Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Osvajanje vojarni u Rijeci, 1991.

Dotaknite se neke teme iz bogate povijesti našeg grada. Jedino rubrika "Osobe" vezana je cijeli naš kraj. Pridonesite svojim prilogom da saznamo i naučimo nešto više .
Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23459
Teme: 923
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Osvajanje vojarni u Rijeci, 1991.

Post broj:#1  PostPostao/la Adamić » 5.1.2010, 13:44

Osvajanje vojarni u Rijeci

Vojarna Draga osvojena je 9. studenog 1991..jpg
Vojarna Draga osvojena je 9. studenog 1991..jpg (20.55 KiB) Pogledano 3465 puta

Vojarna Draga osvojena je 9. studenog 1991.

Vojarna Draga je osvojena bez velike pompe i pisanja. Nije se govorilo o tome. Da se ta informacija pojavila u Dnevniku, kako je običaj bio nakon sličnih uspjeha drugdje, bilo bi sigurno problema. Kasnije je išao gotovo domino efekt...


Piše Dragan OGURLIĆ


Nakon smotriranja jedinica Teritorijalne obrane na Rujevici, početkom rujna 1991. godine, Ratni štab TO za Rijeku dao je nadležnom Sekretarijatu za narodnu obranu nalog za popunu jedinica i osiguranje lakog pješačkog naoružanja. Međutim, bilo je to lakše reći nego ostvariti. U riječkim vojarnama čučalo je oružje dovoljno da naoruža dva korpusa, a do njega se nije moglo doći milom, ali ni silom.
Brigada TO (kasnije nazvana 128. brigadom) u prvih petnaest dana rujna bila je formirana u četiri bataljuna, sa specijalnom četom za protudiverzantsku borbu, pionirsko-inženjerijskom četom, dva odreda za podmorska djelovanja, zaštitnom četom vojne policije, jedinicom protuzračne obrane, stražarskim jedinicama (Zamet, Kozala, Sušak), pratećom četom (mitraljezi, minobacači, topnici), pozadinskom jedinicom i logističkom bazom – u samom početku 128. brigada imala je 4.600 ljudi.
Uskoro se, 19. rujna 1991. dolaskom Antuna Račkog otpočelo s formiranjem Operativne zone pa su tako Ratni štab TO i jedinice obrane Rijeke dobile nadređeno zapovjedništvo. Brigadiru Račkom kao zapovjedniku Primorsko-goranske regije (koji je u HV došao s mjesta zapovjednika delničke vojarne) 22. rujna 1991. predan je izvještaj o stanju u jedinicama TO.
Prethodno je pao i prvi vojni objekt u riječkoj regiji, centar veze »Guslica« na Platku. Dvanaestak vojnika JNA koji su tamo bili javilo se MUP-u u Rijeci 17. rujna, a nakon dva dana pregovora Platak je preuzet bez borbe.
– Javili su nam iz MUP-a da se vojska želi predati i otišli smo gore, kaže Šime Radulić, zapovjednik Ratnog štaba TO za obranu Rijeke. – Kad smo vidjeli u kakvom su stanju, dali smo tim dečkima trenerke, prijevoz i raspustili ih. Preuzeli smo Guslicu, a potom se cijela 128. brigada obučavala na Platku.

Čuvanje Petra Krešimira

Predložio sam, nastavlja Šime Radulić, znajući da rat neće trajati jedan vikend, da formiramo i kopiju 128. brigade, kojoj će kad ode na ratne zadatke trebati osvježenje, zamjena i popuna. Ta je »kopija« na koncu ostala ovdje na zadacima čuvanja objekata, kontrole terena, raščišćavanja minsko-eksplozivnih sredstava, zaprečavanje pravaca oko kasarni...
Ljubo Mičetić, načelnik za obavještajne poslove u Ratnom štabu TO, u to je vrijeme, radeći u sistemu Jugobanke, puno putovao po Jugoslaviji i sve mu je bilo jasno:
– Kad nas je gospodin Radulić pozvao na razgovore krajem kolovoza 1991. da formiramo Ratni štab TO, odmah smo počeli raditi, u civilu, čak ni familije nisu znale gdje smo. Što se tiče obavještajne situacije, trebali smo praktički krenuti od nule. Povezali smo se s MUP-om, SZUP-om, mjesnim zajednicama, Centrom za obavješćivanje... Dovoljno je bilo snaga i ljudstva na terenu koji su imali određene podatke te smo formirali obavještajnu mrežu, a služili smo se i informacijama prebjega iz JNA, izviđanjem naših jedinica, pratili smo kretanja vojske i pojedinaca.
Jedan od prvih zadataka koji je obavila upravo brigada Teritorijalne obrane bila je u suradnji s Brodogradilištem Kraljevica sačuvati raketnu topovnjaču u novogradnji.
– Dobili smo odgovoran zadatak da damo sigurnosnu zaštitu novog broda, da ga sačuvamo za hrvatsku ratnu mornaricu, sjeća se načelnik sigurnosti Jasenko Kolić. – To je moćna raketna topovnjača sa švedskim raketama dometa 80 km, s najnovijim protuzačnim mitraljezom, s kompjuterski navođenim gađanjem. Zadatak smo dobili negdje u rujnu 1991. i obavljali ga do 20. ožujka 1992. godine, kada je predsjednik Tuđman došao na porinuće. Kad smo u rujnu 1991. došli u Kraljevicu, brod je još bio na navozu broj 3 u hangaru. JNA je imala prevlast u zraku i na moru, znate da je bila blokada riječke luke i da je iz Bihaća avionima trebalo 10-15 minuta avionima da napadnu. Vojska je htjela brod prebaciti u Zeleniku u Crnoj Gori.
Proveli smo sigurnosnu provjeru svih radnika u proizvodnji, stanovništva u Kraljevici, povezali se s lovačkim društvima tog kraja, organizirali stražarsku službu u nekoliko krugova, protuzračnu obranu, patrole... Bojali smo se, s obzirom na poziciju tog hangara, zračnog napada i diverzija s kopna i mora. Zato su naši ronioci, domaći ljudi iz Kraljevice, Bakarca i Rafinerije, na doku dežurali 24 sata neprestano i ronili svakih sat vremena po dužini cijele vale. Carinski brod je također dežurao oko hangara... Mjesecima smo vršili aktivnosti pod morem, na moru i kopnu. U ono vrijeme brod je imao neprocjenjivu vrijednost, i vojnu i kao simbol.
Poseban sigurnosni problem je nastao onda kad je bilo najavljeno da će na porinuće broda doći predsjednik Tuđman i cijelo rukovodstvo RH. To su bile strahovite mjere osiguranja, pregledavana je svaka barka... Taj brod je porinut pod imenom »Petar Krešimir IV« i još i danas kao najmoderniji ratni brod plovi u sastavu Hrvatske ratne mornarice.


Bijeg 16 vozila punih oružja

Prije osvajanja vojarni u Rijeci, dogodila se poznata nedjelja 13. listopad 1991. kada su oko 14 sati eksplodirala skladišta JNA na Grobniku i Katarini. Jedinice Teritorijalne obrane bile su među onima koji su izvlačili oružje i cijevi iz skladišta TO koje nije uništeno u eksploziji.
Jedan dio oružja TO vojska je prebacila u vojarnu u Dragu. Prilikom jednog transporta od Zahuma do Drage 14. listopada, organiziran je »bijeg vozila« – od 18 kamiona u koloni, unatoč osiguranju vojne policije JNA, na izlazu Orehovica s puta je skrenulo 16 kamiona. Nekog Kuzmića su uhvatili s kamionom na Vežici jer je zalutao i vratili u Dragu. Izvučenim oružjem, koje je distribuirano prema Platku, Opatiji, Crikvenici i Krku, prema Radulićevom mišljenju, naoružane su dvije bojne. No pravi podvig tek je uslijedio zauzimanjem vojarne Draga.
– Krajem listopada 1991. dobili smo informacije da je opet minirano skladište TO u Dragi, kaže tadašnji načelnik obavještajaca Ljubomir Mičetić. – Bilo je pripremljeno da ga se digne u zrak i o tome je obaviješten Krizni štab. Da se ne ponovi eksplozija skladišta te da se očuva naoružanje, municija, artiljerijska oruđa i druga oprema s jedne strane te da ne nastradaju mještani Drage-Orlići s druge strane, načinjen je plan osvajanja vojarne Draga.
Evo, tu vam je autentična skica iz tog vremena; vojarna »Draga« sa svim podacima, gdje je minirano, gdje je koji tenk, gdje je municija, koliko ljudi, gdje spavaju... Sve smo to znali, a da nismo ušli unutra. Okoliš vojarne toliko je bio gusto miniran rasprskavajućim odskočnim minama, da je jedini način bio zauzeti vojarnu kroz glavna vrata.
Taj dan smo ispred Doma »Željka Marča« na Gornjoj Vežici koncentrirali kompletnu brigadu, blokirali sve pristupne puteve, na ulaz dovezli oklopni transporter tzv. »Hrvatinu«, razmjestili protudiverzantsku četu Rešida Selimovića koja je bila jedina dobro naoružana i koja je prethodno obučavana u Kraljevici, u vojarni Mornar jer je po obavještajnim podacima Šime Radulić donio odluku da je to najzreliji vojni objekt i trenutak kada on može pasti.

Kako je pala prva vojarna u Rijeci


Dogodilo se to 9. studenog 1991. godine, kada je data zapovijest da se u 16 sati zauzme vojarna. U isto vrijeme dat je nalog TT centru da isključi vojarnu s telefonske mreže.
U 15.30 sati zapovjednik brigade teritorijalaca Šime Radulić ušao je u vojarnu Draga s vrećicom i bocom rakije u ruci (poznavao je vojnike i oficire jer je bio zadužen za prevoženje oružja iz Zahuma), a u isto vrijeme predsjednik Kriznog štaba Slavko Linić nalazio se kod generala Čada (s njim je bio svakodnevno jer su pregovori o napuštanju JNA bili u završnoj fazi).
Nakon kraćeg razgovora Radulić je zapovjedniku vojarne Draga kap. Maruniću predložio da preda vojarnu, nakon čega je ovaj u nevjerici rekao da to ne dolazi u obzir.
– Rekao sam mu da se pakuje na Trsat jer »sad će moji, svaki čas«. Pobjesnio je... dok mu nije ovaj s poljskog telefona javio: »Neprijateljska vojska pred ulazom...« Pomalo je bilo ludo ući sam među trideset frustriranih i naoružanih vojnika, s najlonom i bocom rakije...
Točno u 16 sati preko poljskog telefona stražar je izvijestio svog oficira da je pred ulazom borbeno oklopno vozilo (Hrvatina) i da je veća skupina neprijateljskih vojnika opkolila vojarnu.
Nakon objašnjenja da je to planirano, da je vojarna isključena s telefonske mreže i da nema drugog izlaza, Radulić je ponovio zahtjev kap. Maruniću da preda vojarnu. Nakon nekoliko minuta preko Radulićeve »motorole« uspostavljena je veza s Linićem, generalom Čadom i pukovnikom Vujnovićem.
Poslije 15-ak minuta kap. Marunić dobio je od svog pretpostavljenog (puk. Vujnović) naređenje da s ljudstvom napusti vojarnu. Cijela akcija i igra živaca trajala je 35-40 minuta. Hrvatska je vojska preuzela prvu vojarnu u Rijeci, bez mnogo pompe.
Naoružanjem iz ove vojarne naoružale su se sve postrojbe operativne zone Rijeka, a dio naoružanja otišao u Zadar, Karlovac, Osijek...
– To je bio šok za tadašnju vojsku u Rijeci, kaže Mičetić. – Draga je osvojena bez velike pompe i pisanja. Nije se govorilo o tome. Da se ta informacija pojavila u Dnevniku, kakav je običaj bio nakon sličnih uspjeha drugdje, bilo bi sigurno problema. Kasnije je išao gotovo domino efekt...

Krizni štab Rijeke  Slavko linić i snaga 13.korpusa JNA Marjan Čad.jpg
Krizni štab Rijeke Slavko linić i snaga 13.korpusa JNA Marjan Čad.jpg (159.64 KiB) Pogledano 3468 puta

Uz pomoć europskih promatrača i suglasnost Vlade Republike Hrvatske pregovori Kriznog štaba Rijeke (na čelu Slavko linić) i snaga 13.korpusa JNA (na čelu general - major Marjan Čad) privedeni su uspješno kraju. Početkom prosinca 1991. i posljednji jugo-vojnik napustio je rijeku.


Zapovjednik Katarine plakao kao dijete

Nakon vojarne Draga jedinice obrane Rijeka, temeljem dogovora Krizni štab – JNA, preuzele su vojne objekte u Studeni (18. studenog), Pulac (20. studenog), staru školu Klana (22. studenog), skladište Lisac (23. studenog), vojarnu Klana (24. studenog) i vojarnu Katarina (27. studenog).
Načelnik sigurnosne službe Jasenko Kolić sjeća se preuzimanja Katarine:
– Vojska je bila naoružana do zuba i bijesno su gledali nas trojicu (Mičetić, Kolić, Radulić) s plavim beretkama kako dolazimo uzeti »njihovo«. Zapovjednik vojarne, sjećam se, plakao je kao malo dijete. Šime je htio odmah staviti hrvatsku zastavu na Katarinu, ali smo ga od toga odgovorili. Činilo nam se da je vojska dovoljno frustrirana i bez toga. Kasnije smo, pregledavajući vojarnu i cijevi uperene na ciljeve u Rijeci, ustanovili da su naša strahovanja bila opravdana.
Posljednji objekt u kojem se vojska koncentrirala u studenom je bio golem kompleks kasarne na Trsatu. Načelnik Mičetić pokazuje karte iz tog vremena:
– Evo, planovi i stanje vojarne na Trsatu na dan 24. listopada 1991. godine, sa svim osiguranjima, oružjima, minama... Imali smo planove iz dva izvora; uspoređivanjem i dodatnim saznanjima dobili smo pravu situaciju. No, nije bilo potrebe za osvajanjem Trsata. Vojska je trsatsku vojarnu napustila do 10. prosinca 1991.


Kako su pomagale firme

Riječki štab Teritorijalne obrane i dvije riječke brigade koje su bile ustrojene već u rujnu 1991. godine (111. i 128.) mogle su računati na pomoć onih riječkih poduzeća koje nadolazeći rat i teška gospodarska situacija još nisu »samljeli«.
U pripremama za oružani sukob, od 27. do 29. kolovoza 1991. godine u »3. maju«, »Metalogradnji«, »Metisu«, »Viktoru Lencu«, »Vulkanu« , »Brodomaterijalu«, »Bimontu« i Brodogradilištu Kraljevica bilo je izrađeno 438 komada ježeva za zaprečavanje. U poduzećima »Konstruktor«, »Rijekacesta«, »Primorje«, »Jadran« i »Hidroelektra« formirane su grupe za zaprečavanje s djelatnicima građevinske struke (50 ljudi), teškim vozilima (45 kipera) i dizalicama iz »3. maja«, »Viktora Lenca«, »Čistoće« i »Metisa«.
U poduzeću »Konstruktor« 4. rujna 1991. bila su oklopljena dva buldožera koji su trebali poslužiti za rušenje ograda, uklanjanje minsko-eksplozivnih sredstava i sl. Radnici istog poduzeća pomagali su i kod izvlačenja naoružanja i municije iz uništenog skladišta Zahum (13. i 14. listopada 1991.).
Radne organizacije »3. maj«, »Torpedo«, Ina, »Vulkan«, Viktor Lenac, Brodogradilište Kraljevica bile su oslonac i logistička osnova za prehranu i zdravstvenu zaštitu postrojbi PZO.
Dana 25. rujna 1991. u »Torpedu« je izrađeno oklopno vozilo »Straško« (oklopljeni rovokopač), naoružan topom 20 mm, a u »3. maju« oklopni transporter (šasija kamiona Čistoće) nazvan »Hrvatina«.
Poduzeća »Končar«, »Luka«, »Transadria«, ZAP, »Metis«, »TT centar«, »Elektromaterijal«, Dina, ACY i druga pomagale su u opremanju zapovjedništva obrane Rijeke i jedinicama iz njegovog sastava u kancelarijskom materijalu, sredstvima veze, prenosnim el. generatorima, motornim pilama, PC itd, a radnice tekstilnih poduzeća RIO i Modest danonoćno su šivale odore za Hrvatsku vojsku.

Portret komandanta

Kad je gospodin Rački došao za zapovjednika Operativne zone, kaže Šime Radulić, pozvao je mene i gospodina Joku Đipala i obavijestio nas je da je odlučio da Đipalo bude zapovjednik 128. brigade, a ja njegov zamjenik, načelnik štaba. Nisam htio na to pristati jer sam smatrao da brigadu koju sam formirao mogu i voditi. Nisam se povukao, naprosto sam obavljao dužnosti u logistici, na razminiranju, u zapovjedništvu pričuvnog sastava HV.
Moj nedostatak je možda što nisam tražio ništa zauzvrat. Ako si dragovoljac – daješ dragovoljno, ne uvjetuješ protuuslugu. Zbog pomanjkanja ratobornog pokliča »daj mi« patili su i ljudi iz mog sastava koji nisu dobili status koji su trebali, naša dokumentacija je uništena i mnogi su u konačnici oštećeni.
Kad sam poslije svega došao u Ured za obranu tražiti potvrdu da sam i ja bio u vojsci, nisu me imali ni u dragovoljcima, ni u pričuvnima ni u djelatnim vojnicima. Pitam ja tog ćatu, »a što sam ja?«. Avanturista, kaže on meni. Bio bih ga zadavio da mi je bio bliže.
Slika

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23459
Teme: 923
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Osvajanje vojarni u Rijeci, 1991.

Post broj:#2  PostPostao/la Adamić » 5.1.2010, 13:50

Jeli vojarna Katarina ekslpodirala od munje jer je tada cijeli dan bilo nevrijeme u Rijeci ili je to bilo organizirano i planski od strane Jna da se vojarna digne u zrak? Zna li tko?
Slika

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23459
Teme: 923
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Osvajanje vojarni u Rijeci, 1991.

Post broj:#3  PostPostao/la Adamić » 17.1.2010, 01:17

Evo još jedne fotke vezana za ovu priču.

bivša Komanda JNA u Rijeci.jpg

Riječani su izlaskom na ulice jasno rekli što misle o politici JNA.

Treba još dodati da trebamo svi biti ponosni što su Rijeka, Primorje i Istra imali u cijeloj Hrvatskoj najveći odziv na mobilizaciju u obranu Hrvatske. U Domovinskom je ratu sudjelovalo oko 50 000 ljudi iz cijele županije, zapravo svaki drugi radno sposobni muškarac. U Rijeci i okolici prihvaćeno je i zbrinuto 40 000 prognanika i izbjeglica. I ona najteža i nikad zaboravljena činjenica – u Domovinskome ratu svoj je život dalo 230 hrabrih ljudi našeg kraja,više od tisuću ih je ranjeno, mnogi su ostali trajni invalidi njima dugujemo neizmjernu zahvalnost i poštovanje.
Slika

sajberx
Gost
Gost
 
Postovi: 7
Pridružen: 18.3.2010, 17:55

Re: Osvajanje vojarni u Rijeci, 1991.

Post broj:#4  PostPostao/la sajberx » 18.3.2010, 18:24

Nije Bilo nikakvog osvajanja u rjeci Tacnije na trsatu i Katarini . Bio sam vojnik na Sv Katarini i vojska se povukla sporazumno iz trsata i iz katarine . u katarini su ostale samo puske m48 par pokvarenih vozila i nista vise . ko kaze drugacije laze kao pas . Grobnik i pulac su bili minirani ali ne i od strane vojske dignuti u vazduh vec je to bila visa silia (grmljavina ) Delnice jesu osvojene to ne sporim , klana se isto povukla ao i mi . Katarina je imala 50 vojnika i bila je prakticki neosvojiva kao i sto je u proslosti bila . jedan pogresan potez tadasnje zng unistio bi zauvek rijeku kao grad jer su topovske cevi bile uperene u objekte rasfinerije ine i pitanje bi bilo dal bi taj grad imao ikakvu buducnost da su napali kasarnu bilo koju u tom gradu .Mornarica je pratila nase povlacenje iz kasarne svojim topovnjacama . Toliko srece je Rjeka imala da treba da slavi te vojnike koji su sluzili vojsku tu . mogao je bilo ko da dodje i da povuce konopac i da vas lansira u kameno doba i to bez ikakvog povoda . vojdka je na katarini umesto pusaka koje su bile sekundarno oruzije posto je na svakom cosku imala protivavionske topove koje je mogla da upotrebi na bilo koji sum . Zao mi je dece koje su pojedine kretencne slali da razminiraju deo terena oko kasarne , prvi put su razminirali obicne usmeravajuce mine da bi posle toga bile postaljane odskocne na kojima su ta jadna deca pali na ispitu ,nekoliko dece je tada poginulo . Rat je sranje ali kada procitam laz muka mi je . poznavao sam i gen Chada i pukovnika smiljanica koji je bio komandant kasarne na katarini i nije bilo plakanja sa nicije strane osim kapetana Crnice koji je ostavio svoju porodicu u rjeci .

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23459
Teme: 923
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Osvajanje vojarni u Rijeci, 1991.

Post broj:#5  PostPostao/la Adamić » 18.3.2010, 18:57

Evo ,čuli smo ekskluzivno i drugu stranu. Bilo bi dobro da nam se javi sad netko i iz naše vojske koji je izravno sudjelovao u operacijama preuzimanja vojarne Katarina.
Slika

gost
 

Re: Osvajanje vojarni u Rijeci, 1991.

Post broj:#6  PostPostao/la gost » 18.3.2010, 19:20

Ovo je kao program uživo

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Osvajanje vojarni u Rijeci, 1991.

Post broj:#7  PostPostao/la nikola » 18.3.2010, 21:42

sajberx napisao: Toliko srece je Rjeka imala da treba da slavi te vojnike koji su sluzili vojsku tu . mogao je bilo ko da dodje i da povuce konopac i da vas lansira u kameno doba i to bez ikakvog povoda .

Aha, od sutra ću po cijele dane slaviti te vojnike!Nemoj soliti pamet!
I daj molim te "oslobodioče" ako zaista nemaš o čemu nemoj ni o tome.Prvi post pa soliš pamet o "nepobedivosti" tvoje vojske, koja to i nije bila.Misliš li biti na ovom forumu, okani se ćorava posla!
I ovo nije program uživo kao što kaže ilirija, niti bi bilo dobro da nam se javi netko i iz naše vojske kao što kaže Adamić.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

gost
 

Re: Osvajanje vojarni u Rijeci, 1991.

Post broj:#8  PostPostao/la gost » 19.3.2010, 08:14

sajberx napisao:... jedan pogresan potez tadasnje zng unistio bi zauvek rijeku kao grad jer su topovske cevi bile uperene u objekte rasfinerije ine i pitanje bi bilo dal bi taj grad imao ikakvu buducnost da su napali kasarnu bilo koju u tom gradu .Mornarica je pratila nase povlacenje iz kasarne svojim topovnjacama . Toliko srece je Rjeka imala da treba da slavi te vojnike koji su sluzili vojsku tu . mogao je bilo ko da dodje i da povuce konopac i da vas lansira u kameno doba i to bez ikakvog povoda . vojdka je na katarini umesto pusaka koje su bile sekundarno oruzije posto je na svakom cosku imala protivavionske topove koje je mogla da upotrebi na bilo koji sum ...

Iz ovoga posta sam ja zakljucio da je sajberxu gotovo zao sto nije bilo „dejstvovanja“ po Rijeci, odnosno civilnim ciljevima sto je strogo zabranjeno svim medunarodnim konvencijama. Nevjerojatno cime se on dici.
Mislim da se tu radi o tipicnom kultorolosko-civilizacijskom jazu imedu nas. Vi bi voljeli za fijucu granate a meni je je zao da je Rijeka ikada okusila bilo koju vojsku na svome tlu. To su bitne razlike u percepciji. Hvala Bogu da je Rijeka „ociscena“ od vojske i danas pricamo o tome da na Trsatu bura radi nered i skida nove fasade.
Jos nesto, Katarina (kao uostalom i mnoge druge utvrde u okolici Rijeke) nikada vojno nije bila osvojena od niti jedne vojske, ali pregovaranjem JE. Izvucite pouku iz toga dok je jos vrijeme.
:zastava:

gost
 

Re: Osvajanje vojarni u Rijeci, 1991.

Post broj:#9  PostPostao/la gost » 19.3.2010, 19:02

Ma pustimo tog sajbera ili kako god .Neka čovek uturi ruku u gaće i neka poteže cev koliko god želi

Gost
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 574
Teme: 23
Pridružen: 21.9.2009, 14:34

Re: Osvajanje vojarni u Rijeci, 1991.

Post broj:#10  PostPostao/la Gost » 21.3.2010, 15:29

Ma otkud se takav bre pojavi!! A šta će taj na našim Rečkim stranicama?

:smijeh: Ma ko nas bre zavadi?? :smijeh:

gost1
 

Re: Osvajanje vojarni u Rijeci, 1991.

Post broj:#11  PostPostao/la gost1 » 21.3.2010, 15:32

Post sajberx-a je kao vremenski stroj, poruka iz prošlosti sa razmišljanjem koje se nije promijenilo od tada...
Neke se stvari mogu isčitati:
a) vojsci je bio nemilo ispran mozak (to nije teško, znam po sebi... :mrgreen: )
b) Katarina je bila potpuno nevažan objekat (50 vojnika!)
...
Sad, priča o "djeci koja su slana u razminiranje" (začinjena onodobnom propagandom): nedaleko sjevernog ulaza u Katarinu (onu kod malog bunkerčića) postoji spomen-ploča poginulom 16- ili 17-godišnjaku, imena Kristinko.
To je jedina žrtva za koju znam, a do sada sam mislio da je povezana sa sakupljanjem minsko-eksplozivnih sredstava nakon eksplozije skladišta na Pulcu.
...
Baj d vej, talijanska utvrda "Angheben I" na Katarini nije bila u funkciji od kraja Drugog svjetskog rata, i sigurno nije činila vojarnu "Katarina" neosvojivom. Tj. jedva da je mogla poslužiti kao sklonište.
Siguran sam da tadašnja vojska koja je služila na Katarini uopće nije znala za veličinu i osobine stare utvrde.
Naravno, bilo bi mi zanimljivo saznati koje su se legende tada pričale među vojskom...

Avatar korisnika
Patriota samo tako
Quarnero
Quarnero
 
Postovi: 355
Teme: 3
Pridružen: 22.2.2010, 10:11
Lokacija: Rijeka, Zagreb, Europa

Re: Osvajanje vojarni u Rijeci, 1991.

Post broj:#12  PostPostao/la Patriota samo tako » 22.3.2010, 08:47

Da, sjetim se ko sada kad je explodiralo skladište na Grobniku....sjetim se jer sam tada bio u JNA, tjerali su nas da idem po ostatak oružja.....bogu hvala i to je sve prošlo, a to je najbitnije.

A bilo je toga još...znam gdje su haubice i tenkovi stajali u vojarni na Trsatu i da su im cijevi bile okrenute prema rafineriji na Mlaci i rafineriji u Kostreni...ne želim ni zamisliti šta se moglo desiti da su zapucali...tko zna šta bi onda ostalo od Rijeke i okolice....
Reci čovjeku da u svemiru ima 300 milijardi zvijezda i vjerovat će ti, ali reci mu da je ova klupa pored njega upravo obojana i morat će je dotaknuti prstom da se uvjeri!

drossi
Šta da ?
Šta da ?
 
Postovi: 23
Pridružen: 3.5.2010, 13:23

Re: Osvajanje vojarni u Rijeci, 1991.

Post broj:#13  PostPostao/la drossi » 3.5.2010, 13:54

dali neko zna pricu (tocnu) koja stoji oko spomen ploce na Katarini "kristinko"?
nikako se ne mogu sjetit da je onda tamo poginuo tako mlad decko, a dobo se sjecam tih dana.
ima li netko jos kakav detalj o toj prici?

Wannabe cetnika necu ni komentirat! :lupiti:

Avatar korisnika
Patriota samo tako
Quarnero
Quarnero
 
Postovi: 355
Teme: 3
Pridružen: 22.2.2010, 10:11
Lokacija: Rijeka, Zagreb, Europa

Re: Osvajanje vojarni u Rijeci, 1991.

Post broj:#14  PostPostao/la Patriota samo tako » 3.5.2010, 14:25

Adamić napisao:Jeli vojarna Katarina ekslpodirala od munje jer je tada cijeli dan bilo nevrijeme u Rijeci ili je to bilo organizirano i planski od strane Jna da se vojarna digne u zrak? Zna li tko?


Sjetim se dobro tog dana, vrijeme je bilo loše i stvarno je grmilo, čuo sam kad je to puklo, svi su govorili da je grom lupio u skladište i da je zato explodiralo, e sad da li je to prava istina, to možda nikad nećemo doznati, ali ja vjerujem da ima tu i druga strana, vjerovatno je bio pripremljen exploziv za uništenje skladišta oružja, možda su ga namjerno aktivirali, a možda je to stvarno grom. Znam samo da je u jednom dijelu skladišta bilo nove novcate opreme, motora marke BMW, kaciga, vojne odjeće...ma bilo je svega.....
Reci čovjeku da u svemiru ima 300 milijardi zvijezda i vjerovat će ti, ali reci mu da je ova klupa pored njega upravo obojana i morat će je dotaknuti prstom da se uvjeri!

drossi
Šta da ?
Šta da ?
 
Postovi: 23
Pridružen: 3.5.2010, 13:23

Re: Osvajanje vojarni u Rijeci, 1991.

Post broj:#15  PostPostao/la drossi » 6.5.2010, 00:06

bok ekipo.
ja sam na ovaj forum zalutao sasvim slucajno. Trazio sam neki info (bilo kakav info) o spomen ploci koju sam vido blizu vojarne na katarini.
Dali netko zna sta se sa tim "Kristinkom" stvarno desilo?

Sljedeće

  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Povijest

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost