kolodvora i budućeg autobusnog kolodvora, čija se gradnja najavljuje već osam godina. Umjesto tri terminala na jednom mjestu, Rijeka je izgradila izdvojeni putnički terminal koji živi od katamarana i sezonske dužobalne linije.

Teško će se u tome nešto mijenjati nabolje, izvjestan je tek nastavak besplodnih i zamornih rasprava o tome tko je više, a tko manje kriv što u Rijeci nema cruisera.

Slovenska prednost je bilo članstvo u Europskoj uniji, što je donekle umanjivalo atraktivnost riječkog prometnog pravca, ali se i ovdje teško može pobjeći od surovih činjenica, tim više što je Kopar izgradio, opremio i otvorio nove kapacitete u kontejnerima, te preuzeo čelno mjesto među sjevernojadranskim lukama s kapacitetom i prometom od približno 600.000 TEU jedinica. Takvom ostvarenju Rijeka se tek može nadati negdje 2014. godine, kad bi u punoj funkciji bila nova obala i oprema na jedinom kontejnerskom terminalu riječke luke.

Kad se pogleda spisak najvećih riječkih tvrtki, teško je odgonetnuti logičan odgovor na pitanje, gdje će to sutra raditi i tražiti posao tisuće mladih studenata i stručnjaka koji završavaju studije na Sveučilištu u Rijeci. Teško da itko od njih sanja kako će sutra tražiti i dobiti posao u Plodinama, »3. maju«, Jadroliniji, Luci Rijeka, Liburnija Rivijera Hotelima, Autotroleju ili Brodokomercu, da spomenemo samo one najveće.

Ujedno, za većinu radnih mjesta u tim djelatnostima fakultetska naobrazba nije ni potrebna, što je također problem sustava, koji producira kadrove, a da pritom ne postoji nikakva strategija korištenja tog potencijala, osim ako strategija nije napuniti zavod za zapošljavanje. Tu je Rijeka otprilike na razini Hrvatske s nešto više od 9.000 evidentiranih nezaposlenih i tendencijom daljnjeg rasta. Ta boljka nije samo riječka, već i hrvatska, ali nikako nije ista u Rijeci ili primjerice u Zagrebu o čemu svjedoči i onaj prvi popis od 500 najvećih tvrtki po prikazanim prihodima u Hrvatskoj 2010. godine. Polovica ima sjedište u Zagrebu, što nije neočekivano, ali govori puno o metropolizaciji Hrvatske i deindustrijalizaciji Rijeke, čija uvjerljivo najveća tvrtka Plodine, samom prirodom svog posla i rasprostranjenošću prodajnih mjesta, nije bitno vezana uz Rijeku kao sjedište, već je to tek administrativna činjenica.

Riječki proračun
Istovremeno na popisu najvećih tvrtki sa sjedištem u Rijeci visoko 14. i 20. mjesto zauzima djelatnost čišćenja zgrada i ureda, a zaštitari Protecta nalaze se na 8. mjestu, Autotrolej je na 5. mjestu, Čistoća na 12., a Vodovod i kanalizacija na 15. mjestu. Iz toga jasno proizlazi da je, osim države, u Rijeci najveći poslodavac Grad Rijeka, čiji je proračun iz godine u godinu sve manji te bi u ovoj godini trebao iznositi oko 835 milijuna kuna.

Prihodi od prodaje zemljišta i najma prostora konstantno padaju, što se vidi i na sve većem broju praznih izloga i elitnih prostora na riječkom Korzu. Krešu se plaće gradskih službenika i zaposlenika, 2009. godine za tri posto, 2010. godine za još pet posto, a 2012. vjerojatno za još oko tri posto. Slično je i s izdvajanjima za kulturu, sport, odgoj, obrazovanje, čija je perspektiva da dijele sudbinu siromašnog riječkog proračuna koji sigurno ne bi bio u tako teškoj situaciji da prioriteti nisu bili izgradnja preskupih sportskih objekata, prije svega bazena i dvorane Zamet.

Doduše, dvorane nisu bile u modi samo u Rijeci, već i u okolnim općinama i gradovima jer je svatko želio imati svoju, pa su u takve objekte investirali Bakar, Kostrena, Čavle, Viškovo i Kastav. Šire područje Rijeke tako je dobilo čak 7 modernih sportskih dvorana u zadnjih desetak godina, a gradnja osme je u tijeku u Opatiji. Koliko je otvoreno novih tvornica? Niti jedna, ako je kriterij masovnije zapošljavanje.

Svemu navedenom unatoč, bilo bi krivo pomisliti da postoje ikakve naznake neke drugačije koncepcije razvoja od strane gradskih vlasti na čelu s gradonačelnikom Vojkom Obersnelom. Grad Rijeka nedavno je oglasio izmjene GUP-a zbog neostvarivanja razvoja gospodarstva u skladu s planovima, te pretvaranja pojedinih gospodarskih zona u stambene, trgovačke, itd. Grad u čijem centru na Korzu više trgovačkih prostora (bivši Varteks i Karolina) zjape prazni, do kraja ove godine trebao bi dobiti još jedan veliki zapadni trgovački centar.

Dugoročni projekti

Ono što se Rijeci dogodilo u zadnjih dvadesetak godina nedavno je jednostavno opisao Ratko Zelenika, dobitnik državne nagrade za znanost za životno djelo za 2010. godinu, umirovljeni profesor koji je karijeru proveo na Pomorskom i Ekonomskom fakultetu u Rijeci.

– Mi smo u Rijeci pobrkali lončiće i umjesto da razvijamo primarne i sekundarne, razvijali smo tercijarne djelatnosti. Umjesto industrije i proizvodnje, razvijali smo usluge i promet, iako bi te djelatnosti trebale samo služiti kao nadogradnja i logistika razvoju primarnih i sekundarnih djelatnosti, a nikako biti jedine djelatnosti, kazao je Zelenika.

Brzi preokret neće donijeti ni velike investicije na riječkom prometnom pravcu koje je najavila aktualna Vlada jer je riječ o dugoročnim projektima. Samo nizinska pruga košta oko pet milijardi eura, a njoj tek treba dodati investiciju za izgradnju novog Krčkog mosta te velikog kontejnerskog terminala na Krku. Ništa od navedenog neće se ni započeti graditi još tri do četiri godine, pa se u tome ne može ni tražiti rješenje za povećanje zaposlenosti, čak ni na razini građevinskog sektora. U najoptimističnijim scenarijima nizinska pruga mogla bi biti gotova za desetak godina i tek tada bi se možda mogao ostvarivati plan o zapošljavanju pet do šest tisuća ljudi u novoj gospodarskoj zoni u Omišlju.

Pitanje je što učiniti, čemu se okrenuti u iduće četiri godine, odnosno kako privući investicije koje bi mogle uvesti nove tehnologije i predstavljati zametak povratka proizvodne industrije. U uvjetima globalne krize upitno je može li se neka veća investicija dogoditi čak ni kad bi riječka regija danas mogla besplatno investitorima ponuditi zemljište za ulaganje sa sređenom infrastrukturom i dozvolama koje će se administrativno rješavati za najviše nekoliko mjeseci umjesto minimalno nekoliko godina.

Niti jedna općina i grad to ne nudi, nitko o tome niti ne govori, pa ni razloga za optimizam ne može biti. Svatko je zatvoren u svoje granice, aktualna strategija razvoja je propala, a nove nema na vidiku. Riječka gospodarska sadašnjost je zastrašujuća. Utoliko je što prije potrebno tražiti odgovor na ključna pitanja.

Gdje ćemo sutra raditi i od čega ćemo živjeti?

http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/R ... -cinovnika
--------------------------------------------------------------------------------
Gdje ćemo sutra raditi? Pa tamo gdje ima posla. Vrlo jednostavno, to pokazuje i zadnji popis stanovništva. Ovaj grad polako nestaje a na karti Hrvatske ne igra nikakvu ulogu.

Ovaj grad propada i postaje sve praznija i praznija spavaonica. Mišljenja sam kad bi opet počeo rat na ovim prostorima da ne bi mnogo izgubili. Malo tmurno razmišljanje ali tako je.
Slika

PrethodniSljedeće

  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Općenite rasprave

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju