Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Cihlar, Vatroslav Slavko (Senj 1896 - Rijeka 1968) - novinar i knjizevnik

Ne ograničava se samo na područje Rijeke nego na sve osobe koje su ostavile traga u našem kraju.
Pravila foruma
Osobe su poredane abecedno po prezimenima.
Teme otvarate tako da prvo napišete prezime osobe a onda ime , nakon toga poželjno je da stavite godinu rođenja i smrti te zanimanje. Primjer "Kobler Giovanni (1811.-1893.) -povjesničar ".
Unutar rubrike imate forumsku tražilicu.
Avatar korisnika
Kantrida76
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 542
Teme: 42
Pridružen: 18.9.2012, 07:23
Lokacija: Grad Rijeka

Cihlar, Vatroslav Slavko (Senj 1896 - Rijeka 1968) - novinar i knjizevnik

Post broj:#1  PostPostao/la Kantrida76 » 6.10.2017, 01:08

Cihlar, Vatroslav Slavko, hrvatski novinar i književnik (Senj, 3. VIII. 1896 – Rijeka, 2. I. 1968).

Obitelj Cihlar najpoznatija je po knjizevniku Milutinu Cihlaru Nehajevu i njegovu ocu Sebaldu, dok je drugi sin Vatroslav gotovo pao u zaborav zvog svoje naglasene ali i krivo protumacene uloge u komunistickom pokretu nakon Prvog svjetskog rata.Njegovo djelo Hrvatsko pitanje i amputacija iz godine 1928, razotkriva tko je sve prekrajao kartu Hrvatske. Djelo je u dva mjeseca dozivjelo tri izdanja i utjecalo na dalji tijek politickih dogadjanja.

Vatroslav se od 1902 do 1906 skolovao u Senju a kada obitelj nakon smrti oca Sebalda, 1907 godine preseli u Kraljevicu, upisuje nauticku skolu u Bakru. Vrlo mlad pocinje pisati u bakarskom listu Novi ZIvot i sudjelovati u osnivanju pucke knjiznice u Kraljevici. Sa prijeteljem Antunom Barcem iz Grizana odrzavao je tecajeve za nepismene po selima.Zbog sudjelovanja u strajku protiv bana Slavka Cuvaja, izbacen je iz skole te je 1913 godine maturirao u Kotoru.
Zavrsivsi skolovanje radi do prvog svjetskog rata kao pomocni casnik na parobrodu Szapary rijeckog parobrodskog drustva Adria a onda na brodu Ultonia, koji je odrzavao veze izmedju Rijeke i New Yorka.kada je izbio rat, zbog svoje politicke nepouzdanosti, nije upucen u mornaricu vec u domobransku pukovniju u Karlovac.

U proljece zajedno sa Antunom Barcem i Antunom Tomasicem iz Voloska pokrecu knjizevno izdavacko poduzece Jug. prva izdana knjiga bili su Feljtoni i eseji A.G.Matosa, najcitanija knjiga na svim bojistima gdje su se nalazili nasi ljudi za vrijeme prvog svjetskog rata.

Angažirao se protiv diktature kralja Aleksandra pa je zbog toga otišao u inozemstvo. Nakon II. svjetskog rata radio je kao prevoditelj u »Binozi« (1945–46). Bio je ravnatelj Narodnoga muzeja, Narodnoga kazališta i urednik Pomorstva u Rijeci. Uz novinske članke pisao je književne, kazališne i glazbene eseje. Prevodio je s njemačkoga, francuskoga i španjolskoga.

Najvažnija mu je publicistička rasprava Hrvatsko pitanje i amputacija (1928). prvo izdanje odmah je razgrabljeno pa objavljuje drugo i trece izdanje.
brosura imal je malo teksta ali je imala osam zemljopisnih karata iz kojih se vidjelo kako se nakon 1918 godine Hrvatska djelila i komadala u zamisli beogradskih vlastodrzaca i stranih politicara.

Capture.PNG
Capture.PNG (150.04 KiB) Pogledano 8495 puta


Poslije 1945 djelovao je kao prevoditelj u nakladnom zavodu Binoza. 1947 vraca se na Kvarner te se nastanjuje u Rijeci. Bio je upravitelj Narodnog muzeja (1948) a 1961 potaknuo je osnivanje Pomorskog i povjesnog muzeja u Rijeci. Ljudi na vlasti su ga trpili ali ga nisu voljeli sto pokazuje cesta promjena radnog mjesta.Od 1949 do 1957 djeluje u narodnom, odnosno Pionirskom kazalistu u Rijecisto mu je omogucilo prikupljanje materijala za povijest Rijeckog narodnog kazalista a 1964 je uredio spomenicu o Ivanu Zajcu.

Godine 1958 kao sluzbenik Pomorskog brodarstva i urednik Pomorstva prikupio je materijal za privredni razvoj Rijeke. Njegova rukopisna ostavstina posluzila je mnogima pa je i Radojica F. Barbalic upotrijebio njegove materijale i radove da napise kvalitetne radove.

Vatroslav Slavko Cihlar kritizirao je medju prvim hrvatskim ali i jugoslavenskim publicistima i politicarima nemacki nacizam, talijanski fasizam ali i srpsku diktaturu i reci svima o namjerama velikosrba koji su isli za nestankom Hrvata i Hrvatske. Rekao je istinu onima koji istinu nisu htjeli cuti. Iako je uvjetno receno, u odredjenoj fazi zivota bio komunista, njegov je komunizam bio krlezijanski, odnosno cesarecki, a to znaci da je bio socijalan, human hrvatski.

Avatar korisnika
Kantrida76
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 542
Teme: 42
Pridružen: 18.9.2012, 07:23
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Cihlar, Vatroslav Slavko (Senj 1896 - Rijeka 1968) - novinar i knjizev

Post broj:#2  PostPostao/la Kantrida76 » 6.10.2017, 01:12

Vatroslav Cihlar: Kostrena, kraj, život i ljudi u njezinoj prošlosti

Na brijegu, što se sur i kamenit strmo ruši prema bakarskoj uvali, smjestile su se obje Kostrene sa svojim rasutim naseljima na ozeljenjenoj nizbrdici na njegovoj južnoj strani; tu se kostrenjsko brdo, za razliku od njegove bakarske strane, koja je izložena sjeveru i buri, blago spušta prema Riječkom zaljevu. Sve je tu prekrito zelenim travnjacima i gajevima između koji izviruju bijele kućice kostrenjskih zaselaka. Svi su ovi zaseoci, osim Urinja uz more, uzdignuti na brdu. Kostrenjski kraj spušta se uglavnom u blagim silazima prema obali, ali se tu ljudi već u davnim vremenima ne naseliše pokraj mora, kako bi to bilo prirodno, već izabraše svoj dom i život na visini, odakle se otvara širok pogled na čitav Kvarnerski zaljev.

Ni jedna ni druga Kostrena (Sv. Lucije i Sv. Barbare) nisu izgrađene na okupu kao cjeline oko jednog mjesnog središta, već se sastoje od niza zaselaka što se rasuše naoko bez ikakva plana po čitavom brdu. Ali svaki taj zaselak čini, u protivštini prema općem rasporedu mjesta, cjelinu za sebe, imajući svoj vlastiti život i nastajući kroz stoljeća onako kako su ga stvorile životne potrebe, vremena i prilike. To što ti zaseoci nose kao posebnu svoju značajku uglavnom obiteljska imena, odraz je starijih vremena kada se živjelo u obiteljskoj zajednici, u kućnoj zadruzi, te se zajednički branio život i trud pred raznim nepogodama i pogiblima. Na nekim mjestima kuće su kao slijepljene jedna uz drugu.



Neki od tih kostrenjskih zaselaka sastoje se od svega nekoliko kuća, što su i ovdje građene, kao i u čitavom primorskom kraju, sasvim funkcionalno, uglavnom u istom stilu, ravnajući se u svojoj izgradnji prema potrebama života, kamenom tlu i klimi. Na nekim mjestima, kao u Šoićima na vrhuncu, kuće su obzidane visokim zidovima, što ih gotovo zakriše pred pogledom. Cjelovitošću i čvrstoćom u svojoj izgrađenosti, s uskim uličicama i zidovima koji ne propuštaju buru, na visoravni gdje ona udara najvećom snagom, ovo se kostrenjsko naselje čini poput nekog malog gradića što se uzdignu pogledom na sve strane iznad čitava kraja kao slutnja nekog kastelijera još iz prethistorijskih vremena.



Kostrena nema u svojoj arhitekturi zaselaka ni palača ni raskošnih građevina kao neka druga veća i nekada bogatija mjesta na Hrvatskom primorju. Sve je tu skromnije, jednostavnije i manje, odišući više ambijentalnim ozračjem stoljećima uščuvanog pomorskog i sasvim primorskog ambijenta.



Ali ako Kostrena, kako spomenusmo, nema ni većih naselja ni građevina iz prošlosti, već je sva niz rasutih skromnih zaselaka, ima zato veliku pomorsku povijest koja bi jamačno, prikazana u jedinstvenoj umjetničkoj slici života, dogođaja i djela njenih pomoraca, sačinjavala istinsku epopeju našeg pomorskog svijeta u prošlim vremenima. Svaka kuća nosi tu po neku uspomenu na stare kostrenjske pomorce, njihove živote na moru i na ono, što je možda od najvećeg dojma: na brigu, trud i nastojanja kojima su oni gradili i čuvali svoj dom, nepomućeni izraz svog ambijenta, stana i kućišta, sa zidovima koji se na nekim mjestima čine poput tvrđavnih bedema, s taracama i brajdama ispred kuća i cvijećem na ogradama, što je svojim živim bojama jedini ukras ovog linearnog, jednoličnog i jednostavnog domaćeg primorskog graditeljstva.

Sve kuće u Kostreni okrenute su svojim pogledima prema moru, pa kao da je i time označena životna suština ovoga mjesta kroz stoljeća. Jer otkako se pamti Kostrena u povijesnom smislu, Kostrenjani su bili pomorci, u elementu mora bio je od prvih dana njihove postojbine čitav njihov život. Rijetko je koji kraj i pejsaž na čitavoj našoj obali dao od davnih vremena do danas toliko pomoraca kao Kostrena, i to pomoraca koje zbog njihove vrsnoće poznavaše čitav svijet. Jer, kako veli kostrenjski pjesnik Jakov Randić od prije od stotinu godina, „vridno vazda oni brodovaše“.

Mala su to neznatna naselja u usporedbi s drugim našim pomorskim mjestima, većim po stanovništvu i znamenitijim po svojim kulturno-historijskim spomenicima – u vremenima najveće napučenosti tu na čitavom brdu nije nikada živjelo više od tri tisuće ljudi, ali možda nijedan naš primorski predio ne zaslužuje u punom smislu naziva pomorske krajine kao Kostrena, to naše najtipičnije i po svojim ljudima najizrazitije pomorsko naselje.

Kao sva naša mjesta od pomorske prošlosti, i Kostrena je imala svoj uspon u doba jedara, i svoj pad potkraj XIX. stoljeća, ali iako je onda Kostrenjane, po mišljenju njihovih starih pomoraca, „more iznevjerilo“, oni ga se nikada ne odrekoše, unatoč Levantu, Havani, Cap Hornu i Pacifiku, što pokosiše toliko njihovih života. Pomorci su ostali sve do današnjeg dana.



Na razne načine tumači se pojava da su se stari Kostrenjani, premda pomorci i ljudi od mora, osnivajući svoja naselja, uspeli na vrhunce i izgradili svoje domove na brdu, a ne pri moru. Gusarenje na moru u starim vremenima svakako je tu ljude potisnulo od obale prema brdu, jer je živjeti na visu bilo sigurnije, no pri moru. Gore s uzvisina moglo se lakše promatrati što se događa na Kvarneru. Kostrenjani se nisu trebali uspinjati na brdo da vide dolazak brodova, kao ljudi u Lošinju, imajući podno svojih kuća čitavu morsku pučinu. Ali ima motiv u povijesti Kostrene, koji se provlači kroz čitav njen život od prvog njenog spomena kao utočišta prognana svijeta u staro doba do događaja iz najnovijih vremena, motiv života u slobodi, koji je od ovih skromnih i čednih naselja i jednostavnih bijelih primorskih kućica stvorio i tvrđe narodnog otpora i narodnih sloboština u prošlosti.

Kostrenjski pomorci, kako ćemo vidjeti kasnije u osvrtu na događaje iz narodnih pokreta, nisu bili samo poznati navigatori već i tvrdi branitelji svoga zavičaja. I ovdje su pomorci bili nosioci narodnih slobodarskih ideja. Pa će za to mišljenje, da je stari Kostrenjanin izabrao svoj dom na visini, da živi u slobodi i pogledom otvorenim u daljinu, možda biti u svijetlu kostrenjske narodne historije, i one od najnovijeg časa, najbolji odgovor na pitanje zašto su tu ljudi od mora i morskoga kruha, pošli, gradeći svoje domove, preko bespuća i neprohodna grohota u brdo, u visinu, u slobodu.

Uvodni odlomci iz eseja Kostrena, kraj, život i ljudi u njezinoj prošlosti koji je Vatroslav Cihlar (Senj, 1896. – Rijeka, 1968.) novinar, prevoditelj i književnik, mlađi brat Milutina Cihlara Nehajeva, objavio u Kostrenjskoj spomenici 1957. godine

http://kostrena.hr/vatroslav-cihlar-kos ... proslosti/

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4609
Teme: 160
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Cihlar, Vatroslav Slavko (Senj 1896 - Rijeka 1968) - novinar i knjizev

Post broj:#3  PostPostao/la Vežičanka » 6.10.2017, 10:57

....pa je i Radojica F. Barbalic upotrijebio njegove materijale i radove da napise kvalitetne radove.

Ovaj dio rečenice iz prvog posta mi se baš ne sviđa jer ispada da je Radojica Barbalić, jedan od naših najznačajnijih povjesničara pomorstva iskoristio uglavnom samo i sve materijale Vatroslava Cihlara za svoje radove.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Vatroslav Cihlar je bio vječni boem koji je često rezao granu na kojoj sjedi.

Zanimljiva je knjiga koju je o njemu napisao Igor Žic a koja se može skinuti u pdf formatu ovdje https://paperzz.com/doc/5138416/vatrosl ... 3-ograna...

Igor Žic kaže u Novom listu:
Uvijek je bio protiv nečeg, često u bijegu, živio je najčešće od honorara, bez stalnog zaposlenja, a njegovo je djelo puno važnije od pripisanih mu zasluga. No ja sam imao i jedan privatni razlog za pisanje ove knjige. On je, naime, bio dobar prijatelj moga oca – istaknuo je Žic, napomenuvši da je knjiga namijenjena primarno knjižnicama na riječkom i primorskom području te da je otisnuta u malo primjeraka, ali da je u pdf-formatu već poslana na stotinjak adresa.

Avatar korisnika
Kantrida76
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 542
Teme: 42
Pridružen: 18.9.2012, 07:23
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Cihlar, Vatroslav Slavko (Senj 1896 - Rijeka 1968) - novinar i knjizev

Post broj:#4  PostPostao/la Kantrida76 » 6.10.2017, 11:16

Mira Kolar : V.S.Cihlar "Hrvatsko pitanje i amputacija"

Mislim da nije receno da je R.Barbalic uzeo samo njegove materijale za svoje radove te nitko ne umanjuje rad Radojice F. Barbalica.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4609
Teme: 160
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Cihlar, Vatroslav Slavko (Senj 1896 - Rijeka 1968) - novinar i knjizev

Post broj:#5  PostPostao/la Vežičanka » 6.10.2017, 13:25

Naravno, nisam to ni mislila. Samo nespretno sročena rečenica. Trebalo je stajati upotrijebio je dio materijala ili nešto od njegovih radova.

Avatar korisnika
milic
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 869
Teme: 6
Pridružen: 5.6.2012, 17:39

Re: Cihlar, Vatroslav Slavko (Senj 1896 - Rijeka 1968) - novinar i knjizev

Post broj:#6  PostPostao/la milic » 6.10.2017, 16:21

Inače. koliko je meni poznato, Igor Žic je sin Rikarda Žica. Jasno da zna puno o Cihlaru kad su njegov otac Riki i Cihlar bili kompe u životu. I za šankom, jasno. :piva2
Daj balu mali!

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4609
Teme: 160
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Cihlar, Vatroslav Slavko (Senj 1896 - Rijeka 1968) - novinar i knjizev

Post broj:#7  PostPostao/la Vežičanka » 6.10.2017, 17:12

Da, tako je za ovo prvo.
Za ovo drugo ne znam. :lol:

Avatar korisnika
Kantrida76
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 542
Teme: 42
Pridružen: 18.9.2012, 07:23
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Cihlar, Vatroslav Slavko (Senj 1896 - Rijeka 1968) - novinar i knjizev

Post broj:#8  PostPostao/la Kantrida76 » 6.10.2017, 19:24

Vežičanka napisao:
....pa je i Radojica F. Barbalic upotrijebio njegove materijale i radove da napise kvalitetne radove.

Ovaj dio rečenice iz prvog posta mi se baš ne sviđa jer ispada da je Radojica Barbalić, jedan od naših najznačajnijih povjesničara pomorstva iskoristio uglavnom samo i sve materijale Vatroslava Cihlara za svoje radove.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Vatroslav Cihlar je bio vječni boem koji je često rezao granu na kojoj sjedi.

Zanimljiva je knjiga koju je o njemu napisao Igor Žic a koja se može skinuti u pdf formatu ovdje https://paperzz.com/doc/5138416/vatrosl ... 3-ograna...

Igor Žic kaže u Novom listu:
Uvijek je bio protiv nečeg, često u bijegu, živio je najčešće od honorara, bez stalnog zaposlenja, a njegovo je djelo puno važnije od pripisanih mu zasluga. No ja sam imao i jedan privatni razlog za pisanje ove knjige. On je, naime, bio dobar prijatelj moga oca – istaknuo je Žic, napomenuvši da je knjiga namijenjena primarno knjižnicama na riječkom i primorskom području te da je otisnuta u malo primjeraka, ali da je u pdf-formatu već poslana na stotinjak adresa.


Osim sto je bio boem, mislim da je bitnija cinjenica da je bio jedan od vodecih esejista svog vremena te da je bio covjek koji je govorio istinu koji neki nisu htjeli cuti.


  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Osobe

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju